Ne krijemo da jednako kao i ostatak interneta volimo “zaglibiti” u nepresušnoj modnoj arhivi i u pregledavanju starih modnih kampanja, a nekako se sve više takva praksa čini kao prijeko potrebni podsjetnik danas, kada se sve češće pokreću polemike o korištenju AI modela u modnim kampanjama i magazinima. Predstavlja li AI korišten na takav način ujedno kraj za posao modela, svaku vrstu kreativnosti u modnoj industriji i hoće li postati normalna pojava da buduće generacije za dvadesetak godina inspiriraju fotografije nepostojećih modela nastalih alatima umjetne inteligencije?
Prošlost nudi utjehu i podsjetnik. Dior nam se često nalazi na moodboardu, kao brend koji je kroz desetljeća prolazio kroz sasvim različite estetske i stilske faze. Od sedamdesetih i visoko-oktanskog glamura pa do preuzimanja britanskog enfant terriblea Johna Galliana koji je u francuski brend donio punk, seks i drskost, sve kroz kolekcije i kampanje koje su obilovale raznim kulturološkim i modnim referencama iz različitih era povijesti. Suradnja koja se upisala u knjige je ona između Johna Galliana, fotografa Nicka Knighta i supermodela Gisele Bündchen kao muze i žene koja je najbolje utjelovila sirovu energiju koja pršti iz fotografija.
Galliano je u Dioru kroz devedesete i nulte godine donosio teatralnost i opulenciju na različitim razinama, a Knight kao avangardni fotograf kombinirao je kič Y2K ere i retrofuturizam gotovo u svakoj kampanji. Ono što je na prvu jasno – svaka fotografija je životna, energična i dinamična i Gisele je tu radila nevjerojatan posao. Upravo je nedostatak “emocije i života” ono što se danas najčešće zamjera modnim kampanjama i ozbiljnost je postala trend naše ere. Dior nultih godina može poslužiti kao predložak za inspiraciju.
Kampanja iz SS/2001 godine prikazuje Gisele i Rheu Durham u buntovnom spoju sa Saddle torbom u prvom planu, kao modelom torbe koji će obilježiti sljedeću eru. Fantazija, moda, dekonstrukcija i pretjerivanje prisutni su i na ostalim kampanjama od ’00. do ’04. kampanja – od one inspirirane pjena partyjem na Ibizi do futurističke neo-noir kampanje 2002. gdje je Gisele prikazana kao femme fatale ratnica. U jednom od razgovora Knight je rekao kako je Gisele “bila u pjeni od podneva do ponoći pet dana za redom – bez diva ponašanja, raznih zahtjeva i bacanja telefona u zid – iako je bila jedna od najvećih supermodela tog trenutka”, kako bi naglasio njezinu visoku razinu profesionalnosti i posvećenosti poslu.
Sve fotografije koje su izašle u ovoj eri dijele isti potpis i bile su kontroverzne, samim tim ekstremno zanimljive publici, osobito mlađoj populaciji, a pratile su sve ono što Galliano radi za Dior kao brend. Izdvojili smo vizuale koje volimo.
