Mjesec Licemjerja: Kako je kapitalizam unovčio LGBTQ borbu?

28.06.2021.

Premda je ona na svojoj terasi u Madridu, a ja u svom kućnom uredu u Zagrebu, osjetila sam da sam joj uspješno digla tlak. “Dobro, jebote, šta se svuda guraju? Nek’ mi samo prodaju tenisice, ne treba mi njihov politički program”, napisala mi je moja draga prijateljica kad sam joj, prije par mjeseci, u inbox poslala Instagram objavu jednog “angažiranog” brenda. Koliko me pamćenje služi, neke žustre rasprave nije bilo jer sam se i sama složila da su odavno “dopizdili i Bogu i ljudima”, a linija argumentacije išla je otprilike ovako: “znam koji su moji stavovi o važnim društvenim pitanjima i prosto me zaboli kakvo mišljenje o njima ima neka tvornica sportske opreme, jedino što od njih želim je kvalitetan par tenisica kojima se đon neće odlijepit’ nakon jednog trčanja”. Simpatično. No je li tome zbilja tako? Naravno da nije. U kapitalističkom “raju” u kojem živimo, brendovi odavno ne prodaju samo robu, oni prodaju feeling, samoispunjenje, individualnost, slobodu, prodaju političke i životne stavove, i taj, toliko sočan, osjećaj pripadnosti. Prodaju i “aktivizam”. I feeling da si dobar čovjek. Hvala Bogu, tih prilika ne manjka, a svaki mjesec je neki awareness month.

Lipanj se polako bliži svome kraju. Točno na današnji dan, 28. lipnja 1969. godine, na udaru racije našli su se posjetitelji gay bara Stonewall Inn u njujorškom Greenwich Villageu. Policijsko nasilje izazvalo je žestoke ulične sukobe i niz spontanih demonstracija pripadnika LGBTQ zajednice, a Stonewallski nemiri ostali su upisani u povijest kao prva pobuna seksualnih manjina protiv sustavne opresije američkih vlasti. Premda pobuna u Villageu nije donijela iznenadni boljitak u živote LGBTQ osoba, borba za prava seksualnih manjina se zakotrljala, a Parade ponosa, kako u SAD-u pa tako i u svijetu, počele su se održavati potkraj lipnja kako bi se obilježilo sjećanje na Stonewallske nemire. Lipanj je tako postao Mjesec Ponosa, godišnji podsjetnik na borbu za ljudska prava, na sveprisutnu stigmu i na mnogobrojne prepreke na koje seksualne manjine nailaze u društvu.

U marketinškom smislu, Mjesec Ponosa je mjesec kada će tisuće grafičkih dizajnera diljem planeta dobiti mail od šefa sa zadatkom da adaptiraju vizuale brenda, a ubrzo će na živopisnom kapitalističkom nebu zablistati tisuće poznatih logotipa u duginim bojama. Malo je brendova koji, tijekom lipnja, neće ponuditi nekakav Pride merch, promijeniti ambalaže da odgovaraju bojama zastave ili pak na Instagram natandrčiti neki, reda radi, post koji odražava “svesrdnu podršku”. Od sendviča s benzinskih postaja i ćufti u fast food franšizama, preko majica s “Yaas, Queen!”, “Mongay” i “Closet are for Clothes” natpisima, pa sve do šilterice s Trumpovim sloganom “Make America Great Again” u bojama duge, nemoguće je nabrojati sve brendove ili javne ličnosti koje se do sada nisu nastojale očešati o Mjesec Ponosa.

https://www.instagram.com/p/CPoYC_kMzb3/?utm_source=ig_embed

Da se razumijemo, dobro je podizati svijest društva o problemima seksualnih manjima, dobro je raditi i na vidljivosti i normalizaciji, no hoće li zbilja šarena kartonska ambalaža jednog hamburgera ikome pomoći da živi mirnije i slobodnije? Ne vjerujem. Sa svim tim logotipima, printevima u duginim bojama i “gay friendly” natpisima, može se činiti da je potpora LGBTQ borbi na svakom koraku, no koji je stvarni motiv svih tih brendova koji na Pride Month svakog lipnja navale kao hijene? Možda griješim dušu, al okladit ću se na pare. Budimo realni, velika većina tih Pride mercheva samo je mamac da se isiše lova iz novčanika pripadnika LGBTQ zajednica i onih koji ih podržavaju, a brendovi im na taj način jeftino prodaju osjećaj da su se zauzeli za svoje stavove i da su “nešto poduzeli”. S druge strane, vjerojatno mnogi osjećaju i svojevrsni pritisak da iskažu svoje mišljenje i boje se da bi šutnja nanijela više štete imidžu od toga da naprave – pa, bilo što.

