Irenu Bastijanić imali ste prilike upoznati kroz njezin kreativan pristup čokoladi kojim se predstavlja u sklopu svog projekta Poeticacao, (po)etične čokomanufakture. Zadnji put kada smo s njom razgovarali, njezina je baza stvaranja bila Dubrovnik, no u ljeto 2020. preselila je na istočnu obalu Istre. „Odlazak iz Dubrovnika nije mi bio lak i dugo sam se lomila oko toga, ali je nekako na kraju prevladao razum, nad srcem. Ipak, kad sam odlučila otići, bila sam svjesna da na neki način praktički ostavljam godinama pomno kukičanu mrežu suradnika i prijatelja, neka od najdražih mjesta na svijetu i dio inspiracije koju je boravak tamo u meni pobudio. Jedino u što sam bila sigurna na kraju dubrovačke faze, jest da želim ostati uz more. I tako me put odveo u Istru, tatinim korijenima. Tamo se i dalje uglavnom bavim razvojem svog neobičnog (po)etičnog čokoladnog koncepta Poeticacao, zatim pronalaženjem svog mjesta pod suncem, i integracijom u prirodu i društvo koji me okružuju, u svakom smislu. Ujedno, preseljenje u Istru me neplanirano dovelo i značajno bliže Zagrebu, te Poeticacaovim počecima vezanim uz Udrugu Vestigium, koja je uvijek za mene bila i ostala posebno mjesto. Pokušavam oko te relacije Istra-Zagreb isplesti svoj život, kojem je – unatoč mojim uzastopnim nastojanjima da se negdje propisno ukorijenim – očito zasad suđeno da bude negdje između (očekivanja).“
A POVOD NAŠEM RAZGOVORU JE 100XSRETNA RUDARSKA ČOKOLADA KOJU JE IRENA OSMISLILA I OŽIVJELA ZA LABIN, U ČAST RUDARSKOJ TRADICIJI LABINŠTINE. DIO JE TO JAKO ZANIMLJIVE SURADNJE. KUHA SE VEĆ NEKO VRIJEME, ALI TEK ĆE SADA OŽIVJETI.
„100xSRETNA RUDARSKA ČOKOLADA nadahnuta je proslavom 100 godina Labinske republike i višestruko simbolizira bogatu rudarsku tradiciju Labinštine. Dizajnirana ambalaža usklađena s vizualnim identitetom jubileja 100XSRETNO predstavlja dodanu vrijednost, jer pruža sinesteziju gastro-kulturnog iskustva i neuobičajen olfaktivni doživljaj konzumiranja čokolade (uživanja u mirisnom bouqetu kakaa, maslinovog ulja, rogača i inih mirisnih nota, na sličan način na koji je uobičajeno uživati u čaši vina), nakon čega ostaje kao samostalni suvenir.
Ideja lokalnih čokoladnih suvenira inspiriranih raznim kulturnim motivima prati me još od 2017. kad je realiziran prototip Zagrebačkih čokoladnih priča – DoRAW Krupićeva / Kontesa NeRAW / BaRAWnica Castelli / CRAWni Džek / TRAWšnjevački fantom / Gospon FuliRAW, inspiriranih najzagrebačkijim književnim likovima, a kojem je na natječaju Komadić Zagreba / Piece of Zagreb dodijeljeno priznanje žirija. Kasnije sam, inspirirana bezbrojnim dubrovačkim motivima, razvijala nekoliko ideja, od kojih je Dubrovačka čokoladna trilogija zaživjela kao desert u renomiranom restoranu Proto, a Orlandova libertina ostala je nažalost zasad samo na konceptu, kao i Držićeve čokoladne priče, za čija sam pakiranja zamišljala da će ih svojim likovnim izričajem obogatiti neke od divnih umjetnica koje stvaraju u Dubrovniku.
Čokolatini koje sam osmislila za Labin nose pečat prepoznatljivih kovarskih motiva, a nastali su sljubljivanjem najfinijeg kakaa i esencija autohtonog istarskog bilja. Od niza kovarskih odnosno rudarskih motiva, redukcijom sam odabrala četiri: rudarski simbol čekića i dlijeta, šoht – visoki čelični toranj koji je pokretao dizalo na ulazu u labinski rudnik, rudarsku lampu na kacigi – kao simbol rudara i bač – lokalni naziv za rudarske vagone(te) u koje se ukrcavao i kojima se prevozio ugljen u rudniku. Zaslađeni su divljim rogačem, dok uz niz tamnih poetičnih začina, te dašak aktivnog ugljena, poprimaju prigodnu, gotovo crnu boju. Začini, osim što su tamne, uglavnom crne boje, vežu se uz neku lokalnu tradiciju.
