Zurim u ekran promatrajući iskrivljenu grimasu lica jednog od najpoznatijih glumaca na svijetu kako očigledno muca, iznova pokušava sabrati misli i odgovoriti na svako novo pitanje odvjetnika staloženo i jasno. “Možda glumi, ali onda vrhunski glumi” jedan je od rijetkih negativnih komentara koje čitam dok traje live prijenos iz sudnice. Nakon šest godina od prvotne optužbe da je ovisnik, nasilnik, lažljivac i zlostavljač žena, Johnny Depp otkriva svoju stranu priče.
Kad je prije šest godina u javnost izašla vijest kako se još jedan holivudski par rastaje ‘radi nepomirljivih razlika’, svijet nije ostao iznenađen ili šokiran, dapače. Iako nas mediji i društvene mreže uporno pokušavaju uvjeriti kako su bogati i slavni jedinstvena, gotovo bogovska vrsta koja jedina s visoka može gledati na nas ostale i to sve zahvaljujući nevjerojatnoj fizičkoj ljepoti, bogatstvu i nedokučivom faktoru X, stvarnost je daleko drugačija. Da su i oni sasvim obični ljudi, grešnici i patnici čiji se obrisi glamuroznog života uspijevaju odraziti tek na naslovnici časopisa, dokazali su Johnny Depp i Amber Heard.
Iskreno, za žuti tisak me nikada nije bilo briga. Vjerujem da je poput kuge – gotovo neistrebljiv i odurno zarazan. Što je to u nama ljudima da nas vesele tuđi problemi, nedaće i padovi, znam i ne znam, no kao netko tko je nekoliko godina proveo na uredničkoj poziciji lifestyle magazina, svjesno i glasno tvrdim kako ljudi ne čitaju žuti tisak – oni ga konzumiraju kao heroin. Stoga ne iznenađuje da je javnost itekako zabavila još jedna ovakva vijest u nizu – i bogati plaču.
2016. godine zločesti dečko Hollywooda postao je još jedanput samac. Johnny Depp i Amber Heard nakon nešto manje od dvije godine veze obznanili su svoj kraj kroz priopćenje za javnost ispunjeno zajedničkim poštovanjem i ljubavlju jedno za drugo. No četiri dana nakon službenog potpisivanja papira Heard je zatražila zabranu prilaska protiv Deppa uz objašnjenje da je žrtva obiteljskog nasilja. Nekoliko mjeseci kasnije, Heard je svoju traumu opisala u ekskluzivnom članku za The Washington Post, a ostalo je povijest. Amber Heard postala je jednim od slavnih zaštitnih lica u kampanji za ženskih prava i žestoki borac u pokretu protiv nasilja nad ženama. Hvalevrijedno, zar ne? Da, kad bi bilo istinito…
Šest godina nakon inicijalne drame i nebrojenih istupa u javnost koji su kulminirali s Me Too pokretom, video snimke Amber Heard dok sjedi s tupom grimasom u sudnici i iznova sluša vlastiti glas kako se dere, svađa i naposljetku priznaje da je ona ta koja je tukla i zlostavljala Johnnyja Deppa, obilaze svijet. U svega nekoliko dana Heard postala karikatura i uvreda za ženski pokret, a njihov brak se od naslovnice u žutom tisku preobrazio u punokrvnu studiju ‘woke’ društva i ‘cancel’ kulture.
Ono što je poražavajuće jest da je javnost nakon dva tjedna ispitivanja otkrila tužnu istinu koju je Johnny Depp desetljećima vješto skrivao od svijeta. Da on nije slavni glumac koji uživa u alkoholu i raznim opijatima nego se s njima liječi.
Da je umjesto majke koja ga je od jedanaeste godine života svakodnevno tukla i vrijeđala, pronašao novu nasilnicu koja mu je u dobi od pedeset i kusur godina učinila isto, čak i gore.
Iako suđenje još uvijek nije gotovo, niz dokaznih materijala u obliku audio snimki koje su predstavljene poroti prikazuju Amber kao zlostavljačicu i manipulatoricu koja je svakodnevno Deppa verbalno i fizički napadala i to pod krinkom neizmjerne ljubavi koju mu ona mora dati. “Nisam te udarila, samo sam te pljusnula. Ne ponašaj se kao beba, podnesi to kao odrastao muškarac. Ne možeš bježati iz sobe i mene svaki put kad se svađamo, nisi fer. Ti si debeo i stari muškarac bez stila. Nitko te ne voli osim mene.” Sve su to tek crtice “normalnog’ dijaloga između dvoje ljudi koji se vole, zar ne? Svašta je još izašlo na vidjelo, a ako pitate obranu – Depp je kriv za njeno agresivno ponašanje jer ju je nekoliko puta “nazvao kučkom” i nastavio s rekreacijom alkohola i droge.
Tako je Depp bio primoran svijetu obznaniti kako je opijate prvi puta probao kad da ga je vlastita majka počela fizički i verbalno zlostavljati u dobi od jedanaest godina.
Poskrivećki je krao njene antidepresive kad kod je mogao. Jedna pilula za nju, dvije za njega. Malo-pomalo probao je travu, alkohol, kokain, ecstasy, halucinogene droge i analgetike koje bi uspavali i konja.
