Nastojeći shvatiti društvo i pojedince koji se vrzmaju u mojoj blizini, često se, razgovarajući s prijateljicama, nehotice razbacujem kojekakvim paušalnim definicijama. Odnosi s drugim ljudima, jasno, nerijetko su na tapeti naših “psihoanalitičkih” seciranja, i to iz posve jednostavnog razloga – nastojimo objasniti i razumjeti zašto ljudi u našem okruženju rade to što rade, zašto povlače nama neshvatljive poteze ili reagiraju na nama neuobičajen način. Posebno ako su nas svojim ponašanjem ili reakcijama povrijedili. Ta objašnjenja, do kojih u višesatnim telefonskim sesijama dolazimo, služe prvenstveno da si pružimo podršku, ali i da se zaštitimo od odnosa koji bi nam mogli jednog dana naštetiti. Termin “narcisoidnost” pritom je poprilično često na dnevnom redu, a anegdote “znaš li što je on meni jednom napravio?” dolaze u paketu s teorijama o vještim manipulacijama koje nismo prepoznale na vrijeme. Etiketu narcisa olako ćemo zalijepiti svima, od zahtjevnog šefa, do frendice koja voli svoji odraz na selfie kameri, a najčešće ćemo u narcizmu tražiti odgovore kada je riječ o određenim situacijama koje smo proživjeli u bivšim romantičnim odnosima. No, što je zbilja narcizam, koje su odlike narcisoidnih osoba i kako se one ponašaju u odnosu s drugima? Odgovore na sva ta pitanja dala mi je specijalistica psihijatrije iz Klinike za psihijatriju bolnice Vrapče, dr. sc. Dina Bošnjak Kuharić.
Toliko se priča o narcisoidnim osobama, no što je ustvari narcisoidnost?
Iako se u današnje vrijeme narcizam najčešće spominje u negativnom kontekstu, narcizam ne mora nužno predstavljati patološku osobinu. „Zdrav“ narcizam predstavlja stabilan, pozitivan stav o sebi nastao na poznavanju vlastitih sposobnosti, vrlina i talenata, koji ne uključuje njihovo preuveličavanje i nametanje drugima, već potiče na daljnji razvoj i otkrivanje novih mogućnosti. Kod zdravog narcizma postoji i svijest o vlastitim ograničenjima i postavljanju realnih ciljeva, što pomaže osobi da prebrodi eventualne neuspjehe. Patološki narcizam ne znači da osoba ima previše zdravog narcizma, već je riječ o disfunkcionalnom, nezrelom poimanju samog sebe i vlastitih sposobnosti što dovodi do narušenog funkcioniranja u različitim segmentima života i čini osnovu narcističnog poremećaja ličnosti. Kao i kod ostalih poremećaja ličnosti, i u ovom poremećaju postoji pervazivni, trajni obrazac unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koje značajno odstupa od očekivanog u socio-kulturološkom kontekstu osobe, a koji dovodi do značajnog oštećenja u različitim područjima funkcioniranja. Ovaj obrazac uključuje ne samo kognitivni dio tj. način na koji doživljavamo sebe, druge ljude i specifične situacije, već i emocionalni dio (npr. intenzitet, promjenjivost i prikladnost emocionalnog odgovora), funkcioniranje u odnosima s drugima i kontrolu poriva.
Koje su odlike narcisoidne osobe?
Osnovno obilježje narcističnog poremećaja ličnosti je grandioznost, doživljaj samog sebe kao posebne i važne, superiorne osobe što je praćeno precjenjivanjem vlastitih sposobnosti, ali i umanjivanjem ili zanemarivanjem zasluga drugih te manjkom empatije. Osobe s ovim poremećajem ličnosti okupirane su fantazijama o vlastitom uspjehu, moći, sposobnostima, ljepoti… Očekuju da ih i drugi ljudi prepoznaju kao takve bez obzira na realna postignuća te zahtijevaju pretjerano divljenje, pohvale i prava. Da bi to dobili, skloni su manipuliranju, a ponekad pretjerano davanje komplimenta drugima služi isključivo tome da ih dobiju nazad i učvrste vlastiti dobar dojam. Osim potrebe za „hvalisanjem“, napuhavanjem vlastitih sposobnosti i uspjeha, narcisi vole naglasiti da se druže s uglednim osobama, osobama višeg društvenog statusa u kojim se „zrcali“ ono što bi oni željeli biti. Smatraju da ih razumjeti mogu samo „jednako“ posebni, uspješni ljudi te su skloni pripisivati idealizirane vrijednosti onima koji ih okružju, naravno, do trenutka razočaranja. Od početnog dojma šarmantnih, simpatičnih i zabavnih osoba, u situacijama u kojima su povrijeđeni, često reagiraju ljutnjom, neprimjerenim bijesom i potrebom za osvetom koju mogu nastojati izvršiti bez obzira na granice.
