Gabriele Bonci u novom izdanju Netflixova Chef’s table-a sebe je opisao kao veliko, debeljuškasto dijete koje je oduvijek obožavalo jesti.Na svom putu iz škole do kuće obavezno bi stao pojesti komad pizze , a s vremenom mu je to postala navika. Ta je navika u njemu probudila znatiželju i ambiciju- Gabrielle se i sam htio okušati u kuhanju. Znatiželju je utažio tako da je krenuo kuhati u rimskim restoranima gdje je upoznao neke od velikih kuhara, ali i naučio razumijeti namirnice ni ne nadajući se da će mu djetinja navika godinama kasnije donijeti svjetski uspjeh.
Njegovo razumijevanje hrane oduvijek je bilo drugačije jer je sasvim običnu hranu nastojao oplemeniti drugačijim sastojcima. Odrastao je u obitelji u kojoj je uživanje u hrani tradicija, nešto gotovo spiritualno zbog čega je i on zauzeo takav stav prema hrani. Posebno mjesto u njegovu srcu zauzela je pizza, kao i suppli- talijanske punjene okruglice od riže. Poveden idejom da ta tradicionalna jela dovede na novi nivo, dao im je svoj pečat.
Talijanski ‘suppli’ originalno se rade od riže koja se obogaćuje umacima i poha, a u središtu se obično nalazi mozarella sir. Bonci je svoj ‘suppli’ redizajnirao pa je tako umjesto riže pohao tjesteninu, a najpoznatiji zalogaj Boncijevog Pizzariuma je carbonara suppli, u prijevodu: pohana carbonara.
Pizza koja se do tada smatrala „junkfoodom“ dobila je novi status i postala ekstravagantnom poslasticom. Boncijeva kreacija nije poznavala granice pa se tako od običnog tijesta obogaćenog rajčicom i sirom, pretvorila u gurmansku fantaziju. Mjesto na pizzi dobili su karamelizirani patlidžani, pohani cvjetovi tikvica i dinjašto je kroz godine sasvim promijenilo definiciju svima omiljenog zalogaja, a Bonciju donijelo laskavi nadimak „Michelangela pizze“.
Njegov se san o svome restoranu ostvario 2003. godine kada je u Rimu otvorio svoj prvi Pizzarium koji na iznenađenje mnogih nije podbacio,a na tome može zahvaliti svojoj predanosti i tvrdoglavosti kojom uvijek „gura naprijed“.Ništa oko Boncija nije uobičajeno pa tako ni njegova filozofija pripreme hrane- on inzistira na korištenju najboljih sastojaka i beskompromisno iznova pruža kvalitetu. Kao „svoj na svome“ i dan danas u Pizzariumu kupcima nastavlja servirati ono najbolje što priroda nudi.
Tajna dobre pizze leži u bazi pa tako sve kreće od tijesta. Mekana unutrašnjost tijesta u kontrastu je sa hrskavom vanjskom koricom što se postiže korištenjem brašna iz Mulina Marina, mlina u pokrajini Pijemont koji žitarice melje na kamenu. Uz malo soli, vode, ulja i kvasca tijesto se ostavlja da se diže čak 72 sata nakon kojih se na njega pažljivo stavljaju odabrani sastojci.
Kombinacija tvrdoglavosti, kreativnosti i strasti iznjedrila je jednu od najboljih talijanskih pizza koja je ugodna oku koliko i nepcu. Jedan od Boncijevih pizzariuma smješten nekoliko minuta od Vatikana razočarava svojom vanjštinom. Sakriven u jednoj od ulica ne ističe se od ostalih izloga, ali prilikom ulaska imate što za vidjeti. Opojan miris odaje da je ovaj skučeni prostor dom jedne od omiljenih pizza Rimljana. Među mnoštvom vrsta ručno rađenih pizza neobičnih okusa možete odabrati onu koja vam najviše odgovara. Nisu to tradicionalno rezani trokutasti komadi na koje smo navikli, već pizza pečena poput one domaće- u kalupu. Vaš se komad zatim reže škarama i važe, a platite ga po gramaži. Sve što nakon toga trebate je zagristi i uživati i možda opaliti koju fotografiju dok pizze još ima.