Neprestani priljev milijuna na bankovni račun njegov je lifestyle učinilo lakšim, no Depp je svejedno uspijevao snimiti na desetke uspješnih filmova i franšiza, baciti se u glazbene vode, otkriti likovni talent te istovremeno podići vlastitu obitelj s Vanessom Paradis. Pred očima javnosti – bio je to glamurozni život na kojem bi nerijetki pozavidjeli, a u stvarnosti četiri desetljeća borbe klackajući se vlastitim životom slave, droge i rock ‘n’ rolla i želje da isti u svakom trenu okonča.
Na kraju, kulminacija je stigla s jednom laži koja se proširila svijetom poput tumora. Depp je, prije šest godina, preko noći, izgubio svaku suradnju, svaki posao, cijelu karijeru i krajnje, dobru reputaciju. Da, istina, volio je popiti, zapaliti travu, zabavljao se danima na kokainu, bez sna ili zalogaja hrane. No nitko ga dosad u njegovih 30 godina karijere i javnog života nije opisao kao nasilnika i kriminalca. A ipak, Disney, koji je nosioc franšize Pirati s Kariba, u trenu je oprao ruke od imena i djela glumca koji je upravo te filmove učinio onime što oni jesu danas. Odmah zatim uslijedili su bojkoti od strane drugih filmskih studija, redatelja, medija i brendova. Jedina koja je ostala na Deppovoj strani, bila je modna kuća Dior čije je Johnny zaštitno lice i danas.
No, za naizgled napredno društvo u kojem živimo od početka novog stoljeća, narativ “tko je gori, sad je doli”, nije ništa novo. ‘Cancel culture’ odnosno kultura otkazivanja živi u idiličnoj simbiozi s ‘woke’ društvom koje je postalo ultimativna ruka pravde svemu i svakome. Pa je bilo i logično da svijet osudi, odbaci i zaboravi još jednog nasilnik, ovisnik i zlostavljač žena, zar ne?
Treba stati na tren na loptu i jasno reći – nasilje bilo koje vrste za svaku je osudu. Da je Depp zaista sve to što mu je Heard prišila, ne bi zaslužio ništa manje od onoga što mu se i dogodilo. No što se dogodilo s onom “nevin, dok se ne dokaže krivnja”? Da, svaku žrtvu treba momentalno zaštiti i nakon tako nastaviti s dokaznim procesom i legalnim posljedicama (koje nažalost, ni danas nisu dovoljno oštre), no možemo li si uzeti za pravo uništiti nečiji čitav život, lik i djelo samo zato sto je jedna osoba iznijela optužbu – i to bez ijednog jedinog dokaza?
Žene su toliko dugo šutjele i skrivale sve takve i slične situacije da smo napokon doživjeli kolektivnu hrabrost novih generacija da izađu pred javnost i zauzmu se za sebe. Sjajne vijesti za boljitak društva. No u jednom trenu stvar je otišla predaleko i krajnje ozbiljnu situaciju popularna kultura svela je sve na senzaciju i spektakl, na brzo bogatstvo i klikbejt naslove u medijima i društvenim mrežama. Jer uostalom, tko bi povjerovao da jedan holivudski frajer čiji je imidž izgrađen na narativu ‘sex,drugs&rock’n’roll’ može biti žrtva obiteljskog nasilja?
Zato je statistika i dalje poražavajuća. Žrtve obiteljskog nasilja nerijetko taje istinu, nemaju gdje i kome pobjeći, nemaju financijsku stabilnosti i njihovim vremenom, kretanjem i komunikacijom prvenstveno manipulira njihov zlostavljač. I najčešće su te žrtve žene. No prema posljednjim podacima, uzlaznoj putanji poražavajuće ženske statistike pridružilo se više od 20% muškaraca.
Da, i muškarci plaču. I muškarci vole, do zadnjeg daha, i muškarci osjećaju, pate, ljube i opraštaju. I muškarci vjeruju u onu “neću više”, “nisam tako mislila”, “ti si kriv” i “…ali volim te”. I oni se mogu osjećati poniženo, jadno i odbačeno. No kako je moguće da ih i društvo i dalje unaprijed osuđuje i do kraja osporava ikakve insinuacije da je ipak, samo i možda, istina na njihovoj strani?
Tako je ekstremizam woke kulture još jedanput dobio je lice i ime – Amber Heard. Jer njoj smo povjerovali istog trena kad je iznijela tvrdnje o zlostavljanju bez ijednog dokaza, a Deppa i dalje sumnjičavo gledamo jer odgovara zadanim okvirima nasilnika dok u pozadini odzvanjaju zvuci njegovog zapomaganja i plača. Društvo nikada nije bilo naprednije u zalaganju za razumijevanje, ljubav i mir, ali nam i dalje ne postoji ništa slađe nego primitivno uživati u tuđoj nevolji.
Stoga, hoće li svijet ponuditi ispriku i ruku spasa onima čije je živote radi ishitrenih senzacionalističkih naslova, direktno ili indirektno zauvijek oštetio, predstoji vidjeti. No ako nas je nova povijest ičemu naučila…
