Kada govorimo o Rafu Simonsu, obično ga povezujemo s revolucionarnim doprinosima u modi – od redefiniranja muške odjeće krajem devedesetih do dekonstrukcije američke estetike u Calvin Kleinu. No, prije nego što je moda postala njegov kreativni izraz, Simons je eksperimentirao s nečim drugim – dizajnom namještaja. Njegovi rani radovi otkrivaju fascinaciju formom, arhitektonskim elementima i odnosom tijela prema objektima. Najvažniji primjer toga je njegova CORPO kolekcija iz 1991. godine, koja je godinama ostala nepoznata široj javnosti, a danas se sve češće prepoznaje kao ključno djelo u razumijevanju njegove estetike i filozofije dizajna.
Raf Simons – zaljubljenik u dizajn
Već kao tinejdžer pokazivao je interes za industrijski dizajn i glazbu, osobito punk i new wave, koji su dominirali europskom scenom osamdesetih. Njegov kreativni svijet bio je mješavina brutalističke arhitekture, Kraftwerka, Bauhausa i subverzivnih grafita na zidovima Antwerpenskog glavnog kolodvora. Taj eklektični spoj utjecaja oblikovao je njegov kasniji vizualni jezik, ali prije nego što je uopće razmišljao o modi, odlučio je studirati industrijski dizajn.
CORPO: Projekt koji je nagovijestio budućnost
Na LUCA School of Arts u Genku, Simons je počeo razvijati vlastiti pristup dizajnu. Njegov završni rad iz 1991. godine, CORPO, bio je radikalan projekt koji je razbijao konvencije tradicionalnog dizajna namještaja. Umjesto da stvara funkcionalne objekte koji će se uklopiti u interijere, Simons je razmišljao o tijelu i njegovom odnosu prema prostoru. CORPO je bio serija od sedam konceptualnih komada namještaja koji su nosili imena poput Protection, Beauty, X-Ray i Second Skin. Ovi nazivi nisu bili slučajni – svaki od objekata izražavao je određeni aspekt ljudskog tijela i njegove zaštite ili ukrašavanja, slično onome što moda kasnije radi s odjećom.
Njegov dizajn bio je sirov, brutalan i gotovo agresivan – koristio je metalnu mrežu, kožu, lance i industrijske materijale. Neki su komadi izgledali poput oklopa ili proteza, nagovještavajući Simonsovu kasniju opsesiju uniformama, radničkom odjećom i vojnom estetikom. Ali tadašnja belgijska scena dizajna namještaja nije imala isti moment kao moda. Simons je izlagao radove, ali nije mogao pronaći put do velikih proizvođača, koji su tada preferirali klasične linije dizajnera poput Maartena Van Severena ili Xavier Lusta.
Dok je radio praksu kod poznatog belgijskog dizajnera Waltera Van Beirendoncka, dogodio se ključan trenutak – putovanje u Pariz na reviju Martina Margiele. Simons je bio fasciniran onime što je vidio: moda koja je izgledala kao konceptualna umjetnost, kao produžetak arhitekture, kao nešto što bi moglo biti njegov dizajn namještaja, samo u drugoj formi. Na povratku u Belgiju, Van Beirendonck ga je potaknuo da napravi kolekciju odjeće, unatoč tome što Simons nikada nije studirao modu. Do 1995. godine, Raf Simons više nije dizajnirao namještaj – umjesto toga, stvarao je modu koja je izgledala poput arhitekture i namještaja.
Godine 1999., kada se preselio u New York, Simons je ostavio CORPO kolekciju na čuvanje prijatelju s fakulteta. Godinama kasnije, dizajner Max Reynders pronašao je ove radove i shvatio da nisu samo zaboravljeni predmeti – bili su proročanski uvid u Rafovu estetiku. Danas, s odmakom od više od tri desetljeća, možemo vidjeti koliko je CORPO bio ključan za njegov razvoj.
Njegova moda uvijek je nosila elemente arhitekture i strukture – od strogo krojenih silueta u ranim kolekcijama, do monumentalnih kaputa u Dioru i dekonstrukcije klasične američke odjeće u Calvin Kleinu. Iako se desetljećima bavio isključivo modom, Simons se u posljednjih nekoliko godina ponovno vratio dizajnu interijera. Njegova suradnja s danskim brendom Kvadrat dovela je do stvaranja inovativnih tekstila i presvlaka za namještaj, koje odražavaju njegovu ljubav prema materijalima, teksturi i geometriji.
Njihov najnoviji projekt, Shaker System, inspiriran je jednostavnošću i funkcionalnošću namještaja Shaker pokreta – američke sekte poznate po minimalističkom i praktičnom dizajnu. Središnji dio kolekcije je horizontalna šipka, koja podsjeća na tradicionalne Shaker vješalice, ali u modernoj verziji. Na nju se mogu dodati razni dodaci – kožne kutije, tekstilni jastuci, prekrivači, pa čak i torbe. Ideja je bila stvoriti sustav koji nije samo lijep, već i praktičan za svakodnevni život, bez obzira na veličinu prostora.
Glavni materijal koji Simons koristi u kolekciji je Vidar 4, poseban tekstil koji je razvio s Kvadratom. Ova tkanina, koja se inače koristi za tapeciranje, sada je primijenjena i na modne dodatke, poput kapa i torbi. Boje kolekcije su jednostavne i elegantne – crna, bijela, zelena i ružičasta. Ova suradnja pokazuje koliko je Simons svestran dizajner. Njegov rad za Kvadrat spaja modu, interijere i funkcionalni dizajn, donoseći novi pogled na uređenje doma. Zahvaljujući njemu, Kvadrat nije samo brend za tekstil, već postaje prepoznatljiv i u svijetu luksuznog dizajna interijera