Više nego ikada do sada, ovoga se lipnja na noge podigla i LGBTQ zajednica i doslovno zasula Twitter sprdnjom na račun takozvanog rainbow kapitalizma koji im pokušava prodati svakojaki bullshit pod parolom “podrške i solidarnosti”. Posebno su se, pritom, obrušili na one brendove koji se gay borbe sjete samo u lipnju, a ostatak godine upumpavaju sponzorske pare u javne ličnosti i manifestacije u državama koje se otvoreno zalažu protiv prava LGBTQ zajednice ili pak na one koji od duginih boja samo natalože još par milijuna na svoje bankovne račune bez ikakvog doprinosa LGBTQ organizacijama. Jedan od vrhunskih odgovora na rainbow kapitalizam dao je non-binary tekstopisac i performer Dorian Electra koji je izbacio svoj Pride merch – bijelu majicu s gomilom logotipova brendova i institucija u duginim bojama kao što su NYPD, Infowars i Disney, a koji iza sebe imaju dugu povijest poprilično neprijateljskog odnošenja prema gay zajednici. Jasno, određeni će brendovi dio prihoda od prodaje usmjeriti na pravu adresu, no ono što je u cijeloj priči zastrašujuće jest da će Mjesec Ponosa nastojati kapitalizirati i oni brendovi koji su aktivno ignorirali ili nanosili štetu seksualnim manjinama, a onda će taj novac preseliti u financiranje kojekakvih organizacija – ali ne onih koji se zalažu za LGBT prava već u one koje ih nastoje zaustaviti.

Rainbow capitalism poprilično je sličan greenwashingu – poput vampira zalijepi se na temu od društvenog značaja i siše novac konzumenata skrivajući se iza “dobrih namjera” prodajući “nešto sam ipak učinio” osjećaj, no to najčešće čini vrlo površno i bez značajnog utjecaja. Ne vidim ništa drugačije u majici s duginim bojama proizvedenoj u Kini koja guši svaki oblik LGBTQ borbe od kartonskog eco pakiranja kreme čiji je otpad nonšalantno otplovio nekom azijskom rijekom. Kad skinemo ružičaste naočale, posve je jasno da marketing velikih brendova jaši na Mjesecu Ponosa podjednako koliko jaši i na Valentinovu ili na povratku “Prijatelja”. Većinu brendova, nakon lipnja, nema ni čut’ ni vidit’ kada je riječ o LGBTQ pravima niti ih je za iste previše briga, na repertoaru je neki drugi datum iz kojeg treba izmusti lovu, neki drugi pokret kojem “treba dizat’ awareness”. U marketinškom smislu, Mjesec Ponosa je Mjesec Licemjerja. Osim koncepta “vidljivosti”, ćufte u pakiranju duginih boja i majice na kojima piše “Mongay” neće otvoriti niti jedno važno pitanje kada je riječ o LGBTQ pravima, neće iskorijeniti broj beskućnika među mladim LGBTQ osobama, ukloniti društvenu stigmu niti smanjiti stopu samoubojstava. Jedino što će se dogoditi je banaliziranje, eksploatacija identiteta i punjenje džepova na račun “solidarnosti”. Komercijalizacija Mjeseca Ponosa dovodi do toga da se jedna kompleksna tema promatra na suviše površan način, a konzumentima se nudi osjećaj da su nešto poduzeli, bez da se moraju baviti “teškim” pitanjima. Nudi im komociju. No, ono što je sasvim sigurno je da će ta “teška” pitanja nastaviti postojati i kada završi lipanj, logotipovi sa sebe otresu dugine boje, a brendovi presele Pride artikle u skladišta.

SAZNAJ VIŠE: