Također nisam znala da se haračenje po frižideru nakon cuge s frendicom i jedenje kiselih krastavaca s ostacima sira može svesti pod “girl dinner”. U totalnoj diskonekciji s vlastitim identitetom, nisam znala ni da sam “tomato girl”. Na balkonu uz more, uvojaka slanih od soli i obraza rumenih od sunca, srkala sam svoje špagete sa šalšom u potpunom neznanju misleći da “samo” postojim i jedem. Bivajući onako kako obično ljeti bivam, opušteno se hraneći paradajzima u svim agregatnim stanjima, nisam ni slutila da mi leđa čuva “tomato girl” tabor. Čekaj, ili “strawberry girl”? Nemam pojma više, znam samo da svi vole crvenu i imaju rumene obraze, samo što jedni jedu paradajze, a drugi jedu jagode. Uz to da je jedan povezan s obrazima Hailey Bieber.
Ovog je ljeta svaka pizdarija dobila svoju etiketu. Svaki budni moment našeg postojanja uguran je u neku kategoriju, a čak i najobičnije, svakodnevne aktivnosti poput šetnji ili večeranja postale su hashtag
S druge strane, trendovi na društvenim mrežama sumanuto su kategorizirali ženske estetike kao ponudu svježeg voća i povrća na zelenoj tržnici (od već spomenutih “tomato” i “strawberry girls” do “blueberry”, “coconut” i “onion girls”), postajući pritom sve apsurdnijima i apstraktnijima. No, osim svoje nedorečenosti i toga da je izuzetno teško razlučiti postavke koje jedan trend diferencira od drugoga, ono što je svima zajedničko je prefiks “girl”. Osim estetskih mikrotrendova kojima on pristaje jer se, evidentno, odnose na žensku populaciju (koliko god infantilno zvučali njihovi voćni nastavci), ono što mi nikako nije jasno jest kako su aktivnosti koje bez predumišljaja prakticira opća populacija, poput šetanja ili večeranja, postale “ženske”? Zašto nam je odjednom zatrebao “girl dinner” ili “girl math”? Jesu li neobične kombinacije hrane u kasne sate (ili, u mnogim slučajevima, super sićušni obroci) stvarno svojstveno “ženski” i da li stvarno samo žene svoje impulzivne kupnje opravdavaju matematikom s manjkom logike? Zašto se aktivnostima i ponašanjima koji su inače rodno neutralni odjednom dodaje prefiks “girl”?
Posve je jasno da estetski trendovi sa spomenutim prefiksom imaju marketinški potencijal, no kakav pobogu potencijal imaju ostali “girl trendovi” kao što je “girl dinner” ili “girl math”? Posve sam sigurna da i muškarci jedu čudne, nepromišljene i ponekad oskudne obroke i potroše pola plaće na nekom online shopu kad im u inbox sleti obavijest o “ludim popustima”. Što bi točno mogao prodati “girl dinner” ili “hot girl walk”? Niti jedno od navedenog nije “girl thing”, osim ako želimo potencirati predrasude.
Poprilično sam sigurna da djevojke i žene koje takav sadržaj kreiraju na društvenim mrežama nemaju namjeru obezvrijediti žensko postojanje. Ono što vjerojatno leži u korijenu jest želja za povezivanjem i zajedništvom, pronalaženje sličnosti s drugim ženama i zabavan osvrt na uobičajene djeliće naših života koje smatramo malo “devijantnima” kao što je, primjerice, pronalaženje suludih opravdanja za kupovinu torbice koju si ne možemo priuštiti. No, svejedno, sve to na koncu ispadne nekako infantilno i trivijalno, te najblaže rečeno iritantno i smiješno. Predložiti nekome šetanje stvarno zvuči kao da ste “otkrili toplu vodu”, kao da bez TikToka besciljno hodanje nikad nikome ne bi palo na pamet. Ali, ustvari, nije poanta u sadržaju, nego u tome kako se on tumači. Iako takav sadržaj ustvari uopće nema vrijednost da postane vijest, mediji ga sumanuto prenose i potenciraju čineći od njega trendove, a čitav diskurs na koncu dobije pečat “ženske gluposti” iako je izvorno i bio zamišljen da ne bude pretjerano ozbiljan. Osim što me u velikoj mjeri podsjeća na banalne “otkrij koji si tip djevojke” kvizove koje su nekoć objavljivali teen magazini, a koje smo ispunjavale u potrazi za vlastitim identitetom (ili naprosto trateći vrijeme), većina takvog sadržaja koncipirana je prvenstveno kao parodija i puka zabava.
Jedino što se od početka milenija, kad sam ja bila tinejdžerka, do sad promijenilo su alati koje koristimo i to što današnji alati imaju mnogo širi odjek
Promatrajući proliferaciju svih tih “trendova”, ako ih je uopće moguće tako nazvati, pitala sam se što me ustvari u čitavoj toj priči toliko nervira? Kopajući po svojim uvjerenjima i preokupacijama došla sam do nekoliko odgovora. S jedne strane me muči trivijaliziranje ženskog postojanja, premda ne znam jesu li za njega “krivi” kreatori takvog sadržaja ili oni koji ga dešifriraju kao trivijalnog, u vremenu kada na tapeti imamo važne teme poput, primjerice, femicida, prava na abortus i dostupnosti menstrualnih potrepština. A s druge strane, a ne razlikuje se previše od prve stavke, je iskorištavanje svake moguće prilike da ono “žensko” okarakteriziramo glupim, infantilnim i banalnim, potencirajući tako predrasude koje nastojimo iskorijeniti.
Osim velikog marketinškog potencijala povezanih s modnim i beauty trendovima, čini mi se ipak, kad ogulim sve slojeve, da u korijenu čitave priče ne postoji neka suviše duboka filozofija već samo puka želja za zabavom i povezivanjem na način koji je današnjim generacijama dostupan, a nekoć nije bio. “Girl trendove” trendovima čini jedino njihova viralnost. To hoću li ja svoje rastresene večernje šetnje zvati “hot girl walks” ili ih neću nikako zvati, potpuno je nebitno. Na nama je samo kako ćemo takav sadržaj dešifrirati.