Jesu li narcisi nužno “grandiozne” ličnosti?
U podlozi njihovih preokupacija fantazijama o iznimnim sposobnostima leži osjećaj inferiornosti i ranjivost. Iako se čine kao osobe visokog samopouzdanja i samopoštovanja, riječ je o krhkim ličnostima koje izrazito ovise o odgovorima i reakcijama drugih, o njihovoj pažnji, divljenju i prihvaćanju. Narcisi istovremeno sebe preziru zbog takvih potreba, a taj prezir projiciraju u druge koje žele poniziti, „spustiti na mjesto“, ukazati im na njihove nedostatke i neuspjehe te pokazati kako im nisu potrebni, što je zapravo daleko od istine. Manjak potpore i kritike ih mogu proganjati, izazivajući osjećaj poniženja, bezvrijednosti, praznine… U situacijama ugroze, mogu reagirati prijezirom, protunapadom i bijesom, ali i izolacijom i povlačenjem, ostavljajući dojam poniznosti koja maskira osjećaj veličine. Iako su narcisi ambiciozni i često visokopozicionirani, njihova ranjivost na kritike i eventualni poraz može dovesti i do npr. vrlo slabog radnog funkcioniranja i povlačenja.
Postoje li različiti tipovi narcizma?
Dva su osnova tipa patološkog narcizma; osim grandioznog tipa postoji i tzv. vulnerabilni (prikriveni, fragilni) narcizam koji je ponekad teže prepoznati. Iako i vulnerabilna narcistična ličnost također ima idealizirane fantazije o sebi, istovremeno osjeća intenzivan sram i krivnju vezano uz vlastite potrebe i ideje. Ove su osobe izuzetno osjetljive na kritiku, uz sklonost sramu i strahu od odbacivanja. Često se uživljavaju u ulogu žrtve, što im može predstavljati način dobivanja pažnje i potpore od drugih. U narcističnoj vulnerabilnosti već i minimalna povreda može rezultirati značajnim gubitkom samopouzdanja. Samokritični su, skloniji depresivnom raspoloženju, pa i potencijalnoj suicidalnosti. Njihova „hiperosjetljivost“ često dovodi do socijalnog povlačenja i izbjegavanja međuljudskih odnosa. Ovaj tip osoba češće traži stručnu pomoć od osoba s grandioznim narcizmom.
Kakvi su narcisi u odnosima s drugima?
Odnosi s osobama s narcističnim poremećajima ličnosti su značajno obilježeni njihovim manjkom empatije. Imaju poteškoće u prepoznavanju želja i osjećaja drugih koje su skloni zanemarivati i pretjerano pričati o sebi i vlastitim iskustvima. Često koriste zamjenicu „ja“, i u detalje pričaju o vlastitim potrebama ili problemima, nestrpljivi su kad drugi pričaju o svojima, skloni prekidanju, radi čega se mogu doimati hladno ili nezainteresirano. Iako su sami osjetljivi na kritike i manjak potpore, na probleme drugih mogu dati neprimjerene komentare, npr. mogu detaljno pričati kako su uspješni na poslu i dobro zarađuju osobi koja je upravo izgubila posao. Osobe s ovim poremećajem mogu biti zavidne drugima ili pak okupirane mislima da drugi zavide njima na njihovim postignućima. Mogu umanjivati uspjehe drugih ili naglašavati vlastiti doprinos u rješavanju nekog problema. Kako vjeruju da imaju veća prava od drugih i očekuju bolji tretman, skloni su kritikama i žaljenju na druge ako ga ne dobiju, mogu se ponašati arogantno ili pokroviteljski prema drugim ljudima.
Mogu li narcisoidne osobe uopće uspostaviti normalne, tople odnose s drugima? I s druge strane, je li uopće moguće biti s narcisoidnom osobom u romantičnom ili prijateljskom odnosu, a da pritom nema emocionalnog zlostavljanja?
Narcisoidnost ne znači nužno emocionalno zlostavljanje ili agresivno ponašanje općenito. Osim ranije spomenutog zdravog narcizma, važna je razlika i radi li se o osobi s naglašenijim narcističnim crtama ličnosti ili baš o razvijenom poremećaju ličnosti sa značajno narušenim funkcioniranjem i problemima u interpersonalnim odnosima, kao i o uvidu osobe i želji za promjenom kroz npr. psihoterapiju.