Aktivni ugljen, lokalno zvan karbun, daje tamnoj čokoladi još tamniju nijansu. Crna sol – inspirirana je svakodnevnom namirnicom koja život znači. Dimljena varijanta osim boje utjelovljuje dva najznačajnija lokalna prirodna utjecaja: sol kao simbol Jadranskog mora i dim kao metafora kvarnerske bure. Crni češnjak – još jedna namirnica koja čini bazu lokalne gastronomije, uobičajeno u bijeloj prirodnoj boji, a koju fermentacija pretvara u neodoljivu crnu poslasticu. Crni tartuf – gastro-simbol Istre, koji ili obožavate ili ne podnosite, u svakom slučaju, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Crni kim – sjemenke posebnog teka, uobičajene kao začini ili ulje za koje su još stari Egipćani vjerovali da liječi sve osim smrti. Sol crnog sezama – uz cvijet soli povezan s morem, ovdje je glavna poveznica boja, kako je u lokalnoj pekarskoj tradiciji sezam uobičajeniji u svojim bljedunjavim varijantama, dok se ova blago tostirana verzija crnog sezama u kombinaciji sa soli više oslanja na temu japanskog gomashia.
Crnim vinom aromatiziran cvijet soli – još je jedna moguća interpretacije lokalne tradicije, kao hommage činjenici da je teran (ipak) Istrijan! Suhe šljive – uz dodatak cimeta, inspirirane austrougarskim utjecajem i slatkim njokima, odnosno knedlama sa šljivama. Mak – u kombinaciji s koricom limuna oslanja se na još jednu varijantu austrougarskih slastičarskih klasika – opojni zov slavne makovnjače.
Svi sastojci čokoladne rukotvorine lokalnog su i etičnog porijekla. Bazu čokolade uz peruanski kakao etičnog porijekla čine još i vrhunsko ekstra djevičansko istarsko maslinovo ulje te dalmatinski rogač, koji je nekada bio rasprostranjeniji i u Istri, gdje je danas nažalost vrlo rijedak. Svi dostupni crni začini su vrhunskog prirodnog hrvatskog porijekla – crni tartuf, češnjak, sol, vino, suhe šljive, mak (i limun) – dok su kontroliranog organskog porijekla dodatci iz drugih krajeva svijeta – cimet, crni kim i sezam, te aktivni ugljen. Čokolada tako postaje podsjetnik na važnost radničkih prava i oda mukotrpnom rudarskom radu.
Za cijelu ovu čokoladnu priču, vrlo je važan manje ili više znan kontekst Labinštine i akcije izrabljivanja rudara, te reakcije njihove pobune za radnička i politička prava. Promatranje proizvodnje čokolade kroz takvu prizmu, daje neki drugi osjećaj društvene odgovornosti svakog pojedinca kao potrošača koji podržava ili ne podržava određenu vrstu proizvodnje svakom svojom kupovinom. Danas proizvodnja u skladu s pravima radnika i prirodom na sreću sve više postaje trend, ali 2015. kad sam počela s Poeticacaom, bilo je to vrlo uska niša, na granici bizarnog / mogućeg.
Povezivanje čokolade s poznatim pričama i osjećajem lokalnog ponosa, pri čemu svojim sastavom podržava etičnu proizvodnju kakaa koja je nadopunjena s 50% lokalnih sastojaka, a i dalje ima okus prave tamne čokolade bez kisele reakcije u ustima koju šećer izaziva čak i u manjim količinama, čini mi se kao pravi put za sintezu društvenog poduzetništva i kulturnog turizma.
