Ako pratite našu rubriku „Proud To Be Rare“, onda znate da u njoj uvijek predstavljamo zanimljive uspješne pojedince koji svojim radom inspiriraju i motiviraju. Takva osoba je Martina Čilić, Hrvatica koja je prije puno godina otišla iz zemlje kako bi stvorila neki novi život, ali i novu karijeru. Martina je danas e-com Art Director za jedan od najvećih svjetskih modnih brendova Hugo Boss. Kako je došla do ove pozicije, koliko dugo joj je trebalo da se probije u stranom svijetu i kako stvari uopće funkcioniraju tamo, otkrila nam je u jako zanimljivom razgovoru. Ako ste ikada razmišljali o tome da odete iz Hrvatske i okušate sreću u modnoj industriji, ovaj razgovor bi vam mogao rasvijetliti neke nedoumice.
Ti si otišla iz Hrvatske prije dosta godina. Kako si se odlučila za novi početak u drugoj državi? Koliko ti je bilo teško postaviti se na noge i realizirati karijeru koju imaš sada?
Najprije, hvala Ana na pozivu, uvijek se rado sjećam naše suradnje. Tada sam još živjela u Danskoj.
Da, ja sam iz Hrvatske otišla prije 11 godina i par života, rekla bih. Najprije sam otišla u Dansku gdje sam živjela 5 godina. Posljednjih 6 godina živim u Njemačkoj s tim da sam korona razdoblje provela većinom u Danskoj u blizini Kopenhagena. Brat me zove žena s aerodroma jer otprilike svaki mjesec negdje letim.
Ja sam zapravo oduvijek htjela živjeti vani, iako sam si stvorila život u Zagrebu koji sam baš voljela i nije mi bilo lako otići. Kad smo se upoznali, moj životni partner je tada živio u Danskoj. Vrlo brzo smo počeli razgovarati tko se gdje seli i ja sam odmah rekla, ja ću. Želim raditi u modi, živjeti vani i još k tome Danska. Zemlja sjajne estetike, nema krivog fonta, dizajn, interijeri, to je baš za mene, mislila sam. Od odluke do same realizacije trebalo mi je godinu dana. Radila sam i posao koji sam voljela iako sam osjećala da mi je dosta oglašavanja. Provela sam, naime, 9 godina u oglašivačkim agencijama kao grafički dizajner i art director, najprije u Greyu, a zatim dugo u Imagu. Ja sam oduvijek htjela modu, ali tada kod nas nije bilo nikakve prilike što me nije spriječilo da opsesivno pratim revije, blogove, a Vougeove sam čitala od svoje 16. To je zapravo bila moja prvotna modna edukacija. Dodajte tome i opsesivno praćenje MTV-a od djetinjstva i naravno serija Sex and the City te otkrivanje i razvoj osobnog stila.
Ovdje želim spomenuti, što je česta zabluda, znati sebe obući i raditi u modi, razumjeti modu, brand, biti stilist, art direktor je nešto potpuno drugačije. To je posao, s puno znanja i nijansi razumijevanja.
Sam dolazak i prvih par mjeseci u Danskoj je bio romantičan, ali nije bilo lako naviknuti se. Obično kažem u Danskoj mi je trebalo 4 godine i 3 pokušaja. Naime, ja sam 2012. došla u malo mjesto od oko 70.000 ljudi blizu njihovog drugog najvećeg grada AArhusa. Vjerujte mi, to što svi imaju internet, krasne interijere i znaju se obući, ne znači da su širokih progleda niti da će vam biti kao da ste došli u Barbieland. Također sam se odlučila za stanku od posla da se naviknem na novu zemlju što vam sužava socijalni život. Uz to sam htjela pravi break od advertisinga. Otkud mi hrabrosti da proklamiram da želim samo modu i da sam gotova s advertisingom, i dan danas ne znam, ali mi je jako drago.
Počela sam kupovati renomirane danske modne magazine kako bih naučila brendove i upoznala industriju što se pokazalo jako korisno i inspirativno u svakom smislu. Nastavila sam i sa svjetskim praćenjima mode, Vogue Runway je još uvijek moj Netflix, te počela pisati blog na engleskom. Tu je trebalo uložiti dosta truda, ali smatram da ništa nije uzaludno ako vas veseli u nekom trenutku. Dobro mi je došlo u poslu, a osobito sada kada imam M EDITS platformu za osobni styling i odnedavno Newsletter
Koliko ti je bilo teško postaviti se na noge i realizirati karijeru koju imaš sada?
