Prvog lipnja ove godine Marilyn Monroe napunila bi 100 godina. Kao i svakog početka lipnja, u Kinoteci je puštena retrospektiva njezinih filmova (tamo izgleda radi netko tko je obožava jednako kao i ja). Na svaku odem, barem na nekoliko filmova, iako ih sve znam manje-više napamet. Marilyn progoni moju psihu od jednog ljetnog dana kada sam je, s četiri godine, vidjela kako se pojavljuje na kolodvoru u filmu “Neki to vole vruće”. Možete je voljeti ili ne, poznavati ili ne, no nitko nije tako urezan u kolektivnu svijest otkad postoji pop kultura. U jednoj ulici na Dorćolu postoji solarij (?!) čiji je cijeli izlog njezina fotografija. Zašto? Nikome nije jasno. No mrtve legende prodaju, a Marilyn jednako uspješno kao i dok je bila živa.
Ovo je godina u kojoj su mrtve legende posebno upregnute u prodajni stroj (2023. bila je godina princeze Diane u istoj mašini). Osim Marilyn, napadnuti smo sjećanjem na Carolyn Bessette-Kennedy. Za razliku od Marilyn, Gen Z je gotovo ni ne poznaje – osim s quiet luxury moodboardova od kojih mi je muka. Ryan Murphy zna kako iskoristiti komercijalni potencijal. Muž, Kennedy Jr., tu je manje bitan. Kennedyjevi su ionako uvijek bili poznatiji po ženama koje su „imali” (oprostite mi na izrazu), nego po tome što su radili. I John Johnova oca, naposljetku, svi više pamte po Marilyn i Jackie nego po tome kakve je gluposti radio u Zaljevu svinja ili, čak, po dobrim stvarima poput podrške Martinu Lutheru Kingu. No zlatni par koji je „nestao u oceanu” dok su letjeli rođaku na vjenčanje ušao je u legendu. Ponovit ću, mrtve legende prodaju.
MRTVE LEGENDE PRODAJU
I to, čini se, više nego žive. Možda zato što je danas malo što „ikonično”, a riječ je isprana od svakog značenja.
Mjesecima se premišljam napisati tekst na ovu temu zbog Carolyn Bessette-Kennedy jer sam njezinu javnu personu pratila koliko sam mogla kad sam bila tinejdžerica. Probila sam kad sam vidjela prve fotografije sa snimanja serije. Nisam bila jedina pa je produkcija odlučila staviti prst na čelo i odjednom nas zatrpala informacijama o originalnim dizajnerskim komadima koji su nabavljeni za seriju. Ok, bolje to nego ona prva varijanta.
No onda je sve preraslo u (očekivani) napad sa svih strana: nema portala, a čini se ni brenda, ni influencera koji se nije nakačio na mrtvu Carolyn. Te složite garderobu po uzoru na nju – evo majice, evo hlača. Nove, skupe ili high street, vintage, nebitno. Te njezin parfem više ne možete kupiti, ali evo zamjena, tu su i šminka i kosa… i vrhunac svega, pitchevi u stilu „ovo bi Carolyn nosila da je danas živa”. Razumijem, ljudi to žele. Pa recept za matchu.
Ne mogu vam objasniti koliko prezirem matchu i cijelo militantno pleme koje nam je propagira. Bit će da je zato što ne volim okus i nisam objektivna, priznajem. No CBK sigurno nije pila matchu, prije je palila Marlboro Lights i nije bila nikakva clean girl fantazija, već ozbiljna partijanerica. Šutjela je. Ja sam čula samo jednu snimku njezina glasa. U prolazu, odjevena u bijeli Atelier Versace, nakon fotografiranja s rodicom svojega muža, Marijom Shriver, na Ice & Fire Ballu 1998. godine. Žena je š.u.t.j.e.l.a. cijeli svoj javni život namjerno. A sada se od nje radi jeftina promotorica bez pristanka.
I to nije sve. Baš kao što je Ana de Armas izmišljala svoje veze s duhom Marilyn Monroe, tako se i golubica Sarah sada koristi Carolyn Bessette-Kennedy kako bi prodala – sebe. Rhode ili Balenciaga, nebitno je. U tim je kampanjama zato što je igrala Carolyn. Točka.
I sve bih ovo možda prešutjela da odmah nakon Love Story nije došao taj 100. rođendan Marilyn Monroe.
Izložbe? Logično, i treba ih biti. Da mogu, obišla bih svaku na kojoj su izložene njezine originalne stvari i kostimi. Aukcije? Hajde, dobro i to. Iako imam ozbiljan problem s tim što se na ne jednoj od njih prodaju duga pisma koja je Marilyn pisala svojem psihijatru Greensonu pred kraj života, to je nedopustivo. Nedopustivo je i to što su prodane rendgenske snimke njezina prsnog koša – odvojeno bočna i frontalna – za desetke tisuća dolara. Šezdeset i četiri godine nakon njezine smrti i sto godina nakon rođenja, ljudi se tuku za jednu rendgensku snimku prsnog koša Marilyn Monroe.
Ne čudi me, s obzirom na to da je javnost nikada nije prestala silovati – baš kao ni Hugh Hefner koji se mrtav ugnijezdio u kriptu pokraj njezine, i onaj bogati čovjek koji je pokopan iznad nje okrenut licem prema dolje, prema Marilyn. Ne, nisam izmislila. Nisam izmislila ni to da su fotografije Marilynina lica s obdukcije odavno procurile u javnost (molim vas ovim putem da ih ne guglate, ne budite ljudski talog), isto kao i sam izvještaj patologa s crtežom tijela.
No ovo su baš ekstremne stvari, a ima ih gomila manje strašnih. Zajedno s udrugom koja se „bavi” ostavštinom Marilyn Monroe, jedna od mojih omiljenih vizažistica, Lisa Eldridge, prvog je lipnja, točno na rođendan, lansirala limitiranu kolekciju Marilyn Monroe šminke. Šminka je odlična, Lisin tutorijal od prije više od deset godina na temu MM make-upa i dalje je najbolji koji sam ikad vidjela. Ali… Evo, ne znam. Jest omaž. Jest s poštovanjem. Nije degutantno. Brend Erno Laszlo godinama prodaje na temelju toga što je njihov skincare pronađen na noćnom ormariću pokraj mrtve Marilyn i što postoje zapisane rutine njege koje joj je osobno prepisao sam Laszlo. Ali Marilyn od toga nema ništa, a sumnjam da će novac biti doniran kako bi se sačuvala kuća u kojoj je umrla i kojoj prijeti rušenje otkad su je kupili neki nadobudni susjedi.
Ne mogu se ne zapitati tko profitira od prodajne moći mrtvih legendi? Konkretno, Marilyn i CBK nisu imale djecu. Oni koji su imali djecu… Kći Michaela Hutchencea nije vidjela ni centa novca koji je ostavio njezin otac. Ni centa. Kći Michaela Jacksona sudi se s čovjekom koji je ukrao portfelj svih pjesama koje je Jackson fanatično skupljao… I tako dalje i tako dalje. Ide li išta od novca koji mrtve legende zarađuju tamo gdje bi oni eventualno željeli da ide da su živi ili na očuvanje njihove ostavštine?
Čisto sumnjam. I zato neću kupiti ništa iz Lisa Eldridge Marilyn Monroe seta, iako je odličan. Isto kao što nikad ne bih kupila vibrator s Marilyn Monroe – da, i to su joj natovarili na mrtva leđa oni koji vode njezinu ostavštinu. Vibrator je licenciran.
