Svijet nije (uvijek) u bojama zalaska sunca i divno mjesto posuto mrvicama sreće i empatije, stoga svi dosta vremena provodimo izbjegavajući nagazne mine koje dolaze u različitim oblicima i prijete da nam naruše mentalno zdravlje. Način na koji razgovaramo i razmišljamo o sebi ima snažan utjecaj na to kako percipiramo svet oko nas i to kako nas drugi vide. I dok svi znamo da je gaslighting zlonamjerno, emotivno manipulativno ponašanje koje možemo iskusiti od drugih koji nas tako pokušavaju kontrolirati i navoditi nas da konstantno preispitujemo stvarnost i svoje postupke u koje ni sami više nismo sigurni da su se dogodili onako kako su se dogodili, također možemo biti izloženi riziku da taj prekidač pritisnemo sami.
Kroz život, učimo kako se nositi s gaslighterima s kojima se susrećemo u karijernom i osobnom životu, ali je ključno zapamtiti da možda imamo unutrašnjeg gaslightera koji nas čini ranjivijim na njih i upravo zato je ova pojava višestruko upozoravajuća i poziva na akciju.
Inner gaslight se internalizira kao negativan razgovor sa sobom, a ljudi obično gaslightanju sami sebe zato što im je to prvi napravio neko drugi. “Ako vam se dekonstruktivne misli javljaju često i instinktivno, postoji velika šansa da ste usvojili eksterni gaslighting koji vam polako prelazi u naviku. Toliko ste navikli da sumnjate u svoju stvarnost, da vam ne treba čak ni zlostavljač da u vama zapali plamen koji će vas natjerati da preispitate kompletnu stvarnost”, ističe klinički psiholog, Brit Barkholtz.
Inner gaslighter može biti potpomognut i snažnim unutrašnjim kritičarem, koji može biti povezan sa strahom od napuštanja, osjećajem nedovoljnosti i sramote povezane s tim. Čime god da je uzrokovan, njegovi pojavni oblici su uglavnom uvijek isti: stalno zamišljate najgori mogući ishod svake situacije i strahujete kako će drugi reagirati na vaše ponašanje, Ako primjećujete da nerijetko diskreditirate svoje emocije i dovodite u pitanje svoja sjećanja, to je prva crvena zastavica na koju trebate obratiti pažnju. Ako uvjeravate sami sebe da ste preburno reagirali i uvjeravate se da određena situacija nije bilo toliko loša (iako jeste), umanjujete svoje snage i nastojite da udovoljite svima po svaku cijenu – ne žmirite, već shvatite ova upozorenja ozbiljno.
Prvo je važno da uvidite postoje li ovakvi obrasci kod vas kao i da shvatite kada se oni ispoljavaju. Ono što vam može pomoći je da na neki način pokušate pratiti tijek svojih misli, bilo da ih zapisujete u dnevnik, bilješke na telefonu, ili već nađete sistem koji za vas radi. Zatim, umjesto da preispitujete i diskreditirate svoje emocije, pokušajte ih prihvatiti i pustite da se ispolje – bilo da osjećate tugu, bijes ili sramotu. Okej je da osjećate čitav spektar emocija i od izuzetne je važnosti da ih pustite da se aktualiziraju.
Krenite u razgovor sa sobom kao što razgovarate s prijateljima. Vjerujemo da njihove emocije i stanje svijesti ne biste preispitivali i minimizirali, već biste ih zagrlili i pružili im bezrezervnu podršku, stoga pokušajte biti prijatelj samima sebi. Iscjeljenje može biti izrazito teško i naporno, jer bitku vodite sa sobom, pa ćete vjerojatno sebe diskreditirati na svakom koraku i zbog toga je najbolje da se obratite psihoterapeutu.