Jedna činjenica koju znaju moji najbliži je da sam se recimo vratila u Hrvatsku nakon 6 mjeseci. Trebao mi je break, usput je bilo ljeto i nekako sam vjerovala da će se nešto otvoriti na jesen s obzirom na to da sam se počela prijavljivati na poslove u modi. Na spomen Danske, svi bi padali u trans u Hrvatskoj, pa se nekako osjećate krivom što ste se vratili, iako vi živite taj život i vama treba sjesti. Dok sam to ljeto boravila u Hrvatskoj, dobila sam poziv za Bestseller. Hajdemo dati šansu Danskoj, mislila sam. Intervjui su potrajali, no svidio im se moj portfolio, širina iskustva, trebali su nekog s iskustvom za koncepte i tako sam počela u Jack & Jones u Bestselleru.
Dobila sam prilično visoku poziciju i vrlo brzo promociju. Bila sam zadužena za produkciju i koncepte za kampanje, loookbookove za par brendova unutar Jack and Jonesa i imala sam iznad sebe samo direktora branda. Jako puno sam radila, što su se mnogi čudili, jer kao Danci ne rade tako puno, međutim fast fashion je vrlo brza industrija i ja sam imala zaista puno zadataka, ali sam puno i (na)učila. Stvorila sam dobre odnose s casting agencijama s kojima i danas surađujem, imam super iskustava s mnogim fotografima, modelima itd.
Tamo sam ostala skoro dvije godine. Otišla sam jer je Bestseller imao rez troškova i u mnogim brendovima su srezali srednji management. Također, stranac ste i došli ste zadnji. Lagala bih da dio mene nije odahnuo jer pod zadnje više se nisam mogla dizati se u 6.00, gubiti 2 sata na putovanje i svaku večer raditi od doma uz stalna snimanja. Isto tako sam bila i pomalo zabrinuta, ali pozitivna. Dugo mi je trebalo da nađem novi stalni posao.
Nije uvijek bilo lako, ali sam u jednom trenutku shvatila da bi bilo pametnije prihvatiti to što imam, a ne što nemam i zaista sam počela uživati u slobodnom vremenu, svojim interesima i projektima. Nisam bila kućanica, radila sam consulting sa strane, išla u školu danskog jezika, pisala o interijerima, kreirala postere i opsesivno pratila modu. Pratila sam sve: business of fashion, WGSN, blogove, revije, časopise… Htjela sam uživati u prilici, ali i ne protratiti vrijeme tako da sam si 4 dana u tjednu napravila full raspored, te stekla jako puno znanja. Kako djelomice dolazim s branding strane jako me je zanimao brand positioning, kako neki brendovi uspiju, strategije pa sam stalno čitala studije, intervjue.
Imala sam vremena otići i na fashion week, te zahvaljujući BURO. portalu dobiti press ulaze. Hvala vam. Pale su i neke street style fotke u Vogueu i drugim portalima. Dobro sam se zabavljala, međutim nakon godinu dana nisam ništa našla u Danskoj. Kako smo imali neke bliske ljude u recruitingu, poslala sam im svoj CV i otvoreno su mi rekli da imam previše iskustva i da sam prijetnja za svakog iznad mene. Onda sam mislila okej, idemo dalje, Nizozemska, Njemačka, Švedska. LinkedIn in je radio stalno.
Znamo da smo mala zemlja i da kod nas ne postoje mogućnosti rada za velike brendove. Ti radiš za jedan od najvećih modnih brendova na svijetu. Kako si počela raditi s kućom Boss?
Poziv za intervju od Bossa je došao u kolovozu 2017. Bila sam u Hrvatskoj na godišnjem i sjećam se kad sam vidjela mail da nisam ni znala na što sam se prijavila jer sam stisnula easy apply dok sam revno izučavala prijavu za &other stories.
Red intervjua je bio munjevit. Prvo video intervju, onda sam letjela u Njemačku, intervju je trajao 3 sata i ponuda je već bila krajem 8. mjeseca na stolu. Isto ljeto se rodio i moj nećak tako da je sve bilo baš divno razdoblje za novi početak. Bila sam zaista presretna i imala sam osjećaj da sam nekako došla gdje trebam biti.
