Dupe kultura: ima li svaki skup beauty proizvod dostojnu zamjenu?

TikTok kreatori trude se uvjeriti svijet da za svaki original postoji jednako dobra kopija. Je li to istina ili samo još jedan način da nam isprazne novčanik
10.11.2024.
IMAGE SOURCE: Pinterest
RECOMMENDED

Voljeli je ili ne, tzv. “dupe culture” žari i pali. Od pronalaženja jeftinijih proizvoda ili zamjena za neki koji obožavate, a više se ne proizvodi (ovim putem želim lično i javno zahvaliti Erin Parsons) pa sve do nepotrebnih drama oko sjenila za oči, beauty industrija jednostavno živi za ovaj moment imitacije – tome svjedoči i činjenica da imamo BURO. Dupes kategoriju na portalu. Naravno, moda nije izuzeta iz ovog trenda, no danas ne želim ulaziti u polemiku o razlikama između high street brendova (koji znaju biti problematični) i luksuznih brendova (često i problematičnijih). Iako se o fenomenu “dupe culture” uglavnom govori kao o nečemu što su nam donijeli Gen Z i TikTok, nisam sigurna da je to slučaj. Ekspanzija – da, ali inicijalni poriv – ne. Naći odličan beauty proizvod po povoljnijoj cijeni oduvijek je zanimalo sve, od 7 do 77 godina.

Moja prva dupes potraga dogodila se puno prije TikToka, kada mi je ukinuta omiljena crvena boja laka za nokte. Nije svijet propao zbog toga, naravno, ali tu savršenu crvenu plavog podtona nisam uspjela ponovno pronaći sve dok brend nije vratio tu nijansu u proizvodnju godinama kasnije, ovaj put u kompletu s ružem za usne. Isto se dogodilo s legendarnim ciklama ružem, čiji je uzorak Yves Saint Laurent osobno izvadio iz kante za smeće u laboratoriju jer su “kemičari mislili da je preintenzivan za prodaju”. Naravno da je postao best seller, i naravno da je u nekom trenutku reformuliran i ukinut. Zadovoljavajuću zamjensku boju pronašla sam godinama kasnije kod niche brenda Elis Faas, ali nisam sigurna da spada u dupes kategoriju iz jednostavnog razloga što košta otprilike isto, a tekstura ruža se bitno razlikuje.

O tome da cijena nije uvijek odraz kvalitete nema potrebe ni započinjati raspravu, baš kao ni o tome da visoka cijena ne garantira da će vam nešto odgovarati, bilo da se radi o skincare ili makeup proizvodu. Ja, recimo, s legendarnim Charlotte Tilbury Pillow Talk ružem izgledam poput podgrijanog leša. Većina žena koje poznajem kune se u njega, pa ako vam treba cjenovno pristupačnija varijanta, pronašli smo je, ali meni je beskorisna.

Čak i ako zanemarimo te parametre, jednostavno postoje kategorije proizvoda koje odgovaraju dupes konceptu (poput ulja za usne i olovaka), i one na koje ga je praktično nemoguće primijeniti. U ovu drugu kategoriju uglavnom pripadaju puderi i kreme, najviše zbog tehnologije proizvodnje i sastojaka.

Postoji zaista puno dupes proizvoda koji vrijede i razumijem i ljude i brendove koji ih reklamiraju po društvenim mrežama. Nema razloga ignorirati ih, ali za neke stvari jednostavno ne postoji zamjena. Postoje slične varijante, što nije nužno loše, ali jedan na jedan zamjena – jednostavno ne. Pitanje je samo kome je što i koliko bitno. I, da se razumijemo, to pitanje nije od vitalne važnosti za preživljavanje ljudske vrste.

I tu negdje dolazimo do suštine: beauty dupes nisu tema oko koje bi se trebala dizati drama. Ako vam neki djeluje smisleno, zašto ga ne biste probali, samo pripazite da vas ne uvuku dublje u vrtlog konzumerizma i kupovine stvari koje vam ne trebaju. Citirat ću Anu Pavić: “Nitko vama ne nudi jeftiniji proizvod da bi vi bili sretniji. Nude ga da bi zaradili na njemu, a netko napokon treba reći kada ste i tih 10 eura bacili u vjetar jer vas je netko slagao.”

SAZNAJ VIŠE: