Kava je u mojoj kući uvijek bila omiljeni ritual, kao i u većini kućanstava diljem Hrvatske. Od malih nogu su me upoznavali s kavom, a kao djetetu mi je omiljeno bilo mlijeko s kapljicom kave, toliko malenom da je jedva obojilo to mlijeko, ali meni je bilo dovoljno da se osjećam kao da sudjelujem u tom popodnevnom ritualu opuštanja.
Otac mi je imao kafić, pa sam i odrasla uz ritualan odlazak u kafić poslije škole na svoju dnevnu dozu bijele kave, a postepeno i kave s toplim, kad su odlučili da sam dovoljno velika da popijem i malo jaču koncentraciju kave. Najdraže mi je bilo ići s njime na sajmove za bariste i slična okupljanja i slušati o različitim kavama, zrnima, porijeklu i gledati kako pomno proučava svaku šalicu kave i bira onu najbolju, koju će na kraju posluživati.

Tako sam nekako i sama počela cijeniti dobru šalicu kave, a otkako sam preselila u Zagreb, počela sam se upoznavati sa svijetom specialty kava. Tada su mi se otvorila vrata u potpuno novi svijet. Ne mogu reći da sam vrsni znalac, ali mogu reći da itekako znam cijeniti šalicu dobre kave, a ako uz nju dođe i priča o porijeklu, ta šalica automatski bude još bolja. U zadnje vrijeme se često zapitam kako je, i je li uopće, pojava specialty kave promijenila navike ispijanja kave kod nas, pa sam odlučila pitati stručnjake. Jer tko će bolje od osoba u industriji znati odgovor na to pitanje.
Ono što su mi gotovo svi sugovornici potvrdili jest da je Hrvatska oduvijek imala izrazito jaku kulturu odlaska na kavu, ali ne nužno i kulturu same kave. Kod nas je kava dugo bila puno više od napitka. Bila je izlika za druženje, produženi sastanak, način provođenja slobodnog vremena i gotovo obavezna dnevna rutina. Na “idemo na kavu” zapravo se rijetko mislilo samo na kavu.
No, posljednjih nekoliko godina počelo se događati nešto zanimljivo. Ljudi su, uz ritual, počeli obraćati pažnju i na ono što zapravo piju. Prošle nam je godine Nik Oroši, vlasnik kultnog Elis Caffee, otkrio više o Elisu i svom putu sa specialty kavom, a sad je došao red da istražimo što se događa na cijeloj sceni.

Zoran Kličković iz Augusto Specialty Coffee Shopa smatra kako se dugo njegovala kultura sjedenja na kavi, ali ne i kultura razumijevanja same kave kao proizvoda. Kaže kako se posljednjih godina počela razvijati svijest o podrijetlu zrna, načinu prženja i pripreme te razlikama između pojedinih šalica espressa.
Sličnog je mišljenja i Marko Brajković iz Lively Roastersa koji smatra da danas sve više ljudi razumije razliku između same navike ispijanja kave i kvalitete onoga što piju. Specialty scena, kaže, donijela je novu razinu svijesti i edukacije te značajno podigla standarde tržišta.
Luka Panović iz Marsecchia Coffee Shopa također smatra da se sama kultura odlaska na kavu nije drastično promijenila jer je kava i dalje dio naše svakodnevice i rituala, ali da se značajno promijenio odnos prema kvaliteti sirovine i pripreme. Kaže kako danas i gosti i ljudi u ugostiteljstvu puno bolje razumiju koliko su važni edukacija, znanje i pristup samoj kavi.

