Bacite pogled na posljednje razmijenjen sadržaj u grupi s prijateljicama, ono što ste poslali dečku, na ono što ste prije pet minuta stavili na story ili jednostavno probajte da se prisjetiti trenutka kada ste se posljednji put nasmijali toliko slatko i iskreno, da vas je zabolio trbuh.
Velika je vjerojatnost da je u svim ovim situacijama odgovor isti, a to je meme. I još veća je vjerojatnost da u telefonu imate sačuvanog barem jednog babyYodu, izgubljenog Travoltu ili Drakea koji maše rukom.
VJEŠTICE
Sam termin nastao je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1976. godine, a izmislio ga je biolog Richard Dawkins, pokušavajući opisati načine na koji se kulturne jedinice prenose. Usporedio je taj način prijenosa s genima i nazvao ga memeom. “Primjeri memea su melodije, ideje, slogani, moda, načini izrade keramike ili zidanja lukova. Kao što se geni šire prijelazom, putem spermatozoida i jajašaca, iz jednog tijela u drugo, tako se i memovi šire prijelazom iz mozga u mozak pomoću procesa koji se, može nazvati oponašanjem. Ako neki znanstvenik čuje neku dobru zamisao ili pročita nešto o njoj, prenijet će je svojim kolegama i studentima. Spominjat će je u svojim člancima i predavanjima. Bude li zamisao prihvaćena, možemo reći da se ona proširila, od mozga do mozga”, objasnio je.
VJEŠTICE
Sama semantika riječi može dobro poslužiti za shvaćanje iz čega je i kako meme nastao, ali ono što mi danas nazivamo tim imenom su zapravo internet memeovi: određene ideje koje se prenose uglavnom slikom (preuzetom iz određene sfere pop kulture), rečenicom, fotografijom, igrom riječi i najčešće uz humorističan prizvuk. U početku, to je bio samo sadržaj koji smo uz mnoštvo drugog dijelili u onlinesvijetu među sobom, dok danas zauzima, slobodno možemo reći, veliki dio naših online navika. Na memeove se odgovara drugim memeom, i ne postoji oblast koja ovom kulturom nije zahvaćena. Memeove smo čak počeli prepričavati i uživo, u klubu, ili na obiteljskimručkovima.
Ljepota memeova je što nude slobodno, otvoreno polje za kreativnost i dostupni su svakome. Isto tako, svi ih mogu napraviti po svom ukusu i afinitetima. Iako po svom značenju upućuju na imitaciju, zapravo mogu biti nešto sasvim drugo: autentično djelo za izražavanje različitih vrsta emocija prema nekom fenomenu.
VJEŠTICE
Jesu li oni prolazno sredstvo za izražavanje i humor ili će njihova kultura dalje evoluirati na neke više nivoe? Kako će se dalje razvijati, koja je njihova uloga? Neke od odgovora koji svjedoče složenosti ovog fenomena i obećavaju njihov daljnji potencijal možemo potražiti i u neposrednoj okolini.
Naime, meme se vrlo brzo pokazao kao lak, jednostavan i zabavan način da se razmjenjuju poruke i o manje zabavnim stvarima kao što su mentalni poremećaji, poput depresije i anksioznosti. Postavlja se pitanje, da li meme-ovanje o depresiji kroz crni humor postaje svojevrstan smijeh pod vješalima, ili je u pitanju prihvatljiv način da se priča o kompleksnim mentalnim stanjima na internetu? Da li internet korisnici ovakav način komunikacije mogu previše olako zamijeniti za bavljenje mentalnim zdravljem? Na koji način nas memeovi i internet oblikuju kao ličnosti, i zauzvrat, kako mi utječemo na cyber prostor? O ovim temama razgovaralo se na jednoj tribini, pod nazivom “Mimologija” u Novom Sadu, na kojem su sudjelovale osnivačice popularne stranice Ženska posla (obavezno zapratite). Memeovi, kao i određeni profili na društvenim mrežama posvećeni zdravlju o kojima smo pisali, definitivno mogu pomoći da se ne osjećamo usamljeno, ali postoji i opravdana bojazan da se ovo zloupotrijebi. Određeni brendovi su već počeli koristiti terminologiju iz rječnika mentalnog zdravlja kada nam pokušavaju nešto prodati, pa nije čudo što na memeu na kojem stoji pitanje: “Osjećate li se anksiozno?”, kao odgovor dobivate jedan sočan burger. “Ako dođemo do toga da kompanije i brendovi krenu koristiti jezik koji koristimo za dijagnosticiranje i informiranje, kao reklamu, to je ono najopasnije i to je korištenje depresije kao marketinškog sredstva”, izjavila je za Guardian istraživačica digitalnih navika Lucie Chetau.
VJEŠTICE
Dalje, svi se sjećamo čuvenog postera Rosie the Riveter, žene u plavoj košulji zavrnutih rukava, s crvenom maramom s bijelim točkama na glavi, koja uz poruku: „We can do it“, predstavlja američku radnicu čiji je cilj potaknuti žene na zapošljavanje tijekom Drugog svjetskog rata. Ona je postala simbol ženske moći i radničkog pokreta, a sam vizual i dalje živi kroz brojne varijacije, podsjećajući na nezavisnost i osnaživanje. Za to je najvjerojatnije zaslužna internet kultura koja za sada u velikoj mjeri pomaže borbi za jednakost spolova. Srećom, na našem internet nebu postoji nekoliko meme stranica koje se bave edukacijom i širenjem svijesti kroz satiru i to vrlo uspješno, naročito ako govorimo o ženskim pravima. Sve su to vještice i Vala Ljeposava na dnevnom nivou nam drže prijekopotrebne lekcije iz povijesti ženskog pokreta, ali i bude svijest i otvaraju oči po pitanju rasprostranjenosti rodnih stereotipa i diskriminacije. Njihovi memeovi nisu pesimistični, što je jako važno jer nas dobar humor okrijepi i motivira na akciju, a kratka i jednostavna forma ostavljaju samo ogoljenu istinu.
Pitanje nad pitanjima je: Mogu li oni pored spomenutih vrijednosti imati i onu umjetničku? Mogu li oni biti umjetničko djelo?
ŽENSKA POSLA
Ako promatramo samu definiciju umjetnosti apsolutno da. Umjetnički pokret koji je koristio popularne medije kao inspiraciju je već postojao u obliku pop arta, pa je možda došao savršen trenutak za njegovo uskrsnuće u suvremenom digitalnom obliku. Također, izložbe memeovaširom svijeta se naveliko događaju što dokazuje da oni stvarno mogu imati neku umjetničku vrijednost. Upravo je ta vrijednost možda i ono što može izdvojiti i klasificirati memeove na one koji stvarno imaju određenu vrstu autentičnosti i mogu prijeći na nivo umjetničkog.
Nastojali smo dati kratki presjek stanja kada su memeovi u pitanju, a ovaj tekst je vjerojatno samo onaj mali žuti pas u odnosu na velikog i ono što će nam memeovi stvarno donijeti u budućnosti.
