Prije par dana izašla je dugoočekivana šesta sezona popularne britanske serije „Black Mirror“. U četiri godine koliko je prošlo od pete sezone, svijet je doživio vlastite Black Mirror efekte: od pandemije, ratova pa sve do naglog razvoja umjetne inteligencije. Pitali smo se, što će nam šesta sezona servirati s obzirom na događanja u svijetu? Black Mirror je vješto prikazivao mračnu i uznemirujuću budućnost koja je posljedica tehnološkog napretka. No, gledajući šestu sezonu shvaćam da nas niti jedna epizoda ne baca u budućnost. Baš naprotiv, u tri od pet epizoda vraćamo se u prošlost što je potpuni odmak od klasične Black Mirror priče.
Sve ono što je Black Mirror u prethodnim epizodama predviđao kao budućnost čovjenčanstva, naša je realnost to sustigla. Zato nas šesta sezona tjera na razmišljanje više nego ikad i baš zato je upravo ona najmračnija sezona jer prikazuje ono što se može dogoditi ne za deset ili sto godina, nego sutra.
Joan Is Awful
Prva epizoda šeste sezone možda najviše liči na tipičnu Black Mirror epizodu. Radnja prati djevojku Joan koja nakon napornog i stresnog dana, sjedi na kauču sa svojim zaručnikom i traži film koji će gledati na streaming platformi poput Netflixa, samo što je ovdje ona nazvana „Streamberry“. Joan i zaručnik pronalaze najnoviju seriju „Joan Is Awful“ u kojoj glavna protagonistkinja u čiju je ulogu uskočila Selma Hayek, jako liči na Joan. Vrlo brzo shvaćaju da serija i jest priča o Joan: u scenama je u potpunosti iskopiran njezin dan, uključujući sve neugodne situacije koje svijet ne bi trebao vidjeti. Serija je u potpunosti napravljenja visokom umjetnom inteligencijom koja snimi, montira i objavi epizodu u jednom danu. Kako zna što Joan radi? Vrlo jednostavno: putem svih ekrana koje Joan koristi na svojim pametnim uređajima. Joan ne može tužiti Streamberry jer je prihvatila sve zakonske odredbe i uvjete među kojima stoji i to da platforma smije iskoristiti njezin lik u zabavne svrhe. Te odredbe i uvjete Joan, naravno, nije čitala. Zvuči li ovo sve poznato? Ovakva scena nam je bliža nego što mislimo.
Loch Henry
Druga epizoda pod nazivom „Loch Henry“ me se možda najviše dojmila. Dok „Joan is Awful“ istražuje što se događa kada se nečiji život emitira u cijelom svijetu bez direktnog dopuštenja, „Loch Henry“ istražuje koliko će netko daleko ići u izlaganju sebe i svoje traume da bi nahranio medijsku mašineriju željnu sadržaja. Epizoda je prava true crime priča: pratimo dva studenta, Davisa i njegovu djevojku Piu, koji su na putu da snime dokumentarac o ekološkoj osvještenosti. Usput stanu u Davisov rodni kraj, malo englesko selo, te ostanu prenoćiti kod njegove majke. Pia saznaje od Davisovog prijatelja da je selo nekoć bilo poznato turističko mjesto, no više ga nitko ne posjećuje zbog čovjeka koji je mučio i ubijao turiste, da bi naposljetku ubio sam sebe. Pia želi raditi dokumentarac o spomenutom lokalnom ubojici, Davis na to pristaje, a nisu ni svjesni koliko će ih istraživanje priče koštati. Neću puno otkriti, no shvatit će te da epizoda vrlo dobro vizualizira ono što smo mi sami kritizirali: kada ubojice i njihova djela postanu ikone pop kulture, a nečija trauma postaje plodno tlo za hranjenje mase uzbudljivim sadržajem. Dovoljno je spomenuti Jeffreyja Dahmera i cijelu famu oko serije.
Beyond The Sea
Treća epizoda je smještena u 1960-e i nosi pravi Stanley Kubrick kinematografski ugođaj, a bit cijele epizode je toksična muškost. Epizoda traje 80 minuta i prati dva astronauta Cliffa i Davida koje su utjelovili Aaron Paul i Josh Hartnett. Iako je radnja smještena u prošlost, ova dva astronauta ovise o futurističkoj tehnologiji koja im omogućuje da svoju svijest vrate na Zemlju kako bi mogli u svojim robotskim replikama živjeti većinu vremena svojim normalnim američkim obiteljskim životom. Nakon što je Davidova replika uništena (otkrit ćete kako), Cliff mu dopušta da s vremena na vrijeme koristi njegovu repliku kako bi osjetio normalan život kakav je prije imao. David počinje osjećati snažnu konekciju s Cliffovim životom i odjednom želi imati sve njegovo, što je on sam izgubio.
Mazey Day
Četvrta epizoda je možda najnetipičnija Black Mirror radnja, ali je njezin kraj dao pravu poruku kao i svaka Black Mirror epizoda. Radnja je također smještena u prošlost, na početak stoljeća kada je navala paparazza na slavne osobe bila na vrhuncu. Mi pratimo mladu paparazzi djevojku Bo, podvojenu između svog posla i sile da preživi. Kako bi platila stanarinu, Bo nevoljko krene pratiti mladu glumačku zvijezdu Mazey Day koja je nestala s lica zemlje, a tko uspije dostaviti fotografiju Mazey, isplatit će mu se 30 000 dolara. Bo otkriva gdje se glumica skriva, al također otkriva njezinu mračnu tajnu. Situacija postaje opasna po život i vrlo vrlo uznemirujuća, no fotografija je fotografija. Danas baš nitko nema privatnosti i što god se događalo, ma koliko potresno bilo, vadit ćemo svoje mobitele kako bismo to snimili. Pogledajte epizodu, shvatit ćete.
Demon 79
Posljednja epizoda nas također vraća u prošlost i otvara se s naslovnom sekvencom koja kaže: „A Black Mirror Presents: A Red Mirror Film“ što nam sugerira da je riječ o horor žanru. Epizoda je također pomalo neobična za Black Mirror te je kreiran nadnaravan završetak. Ovdje pratimo mladu sramežljivu Nidu, južnoazijsku zaposlenicu u robnoj kući u sjevernoj Engleskoj. Netrpeljivost prema drugim nacionalnostima i rasama je više nego očita: primjerice, Nida svoj biryani mora jesti u podrumu jer se njezina kolegica žalila da joj smrdi. Dok kipi od potisnutog bijesa, Nida slučajno poreže prst te njezina krv kapne na talisman koji oslobađa demona. Demon joj kaže da ona mora ubiti troje ljudi u tri dana jer će se u suprotnom dogoditi apokalipsa i cijeli svijet će biti uništen. U ovom slučaju, apokalipsa je nuklearni rat. Je li ispravno učiniti zločine radi općeg dobra čovječanstva?
