Sara Šekularac je Zoi. Ova glazbena zvijezda za samo nekoliko godina ogromnim hitovima kao što su “Nirvana”, “Jasno mi je”, “Imam sve”, brzo je osvojila naša srca, kućne zabave, ples ispred ogledala, slušalice u prijevozu, ali i najpoznatije klubove. Zoi je rođena u Novom Sadu, 1999. godine, ali je karijeru započela u Beogradu, i to singlom Eto kada je potpisala i ugovor s najpoznatijom trep izdavačkom kućom kod nas – Bassivity Digital. Poznata po svom autentičnom stilu i vizualno i narativno bogatim spotovima, Zoi je danas jedna od najpoznatijih mladih glazbenih izvođačica u Srbiji. Razgovarale smo o dvadesetim, melankoliji i samopouzdanju.
KOLIKO SE I U ČEMU RAZLIKUJE ZOI S POČETKA KARIJERE OD OVE SAD?
Mislim da sam se upoznala s realnošću. Već par godina živim sama u Begradu i radim, tako da mi se život potpuno promijenio uključujući i ljude koji me okružuju i pogled generalno na sve…Živim pod auto-pilotom pa ni ne registriram nešto u kojem pravcu idu stvari nego se samo nađem u situacijama i plovim kroz njih, ali dodje trenutak gdje stanem i kao…ok što se događa..?!!
POSLJEDNJU PJESMU SI SNIMILA U SURADNJI S PROJEKTOM ZDRAVO DVADESETE KOJA JE POSVEĆENA GENERACIJI Z. KAKO BI TI OPISALA SVOJU GENERACIJU?
Nisam sigurna koliko mislim da mogu/bi trebala biti glas generacije tako da mogu pričati samo u svoje ime, ali nešto što sam shvatila vezano za sebe, jest da smo mi kao generacija pomalo i vidjeli/naučili u ranom dobu tumblra i tako tih stranica tzv romantizaciju tuge, depresije i što ja prepoznajem kod sebe da je jako izraženo…Prišla mi je djevojčica jednom prilikom i pitala me tko je tebe toliko povrijedio. Tu sam shvatila da prolazim kroz vrijeme/život u nekoj melankoliji za koju više ne znam ni je li proizvod moje mašte ili neka moja uloga ili sam to stvarno ja. Ne znam…’Dvadesete’…?!
PRIPADNIKE OVE GENERACIJE ČESTO OPISUJU I PRATE IH PREDRASUDE DA SU IZGUBLJENI I NEZAINTERESIRANI. ŠTO MISLIŠ NA OSNOVI ČEGA SU NASTALI OVAKVI OPISI I ŠTO JE TO ŠTO JE GENERACIJI Z VAŽNO?
Mislim da smo poprilično napaćeni. Ta nezainteresiranost vjerojatno potječe od toga što smo rođeni u vremenu kad nam je sve već dato i servirano u smislu opcija i informacija i samog interneta kao i činjenice da s tri klika dođeš do nečega, dok je našim roditeljima bio potreban temeljan rad da bi do istih rezultata došli.Nama je u genima izražen taj “survival mode” trenutak koji je u današnjici poprilično neiskorišten i onda tu dolazi do problema kada ne znamo što bismo više od sebe, što se može protumačiti kao izvjesna vrsta izgubljenosti.
KOLIKO TI JE VAŽAN VIZUALNI ASPEKT GLAZBE? TVOJI SPOTOVI VRLO BRZO SU POSTALI PREPOZNATLJIVI PO SVOJOJ AUTENTIČNOSTI. KOLIKO TI JE ZANIMLJIVO DA SE IGRAŠ S IDENTITETIMA I STILOVIMA U NJIMA?
Prolazim sad kroz neki period gdje žudim za de-stilizacijom sebe i spotova i svega što sam sama sebi podmetnula jer mislim da nije ni dobro kada glazba padne pod sjenu vizualnog prikazivanja, tako da sada radim više na glazbenom dijelu. Glazba je usko povezana s filmom/fotografijom/glumom i vice versa. Meni je vrlo zabavno kombinirati te aspekte jer mi prije svega to pruža instant bijeg iz stvarnosti i put u neke nove svjetove.
SVE ČEŠĆE IMAŠ VELIKE LIVE NASTUPE, KAKO SE OSJEĆAŠ NA NJIMA I KAKAV JE OSJEĆAJ SUOČITI SE LIVE S PUBLIKOM?
U procesu sam varenja toga i dalje,nisam se navikla na nastupe i polako shvaćam koncept, ali vjerujem da će kroz neko vrijeme to doći na svoje. Poprilično sam sramežljiva tako da mi to ne pada lako iskreno.
PRIJE NEKOLIKO DANA IZJAVILA SI DA SI ČESTO PREVIŠE SAMOKRITIČNA I OTVORENO PRIČALA O MENTALNOM ZDRAVLJU. S OBZIROM DA SI JAKO BRZO POSTALA POZNATA, KOLIKI PRITISAK ZBOG SVEGA OSJEĆAŠ I ŠTA TI POMAŽE DA GA SE OSLOBODIŠ?
Pritisak najviše ja nabijam sama sebi tako da sam glavni krivac, ali to proizilazi samo iz moje ljubavi ka poslu i želje da to bude što bolje.I vjerovali ili ne, jučer sam sjedila u studiju i preslušavala demoe i okrećem se prema producentima i krećem da se smijem i kao…JEL MOGUĆE DA SMO MI OVO NAPRAVILI?? Jer moja samokritika vodi do samouništenja gdje ja često ni ne mogu uživati u proizvodima svog rada niti realno sagledati stvari, ali vjerujem i da me to vodi do napredovanja i mislim da mi se polako otvara put mog kreativnog i duševnog ogoljenja.
KAKO PLANIRAŠ DA PROVESTI LJETO?
Nee planiram nigdje iskreno, samo hoću završiti lijepo sve što sam počela pa će biti vremena za putovanja.
