Instagram voli jednostavne istine, a još više voli obrate. A najviše voli trenutke u kojima se povijest dizajna može svesti na jednu rečenicu tipa: Gucci je imao Birkin prije Birkin torbe. Reel, nekoliko fotografija, caption napisan s dovoljno samopouzdanja – i kontroverza je rođena.
A što se dogodi onog trenutka kada takvu tvrdnju pokušate provjeriti izvan Instagrama?
Povod za ovu priču je reel koji prikazuje Gucci weekender torbu iz 1950-ih, uz sugestiju da je riječ o dizajnu koji nevjerojatno podsjeća na Birkin torbu, predstavljenu desetljećima kasnije od strane brenda Hermès. Na prvi pogled, sličnost je očita: čvrsta kožna konstrukcija, remenje, metalna oprema, oblik koji jasno pripada svijetu putnih i konjaničkih torbi. No stvarni problem s takvim usporedbama nije u oku promatrača, nego u preskakanju povijesti.
Jer prije nego što uopće dođemo do Birkinice, moramo se vratiti gotovo stoljeće unatrag. Hermès je još 1892. godine dizajnirao torbu Haut à Courroies (HAC) – funkcionalnu, veliku torbu namijenjenu nošenju konjičke opreme. HAC nikada nije „preimenovan“ u Birkin, niti je nestao iz ponude; i danas postoji kao zaseban model. Birkin, lansirana 1984. godine, nastala je kao manja, mekša i svakodnevnija interpretacija tog istog dizajna, prilagođena potrebama Jane Birkin, što i vrapci na grani znaju.
Birkin torba nije izum iz ničega. Ona je evolucija
A gdje je tu Gucci? Gucci, osnovan 1921., u poslijeratnim je desetljećima doista proizvodio niz putnih torbi i weekendera koji pripadaju istoj estetskoj obitelji. To nisu kopije, ali nisu ni original u smislu izuma. Riječ je o istoj tipologiji torbe koja se u različitim varijacijama pojavljuje još od ranog 19. stoljeća – takozvane equestrian, polo, kit ili mallet torbe, korištene za sport, putovanja i prijenos opreme.
Tu dolazimo do dijela koji Instagram redovito preskače: ove torbe nisu nastale u luksuznim kućama, nego iz potrebe za funkcijom, baš kao i trench. Luksuz ih je kasnije preuzeo, rafinirao i mitologizirao. Louis Vuitton, Goyard, Hermès i brojni drugi radili su vlastite verzije istog koncepta, paralelno i neovisno jedni o drugima.
Zato pitanje „je li Gucci imao Birkin prije Birkina?“ ima vrlo jednostavan odgovor: ne. No postoji i složenije objašnjenje. Gucci nije prethodio Hermèsu u dizajnerskom smislu, ali jest sudjelovao u istoj dugoj tradiciji iz koje se kasnije rodila torba Birkin. Razlika je u tome što Hermès ima jasnu, dokumentiranu liniju evolucije – od HAC-a do Birkina – dok se Gucci u ovom slučaju nalazi na paralelnom kolosijeku. Ne vjerujete mi? Samo bacite pogled na jedan od zaštitnih znakova brenda Gucci – horsebit motiv na torbama i cipelama, preuzet iz konjske opreme. Riječ je o metalnom dijelu uzde koji ide u konjska usta i koji se u hrvatskom jeziku, vrlo slikovito, zove žvala.
Ovakvi reelovi primamljivi su zato što nude osjećaj otkrivanja „skrivene istine“ o luksuzu. Zato što zvuče kao raskrinkavanje mita, iako zapravo stvaraju novi – i to lažni – uz iluziju da ste odjednom nekakav informirani insajder. Spoiler: niste.
Stvarna povijest luksuza i dizajna uopće rijetko je tako čista. Ona je spora, slojevita i često nezgodna za kratke formate. Zato, poput onih djeda iz Muppet Showa, uporno inzistiram na činjenicama, pogotovo kad znam da nisu viralne. Luksuz ne postaje zanimljiv kada mu dodamo još jedan mit, nego kada ga vratimo u kontekst u kojem je nastao: funkciju, zanat i vrijeme. Sve ono što luksuzu danas manjka, pa se pogubio u vlastitom identitetu i zato su valjda pohabane Birkinice novi statusni simbol.
A Birkin? Ona ostaje ono što jest – ne prva torba te vrste, nego najuspješnija interpretacija jedne ideje stare više od stoljeća.
