Nedavno je započeo 36. salon mladih, najdugovječnija izložbena manifestacija vizualnih umjetnika do 35 godina, koja je u Hrvatskoj u više od 50 godina predstavila nekoliko tisuća umjetnika. Ok, to više niti nije news jer o Salonu se itekako govori ovih dana. Kako i ne bi kada je ovo umjetničko događanje u organizaciji HDLU-a iz godine u godinu sve bolje i uzbudljivije. Da, uzbudljivo je doista riječ koja opisuje programski i izložbeni zbir svega što možete ove godine pogledati na Salonu.
Pod vodstvom Ivane Andabake, izvršne producentice Martine Miholić i njihovog marljivog tima, Salon prati puls generacije, ide u korak s novim suradničkim idejama i baš svake godine ugodno iznenadi bogatstvom programske organizacije. Znamo da ove godine osim Meštrovićevog paviljona, pratimo program na još pet lokacija na kojima će sveukupno biti predstavljeno 80 hrvatskih te 10 inozemnih umjetnika. Tri izložbena programa, centralna izložba „Paraziti“ kustoskog kolektiva Kućća, „Situacija“ Nevenke Šarčević te izložba studenata Akademije likovnih umjetnosti Zagreb „Venientas“, popraćeni su brojnim inovativnim programima. Izvan uobičajenog izlagačkog umjetničkog programa, nezaobilazan je i onaj popratni koji nam donosi odličnu glazbu koju ove godina bira Atelier Futura, zatim edukativne radionice kao što je izrada fanzina s organizacijom PLANET ili pak radionica na temu voajerizma jer i scrollanje po Instagramu je zavirivanje u tuđe živote. Planirana su i brojna stručna vodstva i diskurzivni program u sklopu kojeg će biti predstavljen novi broj časopisa Kontura i razgovor o art terapiji kao obliku inkluzije. Nama se čini i više nego dovoljno razloga da do 19. lipnja istražujete umjetnost na različite načina kroz Salon mladih. Sjajni ovogodišnji kustosi otkrili su nam na što svakako trebamo obratiti pozornost.
KUĆĆA / Jurica Mlinarec, Klara Petrović, Luja Šimunović – „Paraziti“
Lokacija: Meštrovićev paviljon
Klara i Luja djeluju zajedno još od studentskih dana i svog prvog zajedničkog projekta Kulturflux, a Juricu su upoznale 2018. godine u KONTEJNER-u kada je sudjelovao u studentskom projektu Kratki spoj koji su Klara i Luja pokrenule i vodile. Nakon samo godinu dana zajedničkog rada na nezavisnoj sceni, shvatili su da dijele iste afinitete, ambicije i interese prema načinu rada u sektoru suvremene umjetnosti. Tako da su prošle godine odlučili da je vrijeme da se zajednički profesionalni rad, a na neki način i prijateljstvo, formalizira u kolektiv KUĆĆA!
Kako je došlo do suradnje s HDLU na ovogodišnjoj temi za Salon mladih?
Radi se zapravo o tome da je naš kustoski koncept odabran od strane HDLU-a prema otvorenom natječaju na koji smo se prijavili kao novoosnovani kolektiv KUĆĆA. I moramo odmah reći da smo zaista uživali u cijelom procesu organizacije ovako velike izložbe. Osjećati kako imamo povjerenje i punu podršku HDLU-a nam je stvarno jako puno značilo! Od članova upravnog odbora, ravnateljice HDLU-a Ivane Andabaka pa sve do izvršne producentice Martine Miholić – znali smo da stoje iza nas i da žele da se mi u potpunosti posvetimo našoj želji da izložba okupi jednu novu generaciju umjetnika koja ima što za ponuditi, a koja će publici biti jako uzbudljiva!
Tko su Paraziti i kako su pronašli svoje mjesto u umjetnosti?
Prvenstveno smo bili inspirirani seminarom kustosa Post Brothersa i Chrisa Fitzpatricka koji su analizirali primjere taktika infiltracije u naizgled zatvorene sustave suvremene umjetnosti. Oni su nas naravno doveli do francuskog filozofa Michela Serresa koji je predstavio biološki i društveni sustav kao sustav parazitnih odnosa. Tako da nam je bilo jako zanimljivo preokrenuti ideju parazita naglavačke, predstaviti ga kao aktivnu, kreativnu i potentnu jedinicu koja istovremeno izjeda i obnavlja. Mi smo prvenstveno temu otvorili metodološki, zanimali su nas oblici nagrizanja sustava, a na umjetnicima je bilo da temi daju konačno značenje.