„Danas ljudi sve više povezuju kavu s kvalitetom, iskustvom i atmosferom, slično kao što se dogodilo s vinom ili craft pivom prije nekoliko godina. Kultura specialty kave donijela je veći fokus na kvalitetu, podrijetlo i održivost.“, govori Zoran. Zapravo, baš ta usporedba s vinom pojavila se nekoliko puta u odgovorima, jer polako svaka industrija dolazi do nekih pomaka. Nekada je bilo dovoljno da je kava “jaka” i da se posluži brzo. Danas se sve češće govori o podrijetlu zrna, načinima obrade, profilima okusa i različitim metodama pripreme. Sve više ljudi zna razliku između tamnijeg i svjetlijeg prženja, između commodity i specialty kave, a čak su i pojmovi poput filter kave ili natural procesa postali dio svakodnevnih razgovora među ljudima koji prije nekoliko godina možda ne bi ni razmišljali o tome što zapravo piju.

Zanimljivo je da gotovo svi kao prekretnicu spominju period nakon pandemije. Ljudi su počeli više putovati, više istraživati i više pažnje posvećivati kvaliteti stvari koje svakodnevno konzumiraju. Specialty scena u gradovima poput Beča, Berlina, Kopenhagena ili Ljubljane mnogima je postala prvo pravo iskustvo drugačije kulture ispijanja kave, kaže Zoran.
Zoran Kličković također govori kako su se ljudi vratili s drugačijim očekivanjima, a veliku ulogu odigrale su i društvene mreže. Vizual specialty coffee shopova, način serviranja, filter kave, keramika i dizajn prostora postali su dio iskustva koje ljudi žele doživjeti.
I stvarno, teško je ignorirati koliko je specialty scena vizualno promijenila način na koji doživljavamo kavu. Coffee shopovi više nisu samo mjesta s nekoliko stolova i aparatom za espresso. Postali su pažljivo uređeni prostori u kojima svaki detalj izgleda promišljeno. Keramika više nije nebitna, glazba nije slučajna, a prirodno svjetlo gotovo da je postalo dio identiteta svakog specialty prostora.

No, iako je estetika mnoge privukla specialty kulturi, čini se da ljudi danas ipak ostaju zbog kvalitete.
Luka Panović smatra kako je specialty scena danas kombinacija lifestylea i stvarnog interesa za kvalitetu. „Prvo je ljude privukla ta estetika, a tek kasnije su mnogi počeli istraživati samu kavu“, govori. Dodaje kako to ne vidi kao lošu stvar jer upravo lijep prostor i vizual često budu prvi korak prema razumijevanju kvalitete, podrijetla i cijelog procesa koji stoji iza specialty kave.

„Prije šest godina morali smo puno objašnjavati zašto je kava kiselija, zašto nije jako tamno pržena ili zašto cappuccino izgleda drugačije od onoga na što su ljudi navikli. Danas gosti puno češće sami pitaju koje je podrijetlo kave, što znači natural proces ili zašto jedna Etiopija ima floralne note“, govori Kličković.
Ta promjena možda se najbolje vidi upravo kod mlađih generacija. Marko Marinković iz kava.family coffee roatersa smatra kako su mlađi gosti puno otvoreniji istraživanju novih okusa i iskustava. Kaže kako mlade generacije naginju prema kompleksnosti, strukturi i paleti okusa koje nude specialty Arabica kave, dok su starije generacije uglavnom odrasle uz vrlo tamno pržene robuste koje su desetljećima dominirale tržištem.
Posebno je zanimljivo koliko je porasla kultura pripreme kave kod kuće. Nekada je specialty kava bila nešto što ste mogli probati samo u nekoliko specijaliziranih coffee shopova. Danas mnogi ulažu u vlastite aparate, mlince i opremu za filter pripremu, istražuju različita zrna i eksperimentiraju s metodama pripreme kod kuće.
Marko kaže kako upravo online narudžbe i broj stalnih kupaca najbolje pokazuju koliko se publika razvila. Ljudi više ne traže samo “dobru kavu”, nego ciljano istražuju profile okusa i žele razumjeti razliku između pojedinih sorti i regija.

