Zatrpani deponiji, manjak reciklažnih dvorišta, glomazni otpad koji naslagan u klimave piramide tjednima stoji uz gradske prometnice nagrđujući okoliš i smeće iz pretrpanih kanti koje malo jači vjetar nemilosrdno raznosi ulicama, dio su naše prljave realnosti. Gospodarenje otpadom, njegov odvoz, zbrinjavanje i eventualna prenamjena, s ciljem smanjenja štetnih utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi, jedan je od najvećih i najvažnijih izazova većine velikih gradova. I ne samo velikih. Otpad je gorući problem na svakom kutku planeta. Premda donekle svjesni problema, u svijetu u kojem vladaju konzumerizam i komocija, prečesto odbacujemo stvari misleći “da ih se ne isplati popravljati” ili ih mijenjamo za nove naprosto zato što smo ih se zasitili.
No, pokvarene, slomljene ili stare stvari ne moraju nužno biti za otpis. Uz malo pažnje, vremena, kreativnosti i znanja ponekad im možemo udahnuti novi život i tako produžiti njihov rok trajanja što će, jasno, odgoditi njihov boravak na nekom, ionako pretrpanom deponiju (ili, još gore, na nekoj zabačenoj livadi). Upravo je to ideja jedinstvenog riječkog projekta Riperaj, a koji bi trebao poslužiti kao primjer drugim hrvatskim gradovima koji muku muče s tonama otpada koje ne znaju kako (ili nemaju kamo) zbrinuti. Pokrenut od strane Komunalnog društva Čistoća kao prvi takav projekt u Hrvatskoj, “Riperaj je mjesto na kojem građani mogu besplatno popraviti neispravne sitne kućanske uređaje, razbijeni i oštećeni namještaj, odjeću, igračke i slično uz pomoć majstora koji posjeduju potrebna znanja i vještine”. Poticanjem građana da poprave ili prenamjene stare, oštećene ili neispravne predmete smanjuje se količina otpada koje treba zbrinuti, te uspostavlja temelj za održivu kružnu ekonomiju. Ali ne samo to, projekt je hvalevrijedan i zato što razvija i širi već pomalo zaboravljena znanja i vještine, potiče kreativnost i povezuje članove zajednice, građanima štedi novac, ali i razvija održivo društvo.
Pokrenut 2019. godine, pod sloganom “Novo vrijeme za stare stvari”, Riperaj je vrata svoje gradske radionice otvorio u samom srcu Rijeke, na adresi Ivana Zajca 20/b. Riječ je o inovativnom i funkcionalnom prostoru, ispunjenom svim potrebnim alatima za popravak različitih predmeta. Svim zainteresiranima na usluzi su i majstori koji će im u popravku pomoći savjetima, i to posve besplatno, a jedino što građani trebaju sami kupiti su djelovi nužni za popravak. Projekt dizajna namještaja djelo je Sekcije mladih Društva arhitekata Rijeka, a uređenje interijera potpisuje arhitektonski studio AO16. I samo uređenje prostora prati osnovnu ideju Riperaja, pa su za izradu namještaja korišteni stari komadi koji su prenamijenjeni, redizajnirani i popravljeni kako bi dobili novi izgled i funkciju. Osim što je prostrana i maksimalno funkcionalna, radionica Riperaja ne izgleda sivo, mračno i sirovo poput mnogih drugih radionica već, uz pregršt svjetla i dašak jarke žute boje, odiše vedrinom i toplinom što pozitivno utječe na kolanje kreativnih sokova, te boravak u radionici čini ugodnijim.
No, Rijeka je u promicanju kružnog gospodarstva otišla i korak dalje. U prostor Riperaj radionice smjestila je i BERT, samoposlužni aparat za prodaju proizvoda bez ambalaže. Temeljna ideja je motivirati građane na smanjenje korištenja jednokratne plastične ambalaže koju inače gomilamo i odavno ne znamo kako se s njome nositi. Uz korištenje vlastite ambalaže, BERT nudi proizvode malih lokalnih proizvođača, kao što su ekološki deterdženti i šamponi, te prirodni octevi i ulja. Osim što je takav način kupovine ekološki prihvatljiviji i podržava male proizvođače, cijene proizvoda koje nudi BERT su i niže jer u njihovoj finalnoj cijeni nema dijela koji otpada na ambalažu. Riječki projekt svijetli je primjer kako se odnositi prema otpadu u lokalnoj zajednici i ne vidim razlog zašto ga ne bi “iskopirali” i drugi gradovi. Da, veliki dio će svejedno završiti na deponijima, no jedan dio će se na ovaj način prenamijeniti i ponovno koristiti, a ono što je najvažnije je da će ovakvi projekti angažirati građanstvo i s vremenom utjecati na njihovu svijest oblikujući spoznaju da i sami mogu nešto učiniti kada je riječ o održivijem življenju. Umjesto da se gradovi bave samo problemom zbrinjavanja otpada, ključno je da se pozabave i pitanjem što otpad uopće jest. Riperaj je sjajan primjer da puno toga možemo prenamijeniti ili popraviti, te da mnoge stvari iz naših kućanstava na otpadu završavaju posve nezasluženo. Umjesto stvaranja otpada i pitanja “što sada?”, upravo bi to trebalo biti temelj održive kružne ekonomije kakvoj težimo.
