Print nije mrtav? Ovo su časopisi koje i dalje uporno kupujem

02.03.2022.

Možemo racionalizirati stvari i klimati glavom na odavno jasnu činjenicu da je print promijenio svoju ulogu u našim životima. Tu nema rasprave, ali isto tako nema rasprave ni oko toga da je print nešto što obožavam i bez čega ne želim živjeti. Onaj osjećaj kada u rukama (prvi put) držim neko izdanje i miris glossy papira su droga s koje se nikada neću skinuti. Istina, uzbuđenje saznavanja novih činjenica – kad trčiš poslije škole kod butik- švercerice koja ti je donijela Vogue Collezioni da vidiš revije – je nestalo i to je sasvim ok. Nekako mi niti ne fali, a zamijenilo ga je novo: apsolutno uživanje u larpurlartizmu. Time što “više ništa ne mora prvi” print se uzdigao u drugu kategoriju. Da se razumijemo, ne mislim ni pod razno na svaki print. Američko i britansko izdanje magazina Vogue ne kupujem odavno, eventualno prelistam ako mi dođe u ruke, isto vrijedi i za Elle ili InStyle (koji više ne bih mogla listati sve i da hoću, pošto se ugasilo) – ovo su brendovi koje danas konzumiram online, kada ih konzumiram. Štampana izdanja kojih se danas jedva čekam dočepati (ne, ne pretjerujem i da, to jest prava riječ za moj “slučaj”) uglavnom ni ne izlaze mjesečno, a u Srbiji se uglavnom ne mogu kupiti… Što me ne sprečava da ih naručujem i ganjam. Kad malo bolje razmislim, možda uopće nisam odmakla daleko od Mande u četvrtom osnovne koja skače kroz logističke obruče da bi zagnjurila lice u magazin, a zatim odletjela u svoj trip.

Evo izdanja koja (ne tako polako) pune moje police.

HOMME GIRLS

Homme Girls nije samo magazin u printu već multimedijalna inicijativa iza koje stoji dizajner Thakoon Panichgul. Dijelom zine, dijelom Instagram profil, dijelom site, posvećen je ženama koje vole kupovati na muškom odjeljenju (što na siteu zaista i možete pošto imaju i garderobu). Sam print ne sadrži oglase u klasičnom smislu, ali je zato nevjerojatna stilska vježba posvećena vraćanju suštini. Suštini mode i suštini ličnosti. 

Do danas je, od lansiranja 2019., izašlo šest izdanja.

LOVE

Prvi koji sam počela redovno pratiti i skupljati, nakon što mi je privukao pažnju na prepunom kiosku u Parizu. Ni taj prvi put, ni svaki sljedeći me nije smetalo vući ga sa sobom u rukama kako bih izbjegla overweight. Iako je legendarna Katie Grand napustila svoje duhovno čedo, i to se osjeti, ja mu se i dalje radujem svakih 6 mjeseci – možda iz sentimentalnih razloga.

NUMERO NETHERLANDS

Francuzi su institucija, ne morate biti nikakav insajder da vam to bude jasno, ali jeste li ikada listali nizozemsko izdanje? Priznajem, Numero Netherlands nisam “pronašla sama”, to je bio čist slučaj with a little help from my friends, a sad sam stigla do toga da redovno provjeravam Boutique Mags i umjesto Systema ili ID-a iščekujem upravo njih. S dva print izdanja godišnje, stigli su do 5. i ovaj put mi nije problem da odaberem cover – Sihana u Saint Laurentu trenutno je na počasnom mjestu.

PURPLE

Magazin s velikim “M”. Realno, ovo je publikacija kojoj opisi nisu niti potrebni. Ili je razumijete ili ne. Ili je osjećate ili ne. Prelistajte sami.

SELF SERVICE

Rasprodano Kate Moss izdanje vam se učinilo kao teška komercijala? Kao stilska vježba nepotizma? Da. I još jednom: da. Ali toliko neodoljiva da me realno uopće nije briga. Volim ga isto koliko i izdanja Vogue Paris posvećena Vanessi Paradis, a sama Kate je svakako ovdje fascinantnija nego na ne-znam-više-kojoj-po-redu mainstream retuširanoj naslovnici. Self Service je dokaz da mainstream i dobre stvari i dalje mogu ići ruku pod ruku, samo treba znati kako.

VOGUE PORTUGAL

Jedino Vogue izdanje koje u meni ne prestaje buditi emocije. I zato, iako nije klasičan niche magazin ova lista ne može proći bez njega. Ne razumijem ni jednu jedinu napisanu riječ (što će se teško promijeniti pošto sam odustala od ideje da zbog njega učim portugalski) i ne smeta mi iako sam sigurna da gubim. Ono što Sofia Lucas radi savršeno je jasno. Naručujem ga 2x godišnje po nekoliko brojeva i svaki put se pokidam kad trebam odabrati covere.

CUBICLE

Shini je boginja univerzuma. Ovo je izjava koju ćete često čuti u BURO. redakciji. Prvo sam je pratila na Instagramu godinama, a sada je planiram “slagati na policu”. Doduše, za sada još uvijek čekam da mi stigne prvi broj koji sam prelistala (kod nekog drugog), taman dovoljno da znam da je Cubicle ispunio svoja obećanja. Radujem se satima listanja.

SAZNAJ VIŠE: