Internet kad se nečeg ulovi ne pušta. I kad je opasno i kad je bezazleno. Kao jedna globalna srednjoškolska toksična kultura koja jedva čeka na što će sljedeće skočiti kako bi se udružili u Cancel kulturi. Kako se događa ljudima, tako se događa i stvarima. Nekad su reakcije u potpunosti opravdane, a ponekad zaista pretjerane. Zadnji na redu paljbe u beauty industriji našao se mineral talk.
Što je talk?
Talk je vrlo mekan mineral koji ima široku paletu primjene. U beauty industriji se koristi za većinu proizvoda koji dolaze u obliku teksture u prahu. Ima moć upijanja tekućina i ulja stoga se često koristi u puderima u prahu kad želimo spriječiti prekomjeran sjaj i probijanje sebuma. Zahvaljujući talku koji se nalazi u puderima u prahu možemo ostvariti porculansko zaglađen izgled kože. Talk je također osnovni sastojak baby pudera koji osigurava suhoću. Gotovo svaki proizvod za njegu koji dolazi u obliku praha sadržava ovaj mineral. Tako i sjenila za oči. Vjerujem da već shvaćate sliku – ako je tekstura u obliku praha, sadržava talk.
Gdje je nastao problem s talkom?
Ove godine izašao je dokumentarac “Not so pretty” na HBO-u. Dokumentarac govori o ružnoj strani beauty industrije i pokušava iznijeti na vidjelo zakonodavne propuste i prakse koje su opasne po zdravlje. Glavni lajtmotiv dokumentarca jest toksičnost sastojaka, a prosječna osoba bi mogla zaključiti kako je glavni motiv beauty industrije ubiti svoje potrošače. Ovo zadnje nema čak ni logičnog smisla. Čak i da zanemarimo vrlo stroge zakone kojima podliježe beauty industrija (bar unutar EU koja ima neke od najstrožih i rigoroznijih zakona pod nadležnošću Europske komisije koja je stalno u potrazi za znanstveno dokazanim štetnim sastojcima i pravovremeno ih zabranjuje bilo da su u uporabi ili ne), cilj beauty industrije nikako ne može biti na štetu potrošača, jer onda brendovi ne bi opstali.
Problem je nastao u SAD-u kad je u praškastim beauty proizvodima Claire’s store brenda uz talk pronađen i azbest – mineral dokazano uzrokuje rak, stoga je on s razlogom zabranjen u uporabi, a pogotovo ako postoji potencijal udisanja.
Kako su talk i azbest povezani?
Talk i asbestos su minerali koji se formiraju skupa. U prirodnim izvorima i sirovinama oni dolaze zajedno. Talk sam po sebi nema dokazan štetan učinak, ali azbest itekako ima. Proizvođači talka moraju u izradi ove sirovine, razdvojiti ova dva minerala. U HBO dokumentarcu “Not so pretty” postavljena je teza kako su ova dva minerala toliko pomiješana da ih je nemoguće u potpunosti razdvojiti i dobiti čisti talk. Ako pratite društvene mreže kozmetičkih znanstvenika i komunikatora mogli ste vidjeti pobunu oko ove tvrdnje. Kemijski znanstvenici poput Jen Novakovich tvrdi kako to nije istina. Provjereni dobavljači talka su itekako svjesni opasnosti stoga je proces odvajanja i kontrole kvalitete pomno odrađen. Kako to da je onda 2017 azbest pronađen u Claire’s proizvodima?
Isto to se pitao i FDA (agencija u SAD-u koja je dio ministarstva zdravlja i nadgleda između ostalog, ispravnost i kozmetičkih proizvoda ako postoji potencijal da štete zdravlju). Nakon skandala s Claire’s makeup FDA je proveo mnogo opsežniju istragu kozmetičkih proizvoda koji sadržavaju talk na američkom tržištu. Ove godine su iznijeli zaključak kako u niti jednom drugom proizvodu, osim Claire’s, nisu pronašli tragove azbesta.
Moram li baciti sve puderaste i praškaste proizvode?
Skandal kakav se desio na američkom tržištu, nije bio prisutan na europskom. Iako ne postoje trenutni znanstveni dokazi kako je talk opasan po zdravlje, slučaj Clair’s dokazuje kako postoji šansa da netko napravi propust u postizanju čistoće talka kao sirovine. Ovaj slučaj baca sjenu sumnje u čistoću proizvoda u prahu. Osobno ne planiram bacati svoje kozmetičke proizvode s talkom, jer vjerujem u rad europskih regulativa kozmetičke industrije. Ako vas to ne umiruje, postoji široka paleta kremastih kozmetičkih proizvoda koji mogu zamijeniti rumenilo, sjenilo ili puder u prahu. Za one koji još nisu spremni na kompromis, savjetujem kupovinu kozmetičkih proizvoda u prahu od poznatih velikih brendova koji povjeravaju sigurnost svojih proizvoda iako kupuju talk kao sirovinu od provjerenih dobavljača te su pokazali praksu povlačenja proizvoda s police kad kontrola kvalitete pronađe čak i potencijalnu opasnost.
Iz mog iskustva kao netko tko je prije radio unutar kozmetičke industrije u kozmetičkom laboratoriju i kao dio tima globalnog beauty brenda, mogu reći kako smo mnogo bolje zaštićeni kao europski potrošači nego što su zaštićeni američki potrošači. Lilial koji je na primjer zabranjen u EU, još se uvijek smije koristiti na američkom tržištu (iako su ga neki brendovi sami povukli, jer ga potrošači nisu htjeli vidjeti u proizvodima). Svakako ću pratiti razvoj situacije, te ako bude novosti na EU tržištu sigurna sam kako će to glasno odjeknuti, jer talk je posvuda.