Zašto se baš ta tema pokazala kao vaš izbor?
Nama je Salon mladih kao manifestacija bio zanimljiv od početka našeg djelovanja. Činio nam se kao važna točka u karijeri do koje smo htjeli doći tako da se savršeno poklopilo da je u trenutku osnivanja KUĆĆE izašao natječaj za kustosku koncepciju 36. izdanja Salona mladih. Postojalo je nekoliko koncepata o kojima smo razmišljali, ali bilo nam je važno da je koncept relevantan baš za Salon mladih, kao manifestacije mladih (umjetnika). Nekako smo vjerovali da bi prvenstveno, osjećaji paraliziranosti i nemogućnosti djelovanja mogli rezonirati kod umjetnika koji su otprilike naša generacija. Bilo nam je bitno obuhvatiti osjećaje umjetnika starijih Gen Z-era i mlađih milenijalaca, izbjeći izlet u defetizam i usmjeriti tu energiju u nešto živo i ispunjeno nekakvim kreativnim i transformativnim nagonom! Tako da, kada smo razmišljali o parazitiranju, djelovanju malim koracima, suptilnim i nježnim subverzijama i nestabilnim sustavima, činilo nam se da je to to – i takav smo feedback dobili od umjetnika odmah nakon što je izašao poziv.
Što se pokazalo kao najuzbudljivijim dijelom kuriranja ovogodišnjeg Salona? U čemu ste uživali najviše?
Rad s mladim umjetnicima, a pogotovo na radovima koji su nastali za ovu izložbu! Dali smo umjetnicima na znanje da smo tu za njih, apsolutno dostupni za razgovore, razmišljanja i da se radi o procesu u kojem umjetnici i kustosi blisko surađuju, što (mladim) umjetnicima često nedostaje. Tako da nam je zaista veliki kompliment da je trećinu izložbe čine nove produkcije i iteracije postojećih radova – lijepo je vidjeti da su umjetnici bili toliko motivirani i da je scena jako živa. Od Gaie Radić, jedne od najmlađih umjetnica na Salonu, a koja je zauzela središnje mjesto u Meštrovićevu paviljonu svojim radom, u kojima promatra odnose virtualnog i materijalnog, u sklopu kojeg se infiltrirala u sustav Google Maps, slovenskog časopisa ŠUM koji je za Salon mladih izdao posebno izdanje posvećeno parazitizmu, do Antonija Kutleše koji se za izložbu izložio operaciji te razvio recept za poljske šturke koji se od svog rođenja hrane njegovim tkivom kako bi govorio o sustavu globalne proizvodnje hrane. A i posebno nam je drago što smo uspjeli otvoriti dijalog između hrvatske i međunarodne scene – od zastupanja regionalnih umjetnika do programa s međunarodnim kustosima koji nam dolaze sredinom svibnja u Zagreb! Osim toga, suradnja s HDLU-om bila je osvježavajuća u procesu organizacije jer smo uistinu imali slobodu koncentrirati se na kreativni dio kustoskog posla kako bi program bio što koncizniji i zanimljiviji.
Na kojim ste još projektima uživali radeći i kakvi su planovi za dalje?
Nećemo se stići niti odmoriti od Salona, a krenut ćemo s uređenjem našeg novog prostora na Trešnjevci u kojem će startati naša prva rezidencija u KUĆĆI! Radi se o programu koji smo nazvali DNEVNA SOBA, a u kojem pozivamo umjetnike da tijekom četiri mjeseca s nama zauzmu novi prostor za eksperimentiranje. Ovim projektom želimo mladim umjetnicima pružiti podršku i ponuditi produkcijske i prostorne uvjete za rad, umjetničko i kustosko savjetovanje, te lokalno i međunarodno umrežavanje koje se proteže čitavim projektom, a radi se o fokusima koji su nam izuzetno bitni za naše djelovanje kroz KUĆĆU.
Kako gledate na trenutnu umjetničku scenu u Hrvatskoj; kakva su razmišljanja, potencijali i budućnost?
