SEARCH

Hijaluronidaza: Sve što trebate znati o rastapanju filera

Rastapanje hijaluronskih filera postaje trend zbog povratka prirodnijoj estetici, donosimo vam sve detalje o ovoj proceduri
28.10.2024.
IMAGE SOURCE: TikTok, Pinterest
RECOMMENDED

Kada su se hijaluronski fileri pojavili na tržištu svi su pohitali u poliklinike i ordinacije u želji da im fileri vrate mladenački izgled lica. Neki su u tome uspjeli, a neki su u tome pretjerali. Postovi o Kylie Jenner i filerima i dalje nam iskaču iz frižidera i čini se da će još neko vrijeme biti tako, a ovo se savršeno poklapa sa sve glasnijim općim neprijateljskim stavom prema njima. Pardon, prema zloupotrebi filera. Ali što je zapravo definicija njihove zloupotrebe? Na pamet prvo pada pretjerivanje s količinom ali ono je daleko od jedinog razloga zbog kojeg bi rezultati, s vremenom ili odmah, mogli poći po zlu. Čini se da su nam do jučer obećavali čuda: definiranu vilicu, visoke jagodice, rješenje za sve podočnjake (na ovu temu predlažem da pročitate Anin tekst)… A sve to u pauzi za ručak. Stvari nisu baš crno-bijele. Fileri nisu magični štapić, ali nisu ni put u propast. Izbor iskusnog doktora čija estetika se poklapa s vašom je svakako najbitniji, kao i realna očekivanja pacijenta, no, što ako se ipak kajete? Odgovor vjerojatno već znate, a on glasi: hijaluronidaza.

Što je hijaluronidaza

Sintetička hijaluronidaza koja se koristi za otapanje hijaluronskih filera je enzim, kopija proteina koji se prirodno nalazi u našem tijelu. Osim što smanjuje neželjene učinke filera ili ispravlja pogreške (migrirani, neravni ili loše postavljeni fileri), ovaj enzim je ključan u slučaju komplikacija poput vaskularne okluzije (kada se hijaluronski filer nenamjerno ubrizga u arteriju, zaustavljajući dotok krvi u kožu ili oči, što može dovesti do odumiranja tkiva i trajnih posljedica).

Hijaluronska kiselina i hijaluronidaza prirodno postoje u tijelu. Hijaluronska kiselina je komponenta kože, vezivnog tkiva i zidova krvnih žila, pružajući strukturalnu potporu i hidrataciju mekim tkivima, no tijelo ju stalno razgrađuje vlastitom hijaluronidazom prije nego što se ponovno izgradi po principu "out with the old, in with the new".

Iako je u estetici uobičajena praksa, rastapanje filera tehnički je “off-label” upotreba hijaluronidaze. Ona je klasificirana je kao “modifikator propusnosti tkiva”, što znači da se hijaluronidaza obično ubrizgava s drugim tekućinama ili lijekovima kako bi povećala njihovu apsorpciju i koristi se u tu svrhu više od 80 godina. Primjerice, hijaluronidaza se ponekad dodaje lokalnim anesteticima tijekom operacije jer pomaže širenju anestetika.

Je li hijaluronidaza sigurna 

Hijaluronidaza nije opasna kada se pravilno koristi. Osim vrlo rijetkih alergijskih reakcija, općenito se može koristiti bez problema, osobito kod pacijenata koji nemaju prekomjernu količinu filera. Zdrava tkiva počinju se rehidrirati unutar tjedan dana i na kraju se vraćaju u normalu bez poteškoća.

Kako onda objasniti trajni gubitak volumena i nedostatke koje neki tvrde da su iskusili nakon otapanja filera? Te nuspojave vjerojatno nisu povezane s enzimom, već su rezultat percepcije: dugogodišnji korisnici filera naviknu se na svoj voluminozni izgled i to im postaje standard. 

Također, nisu svjesni promjena povezanih sa starenjem koje su se dogodile dok je filer bio prisutan. Hijaluronidaza može jednostavno otkriti novu stvarnost, a za pacijente koji su naviknuti na veće količine filera, povratak na prirodnu bazu – s novim podočnjacima, udubljenjima i opuštenom kožom – može biti šokantan.

