Prošao je tako još jedan Eurosong s novim pobjednikom i novim špekulacijama oko toga je li pobjeda zaslužena, namještena, podmetnuta, zametnuta….i tisuću ovakvih drugih pridjeva kojima se pokušava opravdati da je razlog nečije pobjede bilo što drugo osim dobre pjesme. I nitko nije od toga imun pa ću tako i ja svake godine prokomentirati „naravno da je Švedska među prvih četiri“ jer eto, Švedska je nekako stalni favorit, iako ove godine njihovu pjesmu nisam niti doživjela. Da je Eurosong politički nabijeno natjecanje, misle gotovo svi, iako je zadnjih godina publika ta koja je presudila pobjedu. I u subotu je publika više nego očito odlučila o pobjedniku, ali ovaj put je riječ o Ukrajini pa se postavlja pitanje: je li pjesma ukrajinskog benda imalo značila u ovoj situaciji?
I neću govoriti ovdje samo o pjesmi. Jer pjesma je samo jedna komponentna koja bi u ovakvom natjecanju trebala pridonijeti potencijalnoj pobjedi. Pobjednik Eurosonga mora imati neki X faktor: stas, glas, originalnost, dobar scenski nastup, a ponekad i dobru priču iza svega toga. Ako natjecatelj ima bar tri stvari od svih navedenih, ima šanse da se pronađe na lijevoj strani tablice. A nije ni na odmet da ima dobrosusjedske odnose s ostalim državama. Ili da dolazi iz Švedske. Da, bez obzira na to što je riječ o nepolitičkom natjecanju i mjestu gdje se u prvi plan stavlja jednakost, ljubav, mir i glazba, ipak će trenutna politička klima uplesti svoje prste u natjecanje. Znamo da će 12 bodova Cipar dati Grčkoj ili da će skandinavske zemlje poduprijeti jedna drugu pa čak se i hrvati ljute ako nam srbi ne daju jednaku količinu bodova kao što smo mi njima dali. Kad uopće završimo u finalu, naravno. Možda im se jednostavno ne sviđa pjesma našeg predstavnika? Ali ne, od susjeda se ipak očekuju neki lijepi bodovi, koga briga za kvalitetu pjesme. Ove je godine Ukrajina dala 12 bodova Velikoj Britaniji, prvoj europskoj zemlji koja je poslala obrambeno oružje u Ukrajinu. Slučajnost? Možda, ali ako mene pitate, proračunatost drži vodu. Dakle, svjesni smo da odnosi između zemalja utječu na glasanje u ovom „nepolitičkom“ glazbenom natjecanju, ali se svejedno na samom kraju iskristalizira pobjednik kojeg možda nismo niti očekivali pa nam nekako i te teorije zavjere padnu u vodu jer po kojoj bi logici pobjeda talijanske grupe Maneskin bila politički namještena? Oni doista imaju sve: glas, stas, odličan scenski nastup i originalnost. Po meni, zaslužena pobjeda. Ali što je s Ukrajinom ove godine? Zemljom koja je bila favorit na kladionicama od samoga početka što je na kraju i rezultiralo njihovom pobjedom.
Predstavnici Ukrajine su mladi dečki čija se grupa zove Kalush Orchestra. Njihova pjesma „Stefania“ predstavlja odu majci od jednog člana benda te je upravo ona odnijela pobjedu s nevjerojatnim 631 bodom. Njihovu pobjedu nije presudio stručni žiri zemalja s čijim su bodovima završili na četvrtom mjestu, već je Ukrajina pobijedila zbog glasanja publike koja im je dodijelila visokih 439 bodova od maksimalno 468. To znači da je svaka država u prosjeku Ukrajini dala 10 ili 12 bodova što je još neviđeno na Eurosongu. Ovo se sigurno ne bi dogodilo da nema rata. U ljudima se probudila solidarnost i milosrđe. Kako ne bi osjetili empatiju prema mladim i talentiranim dečkima koji po završetku natjecanja zamjenjuju mikrofon s puškom te se vraćaju braniti svoju zemlju? Možda nije fer i objektivno prema ostalim natjecateljima, ali čitava je večer Eurosonga suptilno odisala znakom podrške Ukrajini. Natjecatelji ostalih zemalja su uz svoje zastave, držali i zastave Ukrajine, više se puta među voditeljima provukla rečenica da je ovo večer „isključivo mira“, a u glasanju žirija neki su predstavnici država dajući bodove iskoristili priliku da kažu kako stoje uz Ukrajinu. Nije se moglo ništa drugo očekivati nego to da će Ukrajina završiti u top 5 natjecatelja.
Bez obzira na to što je čitava Europa stala uz Ukrajinu i što su dečki odnijeli pobjedu na koju je svakako utjecao rat u kojem se nažalost, ova zemlja nalazi, moram spomenuti kako je njihova pjesma zaista dobra. Štoviše, odlična je. „Stefania“ je fantastična eurovizijska pjesma, s privlačnim folk refrenom, zanimljivom izvedbom te hip-hop prizvukom gdje je jedan od članova benda izveo besprijekorne rap dionice. I ova će pjesma ući u povijest Eurosonga kao prva hip-hop izvedba koja je pobijedila. Dakle, nije baš sve u znaku trenutnih zbivanja, već je pjesma zaslužila biti jedna od pobjedničkih bez obzira na ratno stanje zemlje. Po mome mišljenju, da pjesma nije dobra, Ukrajina ne bi pobijedila. S druge strane, da nema rata, vjerojatno bismo gledali Ujedinjeno Kraljevstvo kao pobjednike. Međutim, nitko nije uskraćen za pobjedu. Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo izvrstan plasman što nisu ostvarili zadnjih 20 godina i na to bi trebali biti ponosni. Čuti da su unatoč razaranjima Ukrajine dečki uspjeli dati sve od sebe s fantastičnom pjesmom nakon čega se vraćaju u rat te da je njihov komentator prenosio Eurosong iz bunkera kako bi ukrajinski narod ipak dobio tračak „normalnoga“, kako ne bismo dali pobjedu Ukrajini? Zemlji koja već godinama ima izvrsne nastupe i odlične plasmane. Neke stvari su ipak bitnije od pukog glamura natjecanja, što je Europa u subotu dokazala.