Mislimo da trebamo biti jako uzbuđeni oko mlade umjetničke scene – ozbiljni su, zaigrani i hrabri! Naravno, mi dolazimo iz nezavisne kulturne scene, tako da je naše razmišljanje poprilično informirano tim kontekstom, a poznata je i priča o tome da je Hrvatska pri dnu po izdvajanju za kulturu tako da nam nije stran razgovor o kulturnim djelatnicima koji rade u zahtjevnim uvjetima. No, svjedočeći velikom interesu publike i čitajući iznimno pozitivne reakcije po otvorenju Salona mladih i usporedbe s nedavno otvorenim Venecijanskim bijenalom, a ne smijemo zanemariti niti da se radi o velikom broju umjetničkih radova koji spadaju u spekulativne i eksperimentalne projekte, možemo biti jako uzbuđeni oko scene, ali i njene publike. Tako da očito postoji neka vitalna energija na sceni unatoč nedostatku uvjeta pa vjerujemo da ova mlađa generacija umjetnika svakako treba i zaslužuje dodatan push!
Na koje umjetnike trebamo obratiti pozornost?
Svakako posebno obratite pozornost na instalaciju Andreja Beštaka i Anje Leko, koji su na otvorenju održali, iako tako ne izgleda, poprilično fizički zahtjevan performans. Radi se o umjetnicima s kojima je jako uzbudljivo bilo surađivati na razvijanju rada za Salon, a rezultat je fantastičan – mekana i začudna instalacija koja uči djecu o zaboravu. Kolektiv Medium movement razvio je imerzivnu instalaciju, zamislio močvaru u kojoj tehnologija i priroda žive zajedno, bez čovjeka. I Marianna Nardini koja se uhvatila voajerizma – kao ultimativnog oblika parazitiranja, hranjenja pogledom. Tu su i mladi hrvatski fotografi koji se na potpuno različite načine odnose prema mediju – od interdisciplinarnog rada Ivana Gundića, preko impresivnih printeva na aluminiju Denija Horvatića sve do nježnih prikaza djeda i bake Luke Pešuna na sirovom papiru. Laura Barić radila je novu iteraciju rada o burn-outu, Sara Salamon izložila objekte-performere koji se suptilno i gotovo neprimjetno kreću prostorom, a Teuta Gatolin u potpunosti je parazitirala šest znanstvenih knjiga stvorivši od njih poeziju. Tu su i Luka Cvetković, umjetnik iz Srbije, koji je održao performans na Kosovu tijekom kojeg je nosio i brinuo se za janje na putu dugom 150 kilometara i 7 dana, te slovenski duo Aljaž Rudolf i Eva Smrekar koji nastupaju kao korporativni entitet FaceOrFactory koji sakuplja od donatora skenove lica i DNK podatke kako bi stvorio nove, umjetne identitete.
Nevenka Šarčević – „Situacija“
Lokacije: palača Vranyczany, galerije Canvas, Forum i Stančić
Nevenka Šarčević doktorandica je povijesti umjetnosti i urednica Art magazina Kontura, aktivna je kao kustosica, prati recentnu likovnu scenu, piše osvrte i likovne kritike te priprema intervjue za stručne časopise i portale. Sudjeluje i na znanstvenim i stručnim skupovima s fokusom na povijesno-umjetničke teme. Na temelju sadržaja petogodišnjeg uređivanja i vođenja emisije Bokobran (Radio Dux, Boka kotorska u Crnoj Gori), koju je posvetila povijesno-umjetničkim temama, objavljena joj je knjiga (2019.) probranih sadržaja iz stotinjak emisija pod nazivom Bokobran. Na Salonu potpisuje kuriranje odlične „Situacije”.
Što nam pokazuje ovogodišnja „Situacija“ Salona mladih?
S obzirom na unaprijed postavljen koncept, „Situacijom“ sam pokušala donijeti presjek onoga što se na trenutnoj umjetničkoj sceni mladih događa. Željela sam da budu zastupljeni i likovni i konceptualni izričaji, ali i da budu predstavljeni uz radove afirmiranih, radovi onih autora i autorica koji će se kroz ovu izložbu prvi put predstaviti na velikoj izložbi. Smatram da na izložbama poput „Situacije“ ne treba tražiti izravnu vezu među radovima, ali se nadam da će ipak promatrači uočiti dublje relacije, one što nisu „na prvi pogled“ vidljive. Naime, koliko je bilo moguće, željela sam postavom omogućiti određeno komplementiranje.
Premda se generalno prepoznaju vrlo različite poetike, pažljiviji će promatrač među nekima prepoznati podudarna temeljna stvaralačka pitanja, prisutne težnje. Konačno, naglasila bih da „iza radova“ stoje mladi ljudi, individualci u izgradnji, za koje sam uvjerena da je potrebno nadalje poticati na stvaralački rad. Kolega i dugogodišnji urednik Konture, Nikola Albaneže neprestano je isticao da su naši izbori uvijek subjektivni, ali da moraju biti utemeljeni, odnosno argumentirani. Svjesna i toga, napravila sam izbor radova 35 autora. Inače, broj izabranih autora podudara se s brojem u kustoskom konceptu „Paraziti“.
