U rubrici u kojoj zavirujemo u stvarne prehrambene navike žena koje žive aktivno, ali bez rigidnih pravila, ovaj put razgovaramo s Marie Wasler — kapetanicom zajednice Runners of Zagreb, instruktoricom joge i pilatesa te osobom čiji se dani odvijaju između treninga, rada s ljudima i intenzivnog mentalnog fokusa. Njezin odnos prema hrani nije linearan niti savršen, već iskren proces istraživanja vlastitog tijela, energije i balansa između performansa i dobrobiti. Nakon godina različitih prehrambenih pristupa, Marie danas ne traži idealnu dijetu, nego održiv način prehrane koji podržava njezin dinamičan život. U nastavku otkriva kako stvarno izgleda jedan njezin dan na tanjuru, bez restrikcija, ali s puno svjesnosti.
Od veganske prehrane do keto dijete: moj put kroz različite prehrambene stilove
Moj odnos prema hrani ima svoje ups and downs. Kroz godine sam prošla stvarno puno toga – bila sam šest godina na veganskoj prehrani, isprobala low FODMAP zbog problema sa SIBO-om i IBS-om, a zatim i keto zbog inzulinske rezistencije. Kroz sve to sam zapravo dosta dobro naučila što mom tijelu odgovara, a što ne. Ali to ne znači da mi se toga uvijek lako držati.
Shvatila sam da mentalno bolje funkcioniram kada jedem manje ugljikohidrata – imam bolji fokus, više mentalne jasnoće i manje “brain foga”. S druge strane, tada mi treninzi ne idu jednako dobro. I tu sam još uvijek u fazi istraživanja i traženja balansa između onoga što mi pomaže mentalno i onoga što mi treba fizički.
U jednom periodu sam brojala kalorije i to mi je pomoglo da steknem okvirnu sliku o hrani i makronutrijentima, ali dugoročno to nije bilo dobro za mene. Danas ne brojim kalorije i više se oslanjam na osjećaj. Ne ganjam određenu formu – sport za mene nije samo izgled, nego način na koji brinem o svom mentalnom i fizičkom zdravlju. Važno mi je imati jako tijelo koje će me dugoročno podržavati.
Moj svakodnevni ritam
Dan mi počinje rano i kretanje je njegov neizostavan dio. Svaki dan imam dužu šetnju sa psom i u pravilu napravim između 10.000 i 12.000 koraka – to mi je neki baseline.
Uz to, dva do tri puta tjedno trčim, isto toliko radim treninge snage, a tri puta tjedno vodim i radim jogu i pilates. Budući da radim online s grupama, često zapravo treniram zajedno s ljudima.
Kako prehrana utječe na energiju, fokus i mentalnu jasnoću
Zbog takvog tempa mi je prehrana jako važna. Brzo primijetim razliku u energiji, fokusu i raspoloženju kada jedem drugačije. Važno mi je da kroz dan imam dovoljno energije i da izbjegnem onaj osjećaj “brain foga” jer mi posao kao yoga trenerica nije jedini. Osim toga bavim se još marketingom, prevođenjem, imam svoj Instagram za koji kreiram sadržaj, a i edukantica sam psihoterapije i počela sam raditi s klijentima pod supervizijom. Zato mi nije uvijek lako birati “gorivo” jer su zahtjevi kroz dan razni.
Kako izgleda moj tipičan dan prehrane uz užurban raspored
Trenutno se držim dosta jednostavne prehrane i često ponavljam iste obroke. Uz količinu obaveza koje imam, to mi je najlakše. To je bila jedna od većih promjena za mene, pogotovo jer sam se ranije bavila food bloganjem, razvijanjem recepata i stalno sam tražila nešto novo i kreativno. Danas je moja prehrana puno jednostavnija i to je nešto na što sam se morala naviknuti.
Jelovnik Marie Wasler
Doručak (proteinima bogat početak dana za energiju i fokus)
Dva jaja, pureća šunka i malo povrća (paprika, rajčice, krastavac ili kimchi).
Chia puding s grčkim jogurtom i šumskim voće, te s dodatkom sjemenki (bučine ili konopljine).
Međuobrok (tri ideje za snackove koji održavaju energije tijekom dana)
Voćni jogurt, voće (obožavam borovnice, maline, jagore, kruške ili jabuke).
Datulje s kikiriki maslacem ili maslacem i malo soli – to mi je odličan snack.
Proteinski shake.
Ručak / večera (jednostavni proteinski obroci za oporavak i sitost)
Komad mesa s pečenim povrćem – najčešće piletina i povrće iz pećnice poput batata, paprike, tikvica i luka.
Piće (hidratacija, kava i fleksibilan pristup navikama)
Uglavnom pijem vodu, dvije kave dnevno i povremeno Coca-Colu Zero. Kavu najčešće popijem odmah ujutro, prije doručka. Znam da ima puno različitih mišljenja o tome, ali meni to jednostavno odgovara. 🙂
Slatkiši, fleksibilnost i odnos prema “zabranjenoj hrani”
Ne izbjegavam ništa striktno. Tjesteninu i rižu rijetko jedem jer primijetim da mi ne pašu za fokus, ali kad sam na putovanju ili kod mame – naravno da ću ih pojesti. Ne radim dramu oko toga. S druge strane, slatkiši su mi slaba točka. Ako ih nemam doma, sve je u redu. Ali ako ih imam – pojedem cijelu čokoladu bez problema. Postoje i trenuci kada svjesno biram nešto što možda nije “optimalno” – kad imam težak dan, kad mi treba pauza ili jednostavno uživanje. I to mi je danas isto dio balansa, bez prevelike grižnje savjesti.
Kroz sve ove faze sam naučila da mi je najvažnije kako se osjećam – i fizički i mentalno. Važno mi je da jedem kvalitetno, da znam odakle dolaze namirnice i spremna sam potrošiti više na to, pogotovo kad je riječ o namirnicama životinjskog podrijetla. Danas sam svjesnija i opuštenija nego prije, ali i dalje sam u procesu istraživanja. Ne tražim savršenstvo, nego nešto što je održivo uz moj način života. I možda je to moj pristup prehrani u jednoj rečenici – slušam svoje tijelo, ali ostavljam si prostor da budem i fleksibilna.
