Zamisli scenu, odeš na Ibizu na odmor s ekipom kao obični stanovnik Newcastlea koji je poznat samo svom krugu ljudi, a probudiš se kao Internet senzacija. Ukoliko ste kronično na društvenim mrežama, sigurno ste vidjeli viralnu snimku Jack Kaya koji uživa u jednom klubu na Ibizi. Vrlo specifična frizura, pokeraški izraz lica, čaša u jednoj ruci, a druga u zraku, bili su dovoljni da Jack postane glavna Internet senzacija, ali i da se pokrene debata o tome gdje stoji privatnost danas. Danas svi hodamo s kamerama u svojim džepovima i torbama i samo nas sekunde dijele od toga da snimimo i objavimo nešto. Ne, neće sve postati viralno i neće sve vidjeti 25 milijuna korisnika, ali ta opcija je uvijek otvorena. A to se dogodilo Jacku. Iako je prvo bio ismijavan i definicija memea, ipak su ljudi sada oduševljeni, a on je to super prihvatio. No, što da nije? Što da mu je ova snimka promijenila život na gore?
Javni prostor, privatni život – gdje je neka granica za privatnost?
Što se zakona tiče, stvar je jednostavna, kada si u nekom javnom prostoru (trgovina, ulica, festival ili nešto treće), ne uživaš istu količinu privatnosti kao u vlastitom domu. To su sve mjesta gdje nas bilo tko može snimati bez naše dozvole, jer je ipak riječ o javnim prostorima. I većina nas to zna. Makar podsvjesno. Izađeš u klub i znaš da će gotovo svi oko tebe u barem jednom trenutku izvaditi svoj mobitel da snime atmosferu ili omiljenu pjesmu. Možda čak i završiš u pozadini objave tog kluba, ali većini to ne smeta. No ipak Internet danas mijenja tu igru. Snimka koja je nekad bila uspomena za neku ekipu, danas može obići svijet u sat vremena i postati ili senzacija ili predmet ismijavanja.
Jack Kay je svoj viralni moment iskoristio maksimalno i priključio se šalama na vlastiti račun. On je prepoznao priliku i objeručke ju prihvatio. Otključao je profile, zahvalio se ljudima na podršci, a poruke brendova su samo krenule stizati u DM. U njegovom slučaju, sve je završilo pozitivno. Barem za sada. Iako je prvo ipak bilo istaknutije ismijavanje, nije trebalo dugo da ipak pozitiva prevagne no, što da nije bilo tako? Što da su ipak negativni komentari bili u većini i što da je Jacku ovo okrenulo život na gore? Što da je i on sam reagirao drugačije?
Nisu svi spremni za sud stranaca s društvenih mreža, a bome nisu ni svi spremni čitati tisuće komentara, posebice onih negativnih. A opet to ne znači da se osobama koje takvo što ne bi mogle podnijeti, ne isplati izlaziti iz kuće. Neki se jednostavno žele zabaviti bez da ih se snimi i objavi igdje bez njihova dopuštenja. A baš zbog toga je i došlo do debate na temu koliko prava na privatnost uopće imamo danas.
I tu dolazimo do bitnog pitanja. Samo zato što možemo nešto snimiti i objaviti, znači li to da bismo i trebali? Tanka je linija između simpatičnog i bezazlenog trenutka i javnog srama. Problem je što ona postane očita tek kada se ona pređe, a tada je često već kasno. Prije su naši i sramotni i smiješni trenutci često ostajali samo u našem krugu prijatelja i bili su dio „sjećaš li se kad…“ priča, a danas oni postaju dio tuđih razgovora. Razgovora osoba koje nikada nismo, niti ćemo vidjeti. Naša priča postaje tuđa za pričati. A nas nitko ne pita želimo li uopće biti glavni glumci.
I da, Jackov slučaj, odnosno Ibiza Final Boss, je možda simpatičan i on je to vrhunski prihvatio. Ali je i savršen podsjetnik kako se to može dogoditi svakom od nas. I to ne mora biti uživanje u klubu kao u njegovom slučaju, to može biti grimasa, odjevna kombinacija koja ne spada u neke okvire koje je društvo postavilo, pa i nezgodna situacija za koju bismo najradije da ju nitko nije vidio. Jednom kada postaneš viralno lice, kontrola nad vlastitom slikom nestaje, a mi samo postaje promatrači u vlastitoj priči.
Ibiza Final Boss priča je na kraju dobro završila ili se barem dobro razvija trenutno. Jack dobiva ponude brendova, potpisao je ugovor s jednom agencijom koja traži osobe za serije poput Love Islanda, a i djevojka mu je oprostila taj odlazak na Ibizu. Tako da, njemu se sada budućnost smiješi. I osjećam se kao neki roditelj koji je od zabavnog trenutka napravio lekciju, ali je zabrinutost za vlastitu privatnost itekako aktualan problem. I s razlogom se ta tema potegla nakon ovog viralnog trenutka. Jer jednostavno više nitko nije „siguran“ i svatko može postati senzacija preko noći, a da to ni ne želi.
Nemamo pojma u kakvoj je situaciji netko, kakvog je mentalnog zdravlja i što mu taj moment može donijeti ili oduzeti. I znam, teško da će više ikada privatnost biti ono što je nekad bila, ali ipak valja biti malo savjesniji oko toga što snimamo i objavljujemo, jer neće svi imati sreću koju je imao Jack (Coldplay koncert je najbolji primjer, iako je tu sigurno i karma igrala neku ulogu).