U slučaju 100XSRETNE RUDARSKE ČOKOLADE moj san je bio gastro-kulturni suvenir, a relativno brzu realizaciju te ideje potaknuo je Javni poziv za obilježavanje 100. obljetnice Labinske republike u jesen 2020. Javila sam se, jer mi se učinilo baš kao deus ex machina, nakon što sam već krajem ljeta 2020. u intervjuu za lokalni list i portal Labinština otkrila želju da razvijem čokoladni suvenir posvećen istarskom kraju iz kojeg potječe tatina strana obitelji. I ispalo je samoispunjujuće proročanstvo!“
ZAVRŠETAK NATJEČAJA SE MALO ODULJIO OD PREDVIĐENOG TAKO DA PROCES REALIZACIJE NIJE TEKAO GLATKO I PRAVOCRTNO. NO, POČETKOM VELJAČE PROŠLE GODINE PROJEKT JE POTVRĐEN, A TADA JE POČELA IRENINA UTRKA S VREMENOM KAKO BI SE PRIČA REALIZIRALA U PERIODU SAME PROSLAVE 100. OBLJETNICE LABINSKE REPUBLIKE, 2.3.-8.4.2021.
„Kako se radilo o, za serijsku proizvodnju, vrlo maloj pilot-seriji bombonijera i pojedinačnih pakiranja čokoladnih rudarskih žetončića, ambalaža je po narudžbi izrađena u tvornici u Hong Kongu, prema grafičkoj pripremi koju je prema mojoj zamisli izradio dizajner vizualnog identiteta cjelokupne manifestacije 100XSRETNO, dizajner Piero Ricci. Stvari nažalost nisu tekle kako smo planirali, a prvi dio SRETNIH bombonijera pustili smo u svijet mnogo kasnije od planiranog, ali su reakcije i upiti sa svih strani bili jako pozitivni. Iako je želja otpočetka – Grada Labina, lokalne TZ Labin-Rabac i moja osobna – bila unaprijediti SRETNU iz promotivnog proizvoda u dugotrajni i originalni suvenir namijenjen promociji rudarske baštine Labina kako bi ostao trajna vrijednost i uspomena na jubilej 100XSRETNO, u stvarnosti su nas okolnosti od toga zasad odvukle u raznim drugim smjerovima, tako da do kraja godine nažalost nismo uspjeli pronaći niti termin za proslavu odnosno adekvatnu promociju projekta.
Zato je poziv da vam ispričam sretnu rudarsku čokoladnu priču stigao u pravom trenutku, taman uoči ovogodišnje 101. obljetnice Labinske republike, potaknuvši me da se prisjetim niza sretnih i manje sretnih detalja. Nakon detaljne revalorizacije, vjerujem da će SRETNA u budućnosti naći svoj put i mjesto kakvo zaslužuje na lokalnoj sceni gastro-suvenira.
Jer, kako ponosno – svim silnicima usprkos – kažu Labinjani, a što je ovjekovječeno i natpisom na Vratima Sanfior, na ulazu u srednjovjekovni Labin, na brdu iznad Kvarnerskog zaljeva – KOVA JE NASA! (op.a. u doslovnom prijevodu: Rudnik je naš!)“
ŠTO NAM DALJE IRENA PRIPREMA, OTKRILA JE NASTAVKU.
Trenutno, uz žongliranje s uobičajenim čoko-aktivnostima, prikupljam informacije za članak o pregledu domaće zanatske čokoladne scene koji pripremam s dugogodišnjom prijateljicom i profesoricom povijesti umjetnosti Martom Basch Haraminčić, s kojom planiram i jedan čokoladni bombon u sklopu sveobuhvatnijeg projekta Wellbeing, na temu mentalnog zdravlja učenika X. gimnazije, u koji nam je želja uključiti i zagrebački Muzej čokolade.U planu je još od zime 2020. partnerstvo sa zvijezdom među istarskim oleotekama, čiji zvjezdani tempo zasad još ne mogu pratiti – ali pomalo.
Uvijek me iznova vesele moje autorske radionice Mala škola čokolade za malene, te koautorske POETICACAO VOLI VINO za velike, u suradnji s dragim dubrovačkim Event Labom. Nadam se da će uskoro završiti ova era online (korona-) partija, i da će radionica uživo biti sve od Istre preko Zagreba pa do Dubrovnika. Uglavnom se s istim entuzijazmom odazovem, gdje god da me pozovu! Vječna tema je rekapitulacija samostalne proizvodnje i prostora koji bi objedinio potrebe laboratorija, izložbenog prostora i kušaonice, pa da se raspojasam i kao arhitektica, i napokon dam toj diplomi AF pravi smisao (smijeh).