Nakon otapanja, oštećenje tkiva uzrokovano pretjeranom upotrebom filera također može postati vidljivo. Mnogi ljudi koji su zloupotrebljavali filere i pate od "filler fatigue" shvate da im je koža sada opuštena i naborana, no to nije uzrokovano hijaluronidazom, već prekomjernom i dugotrajnom uporabom filera. 

Kako bi se smanjile ove nuspojave, liječnici često kombiniraju injekcije hijaluronidaze s tretmanima koji potiču proizvodnju kolagena, poput površinske radiofrekventne mikroiglice ili lasera, jer to pomaže očuvanju integriteta kože i ubrzava proces zacjeljivanja.

Također, važno je razmotriti i vrijeme koje filer provede u tijelu. Ako se prepunjeno lice otopi unutar, primjerice, šest mjeseci, malo je vjerojatno da će doći do negativnih posljedica. No, ako velika količina filera ostane više od godinu dana, vrlo je vjerojatno da će izazvati trajne probleme.

Kako izgleda otapanje filera

Ako se odlučite otopiti hijaluronski filer, djelomično ili potpuno, važno je izabrati liječnika s velikim iskustvom u korištenju hijaluronidaze. Malo je dostupnih podataka o njenoj kozmetičkoj uporabi, što znači da ne postoje jasne smjernice niti standardizirana strategija ili doziranje.

Nitko ne želi drastično promijeniti svoj izgled preko noći, pa većina liječnika rastapa samo jedno ili dva područja odjednom, u malim dozama. Nakon toga, pregledavaju pacijenta nakon dva do četiri tjedna kako bi odredili sljedeće korake.

Hijaluronidaza obično djeluje unutar 48 sati, no tijelo brzo reagira oteklinom koja može potrajati nekoliko dana. Zbog toga nije preporučljivo odmah nakon rastapanja ponovno popunjavati filer ili donositi konačne procjene. Odgađanje daljnjeg tretmana najmanje četiri do šest tjedana nakon rastapanja filera također daje pacijentima priliku da se naviknu na svoj novi izgled. Uobičajeno je pričekati barem dva tjedna prije nego što se područje može ponovno tretirati filerom (osim ako filer nije nedavno postavljen i nije imao dovoljno vremena da promijeni tkiva).

Sam proces rastapanja može biti neugodan i bolniji od ubrizgavanja filera. Injekcije obično peku zbog pH vrijednosti otopine, a modrice su česte jer enzim oslabljuje zidove krvnih žila. Moguće je da ćete izgledati lošije odmah nakon rastapanja nego nakon aplikacije filera. No, nakon što prođe nelagoda od injekcija i modrica, oporavak je prilično blag. Dok su neki pacijenti zadovoljni nakon samo jedne sesije rastapanja, drugima su potrebne višestruke sesije za postizanje najboljih rezultata. U osnovi, što više filera imate u licu – i što duže ga imate – teže ga je rastopiti.

Nakon otapanja filera

Mogućnosti su, baš kao i želje, mnogobrojne.

Mnogi pacijenti zamjenjuju filere trajnijim alternativama, poput rinoplastike, belfaroplastike, implantata za bradu, podizanja usana ili faceliftinga. Za starije pacijente koji razmišljaju o operaciji i žele otopiti filere, preporučuje se dogovoriti nekoliko konzultacija za facelifting prije početka rastapanja filera. Plastični kirurg i injektor mogu tada koordinirati proces rastapanja nekoliko mjeseci prije operativnog zahvata, kako pacijent ne bi osjećao nelagodu tijekom prijelaznog razdoblja, jer promjena može biti prilično drastična.

Ne završe svi koji otope filere na operacijskom stolu; mnogi se odluče prihvatiti svoje prirodne proporcije. Naravno, tu su i oni koji se, nakon kratke pauze, vraćaju injekcijama ali s novim planom. Prvi korak povratka filerima obično je pažljivo oblikovanje strukture lica, umjesto prostog dodavanja volumena. To se postiže suptilnim definiranjem ključnih dijelova lica — jagodica, čeljusti i brade – a tek zatim tretiranjem regija poput usana.

SAZNAJ VIŠE: