Moda danas postoji u prostoru stalne buke i pritom ne mislim samo na činjenicu da se sve smjenjuje munjevitom brzinom u ritmu skrolanja na mrežama. U skladu s tim bombardiranjem sadržajem pojavio se, logično, još jedan fenomen: sve je iskomentirano prije nego što se uopće slegne. Revije više nisu događaji, nego povod za trenutne reakcije. Screenshoti zamjenjuju kontekst, a “first look” zamjenjuje čitanje kolekcije.
Algoritam nagrađuje onoga tko je glasniji, ne onoga tko je smisleniji. Zapravo, ovim naslovom sam vas malo slagala jer u takvom okruženju pitanje više nije tko ima pravo govoriti o modi. To pravo je već odavno svima dostupno. Pravo pitanje je kako govoriti i tko je uopće relevantan govornik kad je u pitanju modna kritika (neki su embedani u ovaj članak, neovisno o formatu koji koriste).
ŠTO MODNA KRITIKA JEST, A ŠTO NIJE
Imati mišljenje je lako. Svi ga imamo. Dijelimo ga svakodnevno, često i bez da smo toga svjesni. Iznošenje javnog mišljenja odavno ne nosi onu težinu koju je nekoć imalo, ali je nije u potpunosti izgubilo. Onaj trenutak kada tekst izađe iz privatnog prostora i postane dio javnog, prestaje biti samo tvoj. Počinje oblikovati način na koji se moda percipira, razumije i vrednuje. Tu dolazi odgovornost – riječ koja se u modnom kontekstu često izbjegava jer zvuči preteško, preozbiljno, gotovo nezgodno.
Isto tako, biti modni kritičar danas nije titula koju si sam dodijeliš. To nije bio slučaj ni prije, ali se barem znalo tko stoji iza koje rečenice i zašto. Danas, u doba (pre)demokratiziranog govora, ta se granica zamutila. Uostalom, sjetimo se kako su za vrijeme korone svi postali imunolozi, da bi se zatim prešaltali na geopolitičke stručnjake izbijanjem rata u Ukrajini.
Na toj razini, ovakvo postupanje jest ozbiljan problem. Moda, ipak, nije toliko ozbiljna stvar pa lupetanje o njoj ne nosi takve posljedice. No problem nastaje kada se kritika svede na impuls, a impuls zamijeni znanje. Estetika se odvoji od strukture, a dojam od konteksta. “Kritika” tada postaje još jedan sadržaj u feedu – potrošna, zaboravljiva i bez stvarnog učinka.
INFORMIRANOST NIJE ZNANJE – TKO DANAS GOVORI O MODI
Kratki formati tu su iz drugog razloga. @stylenotcom smo nekada voljeli jer je prenosio vijesti bez halabuke. @boringnotcom daje kratko i subjektivno (i ponekad hejtersko) mišljenje na temelju temeljite informiranosti. Ni jedno ni drugo ne treba brkati s kritikom. Najveći problem zapravo leži upravo u zamjeni teza da je informiranost isto što i znanje. Nije i nikada neće biti. Informiranost je nužna za kvalitetnu kritiku, ali tek nakon što se nakalemi na znanje i vještinu oblikovanja misli.
Često me pitaju je li mi frka pisati svoje mišljenje o bilo kojoj temi i moj odgovor je uvijek isti: ne. Ako sam odlučila nešto reći, o tome sam prethodno dobro promislila (“ispeci pa reci” koristim više u poslu nego u privatnom životu, ali što sad, ipak sam blizanka pa mi jezik nekad ide brže od pameti). No spremna sam reći ono što mislim kroz prizmu onoga što znam – i iza toga stajati.
Moda je ekonomski, kulturni i vizualni sustav. Proizvodi robu – i zato se u njoj uspjeh mjeri prodajom – ali i značenje. Oblikuje identitete, ali i bilance. Pisati o modi bez razumijevanja tog dvostrukog koda znači pisati površno. Zato komentar potrošača može biti emocionalan, ali kritika ne. Kritika mora biti prevedena u jezik koji objašnjava, a ne samo reagira.
MODA KAO SUSTAV, NE SAMO ESTETIKA
Danas bi bilo nužno usporiti tamo gdje svi jure i ubrzati tamo gdje se predugo stoji. Prekinuti s beskrajnim objašnjavanjima koja su zasjenila odjeću i vratiti se preciznosti. Pisati manje, ali točnije. Svi urlaju na sve strane, a nema potrebe govoriti glasnije, nego smislenije.
Ovo nije manifest i nije pokušaj postavljanja nove hijerarhije. Ovo je osobna odluka o formatu i jeziku. O načinu razmišljanja koji ne bježi od odgovornosti javne riječi. Jer ako već sudjelujem u razgovoru koji je stalno prisutan, minimalno što mogu – i što možemo – učiniti jest govoriti svjesno. I znati zašto govorimo baš tako kako govorimo.
