Postoje vijesti iz svijeta umjetnosti koje nadilaze okvire same institucije i postaju trenutak vrijedan pažnje čak i onima koji redovito ne prate muzejske programe. Nova direktorica Tatea jedno je od najzanimljivijih imenovanja u svijetu umjetnosti posljednjih godina. Institucija koja već desetljećima oblikuje globalnu scenu moderne i suvremene umjetnosti od početka 2027. godine dobiva novo vodstvo, a na njezino čelo dolazi kustosica s impresivnim međunarodnim iskustvom i jasnom vizijom budućnosti.
Jessica Morgan, nova direktorica Tatea, vraća se instituciji u kojoj je gradila karijeru
Od početka 2027. godine tu će ulogu preuzeti Jessica Morgan, britanska kustosica koja se, na neki način, vraća kući. Karijeru je godinama gradila upravo u Tateu, da bi 2015. preselila u New York i preuzela vodstvo Dia Art Foundation, organizacije koju mnogi smatraju jednom od najvažnijih kada je riječ o minimalističkoj i konceptualnoj umjetnosti. Ondje je radila s umjetnicima čiji projekti često nastaju godinama i prelaze granice klasičnog izložbenog prostora.
Njezino imenovanje logičan je nastavak karijere obilježene dugoročnim suradnjama s umjetnicima i fokusom na projekte koji pomiču granice institucija. Morgan nikada nije bila osoba koja gradi karijeru na velikim izjavama ili spektaklu.
Umjesto toga, prepoznata je po promišljenim izložbama, dugoročnim suradnjama s umjetnicima i uvjerenju da dobre institucije ne trebaju pratiti trendove, nego ih stvarati. U Tate donosi iskustvo rada s umjetnicima različitih generacija i podrijetla te pristup koji instituciju promatra kao prostor za istraživanje, a ne samo prezentaciju umjetnosti.
Nova era za četiri Tateova muzeja
Kao deseta direktorica u povijesti institucije, Morgan će voditi Tate Britain, Tate Modern, Tate Liverpool i Tate St Ives, četiri muzeja koja čine jednu od najutjecajnijih mreža za modernu i suvremenu umjetnost. Njezina dosadašnja karijera sugerira smjer u kojem će fokus ostati na umjetnicima, istraživanju i ambicioznim kustoskim projektima.
Morgan je karijeru započela kao kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Chicagu, nakon čega je postala glavna kustosica na Institutu suvremene umjetnosti u Bostonu. U Tate je prvi puta stigla 2002. godine, gdje je odigrala važnu ulogu u širenju međunarodne zbirke i otvaranju institucije prema umjetnicima koji su dotad bili nedovoljno zastupljeni.
U intervjuima često ističe da je najviše pokreće otkrivanje umjetnika o kojima se još ne govori dovoljno. Upravo je taj pristup obilježio njezin kustoski rad. Fokusirala se na marginalizirane i povijesno zanemarene autore, posebno umjetnice te umjetnike s Bliskog istoka, iz sjeverne Afrike, južne Azije i Latinske Amerike, čiji su radovi desetljećima ostajali izvan dominantnog zapadnog umjetničkog kanona.
Od skulpture do zvuka, performansa i novih formata
Tijekom vođenja Dia Art Foundation povećala je zastupljenost žena i tamnoputih umjetnika u zbirkama te proširila program institucije. Uz skulpturu i instalacije, otvorila je prostor zvučnoj umjetnosti, performansu i interdisciplinarnim projektima koji brišu granice između različitih umjetničkih medija. Među zapaženijim projektima ističu se suradnja s redateljem Steveom McQueenom te zvučna instalacija koju je osmislio pionir detroitskog techna Carl Craig.
Kolege i kritičari opisuju je kao kustosicu koja spaja ambiciju, izvrstan instinkt i hrabrost da umjetnicima omogući realizaciju njihovih najzahtjevnijih ideja. Istodobno, poznata je i po iznimnoj sposobnosti prikupljanja sredstava za institucije koje vodi, što joj je tijekom karijere omogućilo realizaciju ambicioznih programa koji nisu nužno bili komercijalno atraktivni, ali su imali velik kulturni značaj.