A možda je najveći dokaz promjene upravo filter kava. Kod nas je godinama imala gotovo negativnu reputaciju i često se povezivala s “razvodnjenom kavom”. Danas je upravo filter postao jedan od simbola specialty kulture i nešto što sve više ljudi naručuje bez ikakve zadrške.
Specialty scena promijenila je prostore ispijanja kave
Tradicionalni balkanski model kafića često je bio glasan, brz i fokusiran na količinu ljudi. Specialty kultura donijela je nešto potpuno drugačije: sporiji ritam, više prostora, pažnju prema detaljima i atmosferu u kojoj ljudi zapravo žele ostati.
„Coffee shop više nije mjesto gdje se samo ‘popije kava’, nego prostor u kojem ljudi žele provoditi vrijeme, raditi, čitati, upoznavati se ili jednostavno usporiti na trenutak“, kaže Kličković.
I stvarno, specialty coffee shopovi danas često funkcioniraju kao neka vrsta “trećeg prostora” između doma i posla. Ljudi dolaze sami s laptopima, čitaju knjige, vode sastanke ili jednostavno sjede sat vremena bez osjećaja da moraju požuriti.
Brajković smatra da je upravo to jedan od najvećih doprinosa specialty scene modernoj kulturi ugostiteljstva. „Dobar coffee shop danas gradi zajednicu i iskustvo, a ne samo ponudu proizvoda“, kaže.
Marinković taj osjećaj opisuje možda i najljepše. „Zna se tko dolazi u ‘koju uru’, a taj osjećaj familijarnosti, prihvaćenosti i društvenosti nemoguće je lažirati“, govori. Dodaje i kako su specialty coffee shopovi postali svojevrsni hub za druženje, razmjenu informacija i međusobnu podršku.
Mislim da upravo taj dio specialty kulture često ostane zanemaren. Ljudi vole pričati o okusima, notama čokolade, voća ili citrusa, o vrstama zrna i metodama pripreme, ali zapravo se iza svega krije nešto puno jednostavnije. Specialty scena ljudima je ponudila mjesta na kojima se osjećaju dobro. U vremenu kada svi stalno nekamo žurimo, možda je upravo taj osjećaj usporavanja postao luksuz koji najviše tražimo.
Naravno, uz rast specialty scene i dalje postoje određene predrasude. Najčešća je ona da specialty znači samo „skuplja kava“ ili da je riječ o nečemu pretencioznom i rezerviranom za uzak krug ljudi. „Specialty nije stil okusa nego standard kvalitete“, objašnjava Kličković.
Brajković također ističe da specialty ne bi trebao biti elitistički koncept, nego transparentan i pristupačan pristup visokokvalitetnom proizvodu. Iza jedne specialty šalice stoji ogroman broj ljudi, od farmera i pržioničara do barista, a upravo je ta transparentnost ono što specialty kulturu razlikuje od klasične industrijske proizvodnje kave.
Marinković pak ističe zanimljivu usporedbu koja puno govori o percepciji kave kod nas. „Prosječan kupac je ok s tim da plati vodu u boci 3 eura, ali ako je riječ o espressu onda to ne dolazi u obzir“, govori, točnije parafrazira kolegu Matiju iz Cogita. A kada se uzmu u obzir edukacija barista, cijena opreme i cijeli proces koji stoji iza jedne specialty šalice, jasno je koliko zapravo rada postoji iza nečega što većina nas popije u deset minuta.
I dok specialty scena u Hrvatskoj još uvijek nije na razini nekih velikih europskih gradova, svi moji sugovornici slažu se da tek ulazi u ozbiljniju fazu razvoja. Više nije koncentrirana samo u Zagrebu, nego sve više raste i u manjim gradovima te turističkim destinacijama.