Svi uvijek naglašavaju važnost networkinga u poslu, a moda je nekako specifična. Nedavno sam pročitala jedan odličan tekst na tu temu u kojem autorica tvrdi da ne možeš ni dobiti posao u Vogueu ako ne znaš nekoga. Kakva su tvoja iskustva? Koliko ima snage u networkingu i maskira li taj izraz u stvari nepotizam u modnoj industriji?
Da, to je točno i nije lako skočiti u veće brendove ako ne studirate vani ili nemate iskustva u modi. Rekla bih nemoguće, jer skauti ili čak njihovi sistemi scaniraju brendove i rade prvotnu selekciju. Ako imate internship iz Celinea, navodim primjer svoje prijateljice, onda možete doći na dizajnersku poziciju u Hugo Bossu.
Zgodan podatak je da sam se ja u Hugo Boss počela prijavljivati negdje prije 13 godina dok sam završavala magisterij marketing komunikacije na ekonomiji. Sjećam se da sam mozgala što je dovoljno veliko, ali nije luxury, jer nije da mogu skočiti u LVMH, niti znam francuski niti to tako ide u modi.
Ovisi naravno i što želite raditi u modi. Nisu svi dizajneri niti art direktori. Međutim, trenutno je i naš cijeli marketing tim ili iz talijanske mode ili pak iz većih social kompanija, Facebook, agencija iz Pariza itd. Moda je toliko specifična da morate nekako biti u tome.
Moji najbliži frendovi su recimo dizajneri za revije, Nijemci koji su živjeli ili studirali vani, ili pak Amerikanci koji su radili za Boss u New Yorku. Mlađi su iz Antwerpen škole ili pak dobre talijanske škole i došli su na internship pa ostali. Ako želite u modu onda idite studirati vani, a barem danas je to puno lakše otići čak i po koji semestar u dobru renomiranu školu. London još uvijek košta, ali ako si možete priuštiti, odite. Tako stvarate network. Ili počnite raditi u tim većim gradovima gdje možete upravo to, stvoriti network.
Moj prijatelj je trenutno Creative Director u Tom Fordu, a nije mu niti 30. Kako? Pa rodite se blizu Londona, odete na sjajan fakultet u Londonu, dobri ste naravno. Tamo vas usmjere i shvatite što vam leži. Prvi posao vam je Mr. Porter, drugi Zalando kampanje, treći Hugo Boss Art Director i eto. Ne ostajete dugo u jednoj kući jer s prelascima puno ranije skočite na veće pozicije.
Ima i drugačijih priča. Rodite se u nekom od mjesta okolo Stuttgarta i odradite internship za vrijeme studija u Hugo Bossu i eto vas, jednom nogom ste unutra. Možete biti i knjigovođa ili buyer. Možete naučiti usput ako startate u takvom brandu.
Što se tiče Voguea, ja isto znam samo priče i to su uvijek veze i ili money heritage backgroundi jer ti ljudi imaju visoki krug poznanika i plus nije lako financirati taj život. Da, nije nevažno gdje se rodimo i koje su nam karte dodijeljene, međutim ja nikada nisam imala mentalitet ne može se.
Za što si sve zadužena u Hugo Bossu? Kako uopće izgleda tvoj radni dan i opis posla?
Moje iskustvo je bilo veće od pozicije koju sam tada prihvatila, jer sam htjela unutra i koji razred više od fast fashiona. Doveli su me zapravo da uspostavim vizualni jezik Hugo brenda u našem web shopu. Tada nisu prikazivali glave modela niti je Hugo imao drugačiji vizualni jezik od Bossa. Bilo je jako izazovno, ali i super zanimljivo iako sam doslovno sve sama vodila. Moj team lead ne dolazi iz mog backgrounda i nije da mi je u tom smislu mogao pomoći.
Tada smo radili s vanjskim foto studijom i trebalo je sve postaviti na noge. Brifirati ljude, obučiti ih, složiti team da radi za vas. Također sam bila zadužena za casting, styling, budget, sve. Super naučite posao. Pošto sam bila dobra u castingu, godine listanja časopisa i praćenja revija su se itekako isplatile, uskočila bih pomoći casting timu za lookbook ili kampanje što mi je bilo super zanimljivo.
