Povratne karte od 30€ bile su dovoljan znak da trebam opet posjetiti London. Gradu koji svojom moćnom energijom rijetko koga ostavi ravnodušnim. Uz to i ima naviku ostavljanja želje za ponovnim povratkom. U Londonu sam kroz razdoblje od četiri godine u navratima obavljala studentske poslove čišćenja i zbrinjavanja starijih osoba (prije faksa doduše) koji su mi dali priliku da ga dobro upoznam. Od tada mu se vraćam kad god uspijem.
Ova četiri dana koje smo dečko i ja proveli tamo bih sažela u doživljaje, prijedloge i osvrte koji nisu vezani za uobičajene atrakcije.
SLOANE SQUARE & EMBANKMENT
Prvo mjesto na koje sam se zaputila je stanica Sloane Square koja se nalazi u kraljevskoj četvrti Kensington & Chelsea. Izlaskom iz podzemne dočekuje vas mali otmjeni trg okružen Tiffany-ijem te ostalim high-end trgovinama. Termin “Sloane Ranger” ne postoji bez razloga. Označava ženu koja pripada višoj klasi, te nosi sofisticiranu odjeću. Najčešće je visokog obrazovanja, dobrostojeća i konzervativna. Uniforma je odraz navednoga: polo majice i košulje, baloneri, balerinke i mokasinke. Iako je termin na tragu zaborava, upravo takve žene ćete susresti u šetnji kroz King’s Road koji obiluje divnim trgovinama i kafićima.
Moja postaja kroz šetnju King’s Road-om bio je Duke of York Square. Susjed Saatchi galerije i maleno dvorište trgovina. Prvo sam zastala ispred Aesop izloga. Osvojio me izlog sa gomilom praznih produkt bočica ispunjenih tulipanima.
Finalna postoja je Miista trgovina. Brend cipela koji je osmišljen u Londonu, a izradjen u Španjolskoj. Dućan je oblikovan kao amfiteatar, kako bi poslužio kao “scena” za cipele. Pregledala sam većinu modela, probala par klompi i natikača da si najavim ljeto. Patim na kvalitetu i način izrade pa sam se oduševila svakim segmentom gledajući cipele, koje pratim na Instagramu, uživo. Naručila sam par čizama u Hrvatsku prije svog dolaska i bila bih sretnija da sam uzela broj veće. U slučaju da ste potencijalni kupac, savjetujem veličinu više za čizmu, a svoju za otvorene cipele.
Nastavljam putem glavne ulice da bih skrenula u poznati dio u kojem sam radila 2014., a vodi me do Temze. Chelsea Embankment je odlična alternativa šetanju uz Temzu uz primjerice London Eye, jer je manje napučena, uglavnom mirna i tiha. Samim time ima i intimniji zalazak sunca, te manje poznate, ali prekrasne mostove poput Albert Bridge-a koji vas vodi u Battersea Park.
Opet se udaljavam od Temze i šećem natrag kroz Chelsea do King’s Road-a. Kuće po putu su neke od najskupljih mogućih u Londonu. Nerijetko ćete naići na fasadne oznake koje upućuju na slavne osobe koje su nekoć stanovale u tom prostoru.
Već je večer u Chelseu i lokali i restorani su sve puniji. Završavam šetnju sa razgledavanjem par privatnih umjetničkih galerija na glavnoj ulici poput Canopy Collection, Clarendon Fine Art the Chenil-a. Centralni London je pun navedenih. Ako ste u situaciji brzinskog razgledavanja, možda su čak i bolja opcija nego gužvanje u National Gallery-iju ili V&A-u. Odlična su prilika za razgledavanje klasika te novih umjetnika u kuriranim prostorima, i to besplatno.
SOHO, OXFORD ST & NOTTING HILL
Sunčani petak u Londonu predvidjeli smo za Soho. Krenuli smo od Carnaby Street-a u kojem bez obzira na doba godine vise velike šljokičaste instalacije.
Soho obiluje regularnim trgovinama poput Adidasa, New Ere, Diesela, nekolicine dobrog vintage-a te nešto luksuznijih poput Byredo-a te Paul Smith-a. Za high-end brendove treba potegnuti oko desetak minuta do New Bond St-a u slučaju da vas zanimaju Miu Miu, Louis Vuitton, Chanel itd.
Od trgovina bih izdvojila Paul Smith. Sinonim je za kultni britanski dizajn. Ne ostaje zatočen u vremenu u kojem je nastao već se kontinuirano igra i nudi pomaknutu klasiku za sve dobi. Preporučam pogledati i koji YouTube video o spomenutom ekscentričnom dizajneru.
U ovom kvartu je teško naći mjesto gdje su kava ili hrana loši, pa nećete pogriješiti gdje god da sjednete. Što ste bliže Old Compton St-u “buzz” je veći. Soho je sjedište londonskog LGBTQ+ i diči se svojim noćnim životom i zabavom. Ako ste u prilici za noćni izlazak, Soho je “place to be”.
Prolazim Regent St da bih brzo stigla na Oxford Circus blizu kojeg je moje iduće odredište- London College of Fashion. Studentski radovi su mi jedan od najzanimljivijih aspekata modne industrije. LCF kao i većina modnih fakseva ima galeriju studentskih radova koja se može besplatno obići. Dijalozi koje studenti vode se naravno vrte oko održivosti i konzumerizma. Jedan od izložaka su i “cipele” Ateliera Dirk Vaessen koje su postigle TikTok slavu radi snimke revije u kojoj modeli jedva vuku cipele po pisti.
Vraćam se na Oxford St i provlačim se do malog Hanover Square-a, sjedišta Vogue House-a. Impozantna zgrada mjesto je planiranja novih brojeva, dogovaranja modnih snimanja te ujedno i san većine modnih fanatika. Odmah pokraj glavnog ulaza nudi i Vogue House shop u kojem je moguće nabaviti sve Conde Nast publikacije od Vogue-a, GQ-a do Architectural Digest-a. Prostor je oblikovan kao energična žuta kapsula puna print izdanja iz koje ne želiš izaći van. Odabrala sam francusko izdanje Vogue Collections-a SS 2022 kao suvenir.
Posljednje odredište u najužurbanijem dijelu mi je robna kuća Selfridges. Poznata po svojim jarko žutim zastavama i izazovnim izlozima. Zanimljivo mi je vidjeti promjenu u sadržaju koja se dogodila otkad sam posjetila isti u 2019.g.
Već u prizemlju vas dočekuje “The Restory”, stanica za popravak luksuznih torbi. Izloženi su primjerci poput Louis Vuitton Mini Speedy torbe sa rastavljenim dijelovima i objašnjenim postupkom spajanja i popravka.
Zatim slijedi “Rent your wardrobe with Hurr Collective”. Odjeljak nudi selekciju odjevnih predmeta i torbi koje je moguće iznajmiti na više dana. Npr. tko god još želi prošetati Jacquemus “Le Petit Sac Noeud” torbicu može to učiniti za 700-injak kn u razdoblju od 4 dana. Navedene usluge dio su “Project Earth” inicijative u Selfridgesu kojoj je cilj da kupci do 2025. imaju “održivije” navike. U isto vrijeme, ciljano se približavaju sve mladjoj publici kojoj je nužno pružiti “zeleno modno poslovanje”. Iako usluga najma zvuči kao najodrživija moguća, znanstveno istraživanje instituta LUT iz Finske upozorava da to baš i nije tako. Računaju da se najmom haljine primjerice, više štete nanosi okolišu radi transporta i postupaka kemijskog čišćenja koje ta haljina prodje. Ispada da je održivije “nagomilati” još jednu haljinu u ormar nego iznajmljivati istu sa još deset osoba.
Kao što većina debata na temelju održivosti u modi završava, tako može i ova: kupujmo rijetko i kvalitetno (ako smo u prilici,naravno).
U kućama poput Selfridgesa i Harrodsa nije dovoljno ponuditi samo odjeljke sa brendovima. Prostor ispunjuju ekskluzivne priče, izlozi, ponude i umjetničke i modne instalacije. Debeli budžet omogućio je arhivsku izložbu kuće Paco Rabbane koja se proteže po svim katovima.
