Kada su prije godinu i pol na balkonu samoborskog stana krenuli metodom pokušaj-pogreška izrađivati prve pločice, znali su da je pred njima izazov, a znali su i da od svoje vizije neće odustati. Mihael Lukšić i Lorena Almaši nedavno su službeno pokrenuli brend Pločica i jedini su na našim prostorima, a i u ovom dijelu Europe koji se bave izradom potpuno home made i jedinstvenih pločica – koje su umjetničko djelo u malom. Primijetila sam kako se njihov brend polako odmotava na Instagramu i jedva dočekala napraviti priču s ovim parom jer je riječ o posebnom projektu.
Kako sam saznala tijekom razgovora, u njega je uloženo nevjerojatno puno rada, kreativnih ideja kojima su rješavali prepreke na koje su nailazili ali i strasti – i Lorena i Mihael imaju nevjerojatno puno energije i entuzijazma oko Pločice, dijelom jer su u svaki dio procesa nastanka brenda uložili dio sebe. Lorena je umjetnica sa završenom Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu čije radove trenutno možete vidjeti i u Kolekcionartu, a Mihael je servisni inženjer koji je zbog posla proputovao „pola svijeta“ i sva iskustva prenio je na ovaj posao i većinu strojeva koje vidite u njihovom ateljeu samostalno je modificirao i prilagodio proizvodnji pločica.
Proveli su nas procesom nastajanja jedne pločice, od gline pa sve do konačnog produkta kojeg Lorena ručno oslikava jedinstvenim uzorcima koji su nastavak njezine umjetnosti.
Kako su se Miha i Lorena spojili? Koja je vaša priča?
Zaljubili smo se, osnovali obitelj, a nakon toga i Pločicu.
Kako je došlo do ideje za Pločicom?
Ideje o umjetničkim radovima, potencirane od strane Lorene, bile su oduvijek sastavni dio naše veze. Često smo zajedno radili na tim umjetničkim radovima, Miha bi svojim tehničkim znanjem pomagao u realizaciji nekih ideja. Kroz našu kolaboraciju često se provlačila želja da stvorimo produkt koji će biti bliži široj masi, a da i dalje ima umjetničku notu.
A ideja za Pločicu se rodila sasvim spontano, u jednom trenutku jedan specifičan rad nas je odnio u tom smjeru. Kada smo ga prvi put stavili u prostor, sinula nam je misao da taj rad prenesemo u obliku keramičke pločice i to je bio početak razvoja našeg produkta. Od tog dana neprestano učimo i isprobavamo sve vezano za keramičke pločice.
Sada kada razmislimo, sve je zapravo teklo nekako brzo, kao da je netko drugi igrao tu igru istraživanja. Mi bismo napravili korak u jednom smjeru i svaki put se nešto novo otvorilo, javila bi se nova ideja, novo rješenje. Tako smo došli do tehnike kojom radimo pločice, a i do načina na koji ih radimo. Na početku zbilja nismo imali ni ideju niti znanja o tome kako ćemo to sve raditi, samo dobru volju i završni produkt kojeg želimo nekako realizirati. Danas vidimo plodove tog rada i na to smo vrlo ponosni.
Što sve stoji iza pokretanja vašeg brenda, koje prepreke ste morali prijeći i koliko je sve išlo ‘glatko’?
Kao i pri pokretanju bilo kojeg posla, naišli smo na mnoge prepreke. Rrazvoj proizvoda rađenog ovom tehnikom, kojeg nema na našim prostorima, daje dodatnu težinu.
U početku smo nailazili na razno razne prepreke, kao što je primjerice pronalazak prostor za rad, kako sušiti i peći pločice, a da ostanu uvijek ravne, koje glazure (boje) koristit, kako dobiti konzistentnost, kako organizirati radni prostor, koju glinu koristiti, a bilo je tu i preispitivanja (sumnje) ljudi oko nas.
No, baš ono zašto smo ostali ovako dugo u tome i nismo odustajali je ustrajnost i pomalo naivnost jer nismo znali što nas sve čeka. Ustrajnost nam je pomagala da prebrