Patti Smith na mnoge je načine obilježila moje srednjoškolske dane. Iako nas dijeli podosta generacija, njezine knjige i glazba predstavljale su mi savršen spoj riječi, misli i osjećaja pretočenih u umjetnost. Otkako me prva njezina knjiga koju sam pročitala, Devotion, apsolutno osvojila (sigurna sam da sam ju do sada pročitala već troznamenkasti broj puta), njezina je glazba postala neizostavan dio svaka moje playliste.

Correspondences – Patti Smith & Soundwalk Collective
Upravo se u takvome spoju rodio CORRESPONDENCES, suradnja Soundwalk Collectivea koji predvodi Stephan Crasneanscki, s producenticom Simone Meril i kultnom spisateljicom, umjetnicom i performericom Patti Smith. CORRESPONDENCES je nastao kao rezultat više od desetljeća razgovora te spaja zvuk, film i poeziju kako bi dočarao krajolik u kojem se umjetničko stvaralaštvo, mašta i politička borba susreću s krhkošću prirodnog svijeta.
Prva europska prezentacija projekta postavljena je u LUMA Arles kao audiovizualna instalacija. Okupljajući kompletan opus audiovizualnih djela nastalih ovom suradnjom, instalacija stavlja parove filmova u međusobni dijalog, koristeći njihovu fragmentaciju kako bi oblikovala sasvim novi prostor sjećanja i potaknula nove asocijacije. Time se pokušava navesti posjetitelje da stvore vlastiti put kroz izložene slike, zvukove i narative koji ih okružuju.
Umjetnost bez granice
Za razliku od klasične izložbe, ovdje ne postoji unaprijed zadani smjer kretanja ni jedinstveno čitanje radova. Posjetitelj je pozvan prepusti se iskustvu te da iz vlastitih asocijacija sastavi značenje onoga što vidi i čuje.
Ono što ovu suradnju čini iznimnom jest činjenica da poezija Patti Smith nije tek popratni element zvučnoj kulisi, nego ravnopravan dio cjeline. Glas, zvuk i pokretne slike neprestano se nadopunjuju, brišući granice između književnosti, glazbe i vizualne umjetnosti.
Krajolik kao protagonist
U središtu projekta nalaze se sjećanja, migracije, klimatske promjene, ljudska odgovornost i odnos prema prirodi. Kako bi se došlo do toga, autori su teme crpili u konkretnim mjestima, povijesnim događajima i osobnim iskustvima. Oni pritom ne nude odgovore, nego otvaraju mogućnost promišljanja o svijetu koji se neprestano mijenja. Krajolik ne igra ulogu tek pozadine radnje, već sudjeluje kao aktivni nositelj priče, prostor u kojem ostaju tragovi političkih odluka, nasilja, prolaznosti i ljudske prisutnosti.

Susret dviju poetika
Ova suradnja zapravo ima više smisla no što se na prvi pogled čini. Nije riječ samo o tome da su se dva svjetski afirmirana umjetnička imena trebala spojiti kako bi odradili zadatak. Ovdje se fokus prebacuje na spoj dviju poetika koje već desetljećima istražuju granice medija. Dok Patti Smith riječima i glasom gradi intimne, gotovo lirske narative, Soundwalk Collective prostor oblikuje zvukom, terenskim snimkama i filmskom slikom.
U CORRESPONDENCES niti jedan od tih elemenata nije podređen drugome. Poezija ne ilustrira film, kao što ni zvuk nije tek njegova kulisa. Umjesto toga, nastaje cjelina u kojoj se različiti umjetnički jezici međusobno nadopunjuju i potiču na nove interpretacije.
Možda me upravo zato CORRESPONDENCES toliko privlači. U njemu prepoznajem ono zbog čega mi je Patti Smith godinama bila važna, sposobnost da poeziju, glazbu i političku svijest spoji u nešto duboko ljudsko, bez patetike i bez potrebe da sve objasni.