Veoma su zamjetni i izbori mladjih brendova te “it” komada koje stalno vidjamo po TikTok modnim kompilacijama. U ponudi su i brendovi poput Paoline Russo, Kare, GCDS, Chet Lo-a i La Manso-a. Zatim slijede influencerski “fashion faves” poput “Derby Small Purse” te “Three Row Pearl Bas Relief Choker”-a od Vivienne Westwood do luksuzne verzije suvenira sa talijanskog štanda, odnosno “Ciao Bella” torbice Amine Muaddi.
Selfridges nudi mnogo i za one koji vole modu i za one koji vole shopping. Meni je zanimljivo uživo vidjeti sve kolekcije koje pratim on-line, od materijala, konstrukcija do odabira komada za prodaju. Rekla bih da nije loša opcija za turiste koji vole modu, ali potencijalno nemaju vremena za V&A ili 180 The Strand za izložbeni modni sadržaj.
Tko voli šetnju, za otprilike pola sata hoda od Selfridgesa može stići u Notting Hill, i to sve kroz Hyde Park.
U slučaju da želite posjetiti užurbani Portobello Market, birajte subotu. Preferiram mir i malu količinu pješaka pa sam posjetila Portobello u petak navečer dok je potpuno prazan. Šarene kuće u nizu i Electric Cinema su poznata stvar pa neću dužiti. Početak dućana je na Pembridge Roadu nakon stanice. Za dizajnerski vintage lijepo je ući u Retro Woman na početku ulice, za Gallianov Dior ili Miu Miu iz 90-ih. Većina dućana u nastavku ima vintage oznake ali nudi jednake stvari koje čak imaju iste dobavljače pa treba pažljivo pogledati ponudu.
BARBICAN, BANK & SHOREDITCH
Subota ujutro rezervirana je za predivan brutalistički div-Barbican. Poznati kompleks sadrži kino i koncertne dvorane, knjižnice, galerije te stanove. Voljeli brutalizam ili ne, plato u srcu Barbicana je nezaobilazan. Ovaj put nisam imala vremena za izložbe, ali sam odradila šetnju unutar kompleksa. Kod spomenutog platoa se nalazi i kafić sa ponudom peciva u kojima možete uživati sjedeći uz ogromnu vodenu površinu. Optimalna situacija u Londonu jest da je toliko toplo da se Barbicanove cigle ugriju te možete sjediti na podu tik uz vodu, što se ovaj put na moju veliku sreću i dogodilo. Velika zelena vodena površina sa pokojom patkom je rijetki “zen” usred centralnog Londona koji nije loše iskoristiti ako vam je dosta buke obližnjeg City-a. Po putu iz Barbicana možete proći Golden Lane-om koji krase dva Banksy-ijeva murala, oda Jane Michel Basquiat-u.
Samo deset minuta šetnje dijeli vas od St.Paul katedrale i prekrasnog Millenium mosta. Prelaskom istog stižete do Tate Modern galerije. Krov muzeja, koji preporučujem za obrok ili kavu je radi sunca bio krcat pa smo produžili dalje uz Temzu. Za par minuta našli smo restoran Marsha ispred kojeg se proteže mala plaža kraj Temze te nudi odličan pogled na mostove i St.Paul. Cijeli kompleks oko restorana (Gabriel’s Wharf) djeluje kao malo sajmišno selo i vrijedi se prošetati istim uz kavu za po putu.
Poslijepodne provodimo šečući vibrantnim Shoreditchem. Kao i kod Soha, teško je naći loše mjesto za kavu ili jelo. Idealan je za šetanje i upijanje murala. Stanku možete napraviti u BoxPark kompleksu koji osim super rooftop-a nudi i niz malih pop-up dućana u kojima se ponuda svako malo mijenja. Kroz Shoreditch šetnjom stižemo do Bricklane-a kojeg je pak puno isplativije posjetiti preko dana. Obiluje vintage halama i manjim dizajnerskim dućanima uz napomenu da je vintage prilično skup za naše pojmove.