Sve je više malih pržionica, autentičnih coffee shopova i domaćih brendova koji grade vlastiti identitet. Kličković vjeruje da će budućnost specialty scene biti u manjim konceptima s jasnim identitetom, vlastitim prženjem, kvalitetnom bakery ponudom, održivim pristupom i snažnim osjećajem prostora. Brajković očekuje još veći fokus na edukaciju, hospitality i razvoj domaćih specialty brendova, dok Marinković smatra da će specialty postupno zauzimati sve veći dio tržišta.
Možda je upravo to ono što mi se kod specialty kulture najviše sviđa. Ne radi se samo o tome da je kava “finija” ili skuplja. Radi se o cijelom iskustvu. O sporijem ritmu, ljudima koji iza proizvoda stvarno stoje s razlogom, razgovorima koji traju satima i osjećaju da jedna obična šalica kave ipak može imati puno više priče nego što smo mislili. A u zemlji u kojoj je odlazak na kavu gotovo dio identiteta, samo je bilo pitanje vremena kada ćemo početi obraćati pažnju i na ono što se zapravo nalazi u toj šalici. Ako vas zanima popis najboljih mjesta diljem Hrvatske na kojima možete popiti specialty kavu, možete ga pronaći na linku.
Kako vidite razvoj specialty scene u Hrvatskoj u sljedećih nekoliko godina?
Luka Panović
Volio bih da se specialty scena u Hrvatskoj nastavi razvijati u smjeru veće svijesti o samoj sirovini i ljudima koji stoje iza nje. Mislim da će tržište postajati sve educiranije i da će gosti sve više znati prepoznati kvalitetu.
Nadam se i da će fokus s vremenom biti manje na trendovima i estetici, a više na samoj kavi, održivosti i cijelom procesu koji stoji iza jedne šalice. Jer priča specialty kave počinje u prirodi, na farmama i kod ljudi koji uzgajaju kavu, a coffee shop bi tome trebao dati završni sloj iskustva i užitka. Prostor, atmosfera i dizajn važni su jer stvaraju doživljaj, ali bez kvalitetne sirovine i znanja sve to vrlo brzo izgubi smisao.
Marko Marinković
Prostora za rast i razvoj ima. Specialty će lagano, ali sigurno, zagospodariti većim tržištem nego do sada. I veliki “igrači” su to shvatili, pa danas u svojim ponudama imaju specialty ogranak. No, veliki pogoni su tromi i vrlo kompleksni, teško da će dostići razinu jedne male butik pržionice kave sa ljudima koji osobno putuju na farme, grade odnose i nabavljaju kavu vrhunske kvalitete prije nego ona ima priliku dodirnuti europsko tlo. Kao i uvijek, veliki će kupovati male i stvari će ići nekim svojim prirodnim, kapitalističkim tokovima. No, kvaliteta će neminovno rasti.
Marko Brajković
Vjerujem da hrvatska specialty scena tek ulazi u ozbiljniju fazu i stabilan razvoj. Interes tržišta kontinuirano raste, ne samo u Zagrebu nego i u drugim gradovima, posebno u turističkim i urbanim sredinama. U narednim godinama očekujem još snažniji fokus na edukaciju, prženje, ‘hospitality’ i razvoj domaćih brendova s jasnim identitetom. Gosti postaju sve informiraniji i zahtjevniji, što dugoročno pozitivno utječe na kvalitetu cijele industrije.
Zoran Kličković
Mislim da scena tek ulazi u ozbiljniju fazu razvoja. Do sada je specialty bio koncentriran uglavnom u Zagrebu i nekoliko većih gradova, ali sada sve više raste interes i u manjim sredinama te turističkim destinacijama. Hrvatska ima ogroman potencijal jer imamo vrlo jaku kulturu odlaska na kavu, a sada se na to počinje nadograđivati kvaliteta proizvoda i iskustva.
Vjerujem da će budućnost biti u manjim, autentičnim konceptima s jasnim identitetom, vlastitim prženjem, kvalitetnom bakery ponudom, održivim pristupom i snažnim osjećajem prostora. Također mislim da će specialty sve više izlaziti iz okvira same kave i povezivati se s dizajnom, gastronomijom, wellbeingom i sporijim načinom života.