Danas moja pozicija je e-com Art Director. Što to znači? Moj zadatak je da “prevedem” kolekcije u e-com jezik tako da vizualno bude inspirativno i shvatljivo kupcima poštujući DNK brenda. Glavni izazovi su buying, budžeti, rokovi, casting i tako stalno. Svatko od nas ima svoje brendove za koje je zadužen, a ja sam odnedavno zadužena i za casting e-com modela za sve brendove.
Studio nam je sada na kampusu. Naš post covid sistem je 2 dana rada od doma, 3 dana na kampusu i tada sam obično na snimanjima.
Kako izgleda moj radni dan? Obično kažem, cijeli dan gledam modele i komentiram i za to me plaćaju. Što je zapravo točno. Dnevno snimim oko tridesetak outfita, odobrim još barem toliko za sljedeća snimanja i donesem preko 100 odluka što vizualnih što stilističkih, plus sastanci. E-com je mnogima dosadan ili postane repetitivan, ali meni je još uvijek dinamičan i zanimljiv, no i zahtjevan. Trebate stvarno znati posao jer nema skrivanja svjetlom, zgodnih poza, prevelikog retuširanja i morate biti brzi. Kolekcije se brzo izmjenjuju i kako radim Hugo, recimo da moram biti on top of everything, gen-z trendovi, casting, konkurencija, novi kul stilisti, fotografi itd. Stalno se razvijate ako to želite.
Razmišljaš li ikada o povratku u Hrvatsku i smatraš li uopće da za nekog tvog profesionalnog kalibra i orijentacije ima posla kod nas?
Pa za sad ne razmišljam o povratku, ali recimo boraviti pola vremena u nekoj budućnosti, ne bi bilo loše. Cilj mi je graditi M edits, uslugu osobnog stylinga i voljela bih raditi consulting za naše modne brendove ili slično. Mislim da imamo prostora i konkurentnosti cijenom, no treba se pravilno usmjeriti i prema tržištima i prema ciljanoj publici.
Za sad mi je lijepo gdje jesam. Stuttgart nije veliki grad, ali živim u super dijelu, volim to što radim, imam dosta prijatelja. S druge strane, možda odem i u neku drugu modnu kompaniju. Ponekad mislim da ću i promijeniti karijeru, ali ne još.
Imaš li neke korisne savjete koje bi dala svim mladim ljudima koji sjede kući i razmišljaju o tome da se okušaju negdje izvan naših granica?
Sve je stvar što tko želi, rekla bih. Oni koje silno žele negdje vani i u specifičnu industriju, naravno, samo odite, osobito ako ste mladi. Lako se vratiti. Studirajte ili radite u stranim državama da vidite je li to nešto što bi vam ležalo i barem dobijete iskustvo, širinu, informacije kako druge zemlje funkcioniraju. Odite zajedno s frendovima ili ako nađete posao, ili pak s partnerom.
S druge strane, mislim da ako imate prijatelje i dobar posao, jako je lijepo živjeti kod nas i skočiti na more vikendom. Kvaliteta života je i dalje dobra. Mnogi moji prijatelji puno su ranije doma od mojih 19.00.
Ako mislite da vani odmah zarađujete svote, putujete, izlazite, kupujete brendove, varate se, jer su troškovi života i stanovanja skupi. Ovisi i u kojoj fazi života odete i gdje. Ja sam otišla nešto kasnije i tada mi nije bilo jasno da neće biti kao što je doma, da ne mogu sagraditi kao “isti” život. Pošto je Danska bila teška, ali sjajna učiteljica, prelazak u Njemačku je bio lak. Najprije, jer sam imala feeling otpočetka da sam tamo gdje trebam biti što se tiče posla, a za gradnju života i prijateljstva znala sam da treba vremena i truda.
Po meni je to jedno fantastično osobno putovanje pogotovo kada počnete shvaćati lekcije recimo. Puno brže rastete kao osoba jer sa svakom novom zemljom, morate sve nanovo preispitati i posložiti od svojih vrijednosti do želja. Da, sve bih opet ponovila.
BURO. Promo / Sponzorirani sadržaj