Više od polovine stanovnika ovog kvarta su Bengalci. Samim time ponuda njihovih restorana je široka te vrijedi probati. Druga opcija je najpoznatiji “Bagel Shop” koji u kvartu postoji od kraja 19.st. i svaki dan poslužuje punjena svježa peciva. Shoreditch i Bricklane su živa noćna mjesta i nude mnogo opcija za dobar provod.
BRIXTON
Nedjelja, koja nam je ujedno i posljednji dan u Londonu. Odredište je Brixton koji je od centra udaljen oko 15min podzemnom željeznicom, odnosno londonskim Tube-om. Kvart koji je 2013. u The Timesu bio izglasan kao jedan od “naj cool” mjesta za život u Engleskoj brzo pokazuje i zašto je to tako. Izlaskom sa podzemne dočekuje vas megaglasni Brixton Road sa živom svirkom. Prelaskom zebre vidjet ćete memorijal David Bowie-u, koji je odrastao na ovom kvartu. Ispred sebe gotovo uvijek ima položeno cvijeće fanova.
Ako ste za mirniju šetnju i Brixton bez buke nakon spomenutog murala možete nastaviti uzbrdo. Dočekat će vas kućice, zgrade i mali vrtovi u veoma tihom izdanju.
Mi smo prvo krenuli glavnom cestom da bi stigli do kultne kolumbijske pekare koju smo posjetili i za vrijeme prošlog dolaska. Autentična obiteljska radnja sa odličnim izborom slatkog i slanog. Jako su simpatični i rado će vam objasniti sve vrste peciva i što bi “trebali” probati.
Iz ugla pekare proteže se Acre Lane na početku kojeg se nalazi Traid, sh & vintage dućan. Traid je lanac trgovina kojima je cilj da second-hand zamijeni novu robu, smanjivanje štete koju tekstil i konzumacija istog nanose Zemlji te organizacija raznih panela, edukacija i projekata koji se bave spomenutim. Rekla bih da dobar komad treba iskopati i dati si truda. Nakon pregleda cijele trgovine našla sam malu zlatnu kroko torbicu koja baca na mini Le Cagole od Balenciage. Cijene su umjerene do visoke, i dućan pretežito služi kao odredište Depop teenage-era čiji roditelji imaju srednju do veću platežnu moć.
Ulaskom me osvojio izlog ispunjem lutkama koje nose kreacije dizajnera Francesca Colluci-ja. Talijanski dizajner koji živi u Londonu stvara odjeću za Traid lutke od komada koji su donirani lancu. Ono što oduševljava je da ne radi tipične “up-cycling” dosadne komade koji se sastoje od gomile uzoraka, trapera i sl. već high fashion kreacije. Ostavljam i instagram profil da bacite oko jer stvarno vrijedi: IG @francesco_colucci_vm .
Šećemo dalje do Brixton Village-a, centra ponude restorana i štandova. Osim što je šarena hala već sama po sebi dovoljno zanimljiva, nudi raznolik izbor hrane i stvari, od kolumbijskij restorana, jamajkanskih dućana do majica sa isprintanim Cher tweet-ovima.
Relativno blizu se nalazi i Pop Brixton, još jedan, ali noviji, kompleks štandova sa hranom i pićem u kojem se preko dana opušta, a navečer izlazi.
Izuzev ugostiteljskih mjesta, Brixtonove ulice su prekrasne, od murala, Electric Avenue-a do Brockwell parka. Sigurno smo oko tri sata proveli u šetnji i završili u spomenutom parku pred zalazak sunca. Kao i većina parkova u Londonu, i Brockwell je pun ljudi koji leže na travi, imaju piknike, istrčavaju pse. Pogled na Brixton je prekrasan i rekla bih da park nije toliko “posh” kao primjerice Hyde Park pa mi je samim time i draži.
Dan završavamo na St.Pancras stationu, jednoj od najelegantnijih svjetskih željezničkih postaja, sa koje polazi i Eurostar. Dečkov brat nam otkriva predivan pub koji je skriven u zgradi postaje, a iznutra gleda na platforme s kojih polaze vlakovi. Tu sa pivama završavamo svoj posjet Londonu i maštamo o idućem.