Tko su odabrani umjetnici i koliko je bilo izazovno odabrati recentne radove sa scene unatrag dvije godine?
Nije naodmet istaknuti činjenicu da su odabrani umjetnici mladi ljudi s diplomama akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, s Tekstilno-tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, ali i s glazbenim obrazovanjem. Jedan vrlo mali dio njih je još na studiju, odnosno u završnici. Kad moramo izabrati nešto svaki put smo pred izazovom, ali i odgovornosti. Katkad moramo odustati od nekog rada koji zaslužuje pozornost jer se nikako ne uklapa s drugim radovima. Pored toga, riječ je o autorima koji su u fazi sazrijevanja pa je kustoska zadaća pokazati ono što je vrijedno izložiti na Salonu mladih, a da ipak ima i svježinu. Isto tako, da nije autorov kratki izlet u nešto, nego da ima kontinuitet rada i misli. Pratim našu umjetničku scenu posjećujući izložbe, pišući kritike i osvrte pa je prihvatiti ovaj izazov značilo intenzivnije obilaziti ateljee i pomnije pratiti društvene mreže. Uz to, jednim dijelom „Situacija“ je izbor radova koje su mi autori osobno prijavili. Na kraju, kazala bih da je uz izazov, i tehničke uvjete koji nisu uvijek idealni, koji zahtijevaju prilagođavanje i strpljenje, ovo bilo pravo zadovoljstvo. Drago mi je da sam kroz Salon mladih imala priliku donekle približiti scenu naših mladih umjetnika.
Kako gledate na trenutačnu umjetničku scenu u Hrvatskoj; kakva su razmišljanja, potencijali i budućnost?
Naša trenutna umjetnička scena je bogata, donekle i divlja, ali svakako zanimljiva. I ona pokazuje globalne simptome da na recepciju radova umjetnika presudno utječu promotivne mogućnosti pa zbog toga slabi autoritet struke koja se ne snalazi najbolje u takvim uvjetima. Katkad se čini da joj to i nije cilj. Umjetnici danas imaju posve drugi odnos prema radu nego ranije i zbog korištenja društvenih platformi kao alata komunikacije i promocije što itekako utječe na način izlaska u javnost. Društvene mreže pomogle su reputaciji mnogih autora, ali pored toga ima puno banalnog i jednodimenzionalnog, „prvoloptaškog“. Tema aktualne likovne scene, a ponajprije likovne kritike tema je kojom se bavi popratni program Salona mladih, na panelu kojim se predstavlja 156. broj Art magazina Konture (1. lipnja u Meštrovićevom paviljonu). Upravo istaknuti američki kritičar i teoretičar umjetnosti, James Elkins za ovaj broj govori o krizi kritike, između ostalog da su „kritičari skloni izbjegavati izricanje izravnog suda“.
Na što svakako trebamo obratiti pozornost?
Svakako treba obratiti pozornost na postave u sva četiri izložbena prostora „Situacije“. Radovi birani za pojedini prostor, uglavnom su u tom prostoru jer se u njega uklapaju više nego drugi. Ipak, vrijedno je isticanja da nam je najmanje poznat onaj neorenesansne palače Vranyczany u Berislavićevoj 6 (Hrvatskog inženjerskog saveza) koji se ovom prilikom otvara kao izložbeni prostor. Smatram da je to posebno obogaćenje „Situacije“, odnosno Salona mladih. Ova je palača ogledalo poslije-potresnog Zagreba, a nadam se da će izložba pokazuje način na koji takvi prostori mogu biti oživljeni. Ono što vrijedi uočiti jest koliko mladi ljudi imaju poleta. U stvaranju im je važna igra, ali oni i istražuju, pitaju se o duhu vremena te se referiraju na prethodno, tražeći čak drevno, kako tematski, tako i likovno koristeći se tradicionalnim sredstvima ili novim pristupima (postupcima).
Umjetnost bi trebala biti uvijek mlada – premda se ponavlja isto, ona ako je prava nosi snagu novog. Upravo to je najautentičnije pokazivao neki dan preminuli slikar Đuro Seder s kojim sam se rado susretala posjećujući ga u ateljeu na Ilici. U svoje je slike unosio stvaralačku zaigranost u kojoj možemo prepoznati vibrantno tkivo, ono što je istovremeno čisto djetinje i baš zato zrelo. S obzirom na takve prethodnike smatram da mladi umjetnici imaju dobre temelje.
