Kada razmišljamo o kostimografiji u filmovima koja je ostavila duboki trag na modu i utjecala na način na koji se želim(o) odijevati, subjektivno ću uvijek staviti Matrix na prvo mjesto najboljih. I mislim da ne postoji film koji može promijeniti taj dojam – objektivno, kinematografija nam je pružila nevjerojatan izvor nadahnuća i sjajnih modnih trenutaka i iznova nas podsjeća da dobri kostimi mogu odigrati ključnu ulogu u svakom filmu i napraviti onu finu razliku između dobrog i sjajnog. Neki od njih nadišli su granice fikcije i jasno su oblikovali naše navike odijevanja ili barem načine na koji promatramo modu – u kategorije muške mode, određeni filmovi imaju posebno mjesto.
Možemo krenuti još od Marlona Branda u filmu iz 1951. “Tramvaj zvan čežnja”, zbog čije je potkošulje i kožnjaka stil buntovnika postao ultimativna inspiracija za novi kulerski muški izgled. Ovih dana, zbog smrti legende talijanske mode, Giorgia Armanija, sigurno ste scrollali kroz bezbroj objava posvećenih njegovom životu i radu, a jedna od posveta su i scene iz “Američkog žigola“, filma koji je Armanija smjestio na svjetsku mapu kao brend koji će se pokazati kao ultimativni izbor i sinonim za vrhunski krojeno odijelo.
American gigolo (1980)
Nakon “Žigola”, muškarci su u osamdesetima prihvatili ležernije, dekonstruirane sakoe bez krute forme koji su, kako piše i naša Manda Javorina, postali simboli nove muškosti tog vremena. Spoj “Američkog žigola” i Armanija važan je i jer je ovo jedna od prvih filmova u kojima je na važnosti dobila muška moda kao predmet nečije žudnje (muške, umjesto ženske). Nakon jedne forme u sedamdesetima, osamdesete su prekretnica za brend Armani ali i mušku modu generalno.
Kroz osamdesete muški stil poprima više slojeva i izvora inspiracije – u “Wall Streetu” primjerice , kao odgovor na neutaživu glad za uspjehom, bogatstvom i luksuznim životom, vidimo muškarca koji, kako bi do toga došao, nosi određeni stil: stroga pinstriped odijela, košulje s bijelim ovratnicima, skupe satove, u suštini ispeglanu, elegantnu sliku autoriteta – muškarca koji vanjštinom (i dobrim odijelom) pokazuje da se na društvenoj ljestvici popeo dovoljno visoko (a utjelovio ga je Michael Douglas).
Wall STreet (1987)
Materijalizam se jasno očituje kroz modu koja postaje alat za komunikaciju statusa – ono što kasnije vidimo, u suvremenijoj izvedbi, kod “Američkog psiha”, a zatim i “Vuka s Wall Streeta” 2013., za kojeg je odijela također izradio Giorgio Armani. U našoj digitalnoj eri stil ovih filmova postaje predložak za finance bros koji hustlaju po uzoru na mindset iz osamdesetih godina, desetljećima nakon njihovog izlaska.
Scarface (1983)
S druge strane, u stilu Miami Vice ere i jet-seta američkog stila, Tony Montana u filmu “Scarface” predstavlja potpuno drugačiju vrstu ambicioznog muškarca – on je new money ali do toga je došao drugačijim, a jednako nemoralnim odlukama (kao i na Wall Streetu). U filmu o narkobossu osamdesetih, njegov način prikazivanja bogatstva je prljav kao i njegovi postupci: odijela imaju široka ramena, široke revere ali su opuštenog kroja, pastelnih tonova, a košulje su duboko raskopčane i jakih boja. Ova vrsta ležernijeg muškog stila odijela je potaknula stil na većoj razini i danas ne možete razmišljati o osamdesetima, a da nemate sliku Tonyja Montane u bijelom odijelu i crvenoj svilenoj košulji ispred sebe.
American Psycho (2000)
Osim oštre kritike kapitalizma i opsesije statusom, “Američki psiho” je film u kojem je kostimografija genijalno odrađena. I 25 godina kasnije, Patrick Bateman (sjajni Christian Bale) je u jednom trenutku postao predmet opsesije nove generacije – od beauty rutine do načina na koji se odijeva i same hustle kulture koja je, doduše u filmu, predmet satire. Kostimi su ovdje vrhunac muškog tailoringa – spominje se Valentino, Bateman nosi odijela Cerrutija koja su simbol Wall Street looka devedesetih, klasične Paul Smith krojeve… Zanimljivo, Seiko 5 Sports model postao je predmet kolekcionara jer, iako Bateman najčešće nosi Rolex Datejust, brend se nije želio vezati uz karakter sociopata (don’t touch the Rolex scena) pa u neprimjerenim scenama Bateman nosi Seiko, a Rolex se na sve načine distancira od negativne konotacije.
Ocean’s Eleven (2001)
Uvijek me zabavlja informacija da Brad Pitt u gotovo svakom filmu jede – kao i u svakom nastavku trilogije Oceanovih 11. I to dok nosi raskopčane Gucci košulje i ležernija odijela. Iako su izašli u istom periodu, “Američki psiho” i “Oceanovih 11” u jednakoj mjeri su potpuno različitim stilovima ostavili trag na način na koji muškarci razmišljaju o modi. Dok “Američki psiho” portretira kapitalizam i nemilosrdni Wall Street, perfektno krojena odijela s lakiranim cipelama, “Oceanovih 11” donosi estetiku Las Vegas chica, ležerno nošenih odijela uz raskopčane košulje, na jednakoj razini luksuza ali s potpuno drugačijim mindsetom. Slično kao Al Pacino, Brad Pitt i George Clooney tada u primeu svoje karijere nose loose odijela – na više sofisticiran način, u neutralnijim tonovima, suvremeno i sleek. Svaki outfit komunicira samopouzdanje i nadmoćnu poziciju, njegova ležernost to samo naglašava.
The Gentleman (2019)
Završit ću listu s “The Gentleman”, ujedno najnovijim naslovom s ove liste koji je izašao 2019. godine i tada se našao među filmovima s najboljom kostimografijom te godine. Filmovi Guyja Ritcheyja inače su audio, vizualna i sadržajna poslastica, osobito ako volite gangsterske filmove brzog ritma i inteligentno pisanih dijaloga. Nakon što je izašao film “Gospoda”, na mapu se vratio engleski country i tradicionalni stil, kao suprotnost streetwear opuštenosti i manjku tradicionalnog odijevanja.
Klasični moderni Britishness izvire iz svakog looka, a “Gentleman” nas vodi kroz klasne slojeve pa svaki lik ima vlastiti stilski potpis – nasuprot narkobosu kojeg glumi Matthew McConaughey u odijelima od tvida, stoji drugačija vrsta bande, ona iz radničkog sloja koja ima svoje zakone ulice, a to prati i uniforma koja predstavlja pripadanje klanu, ekscentričan look složen od trenirki s kojh vrište uzorci te naočale okvira iz osamdesetih na Colinu Farrellu. Trenirke su djelo kostimografa Michaela Wilkinsona, rađene od tkanina koje se temelje na dizajnu klasičnog engleskog odijela. Studija muške mode i spoj one tradicionalne muške i streetwear utjecaja koji se isprepliću u jednom vremenu, što najbolje oslikava stanje muške mode koje je takvo i danas.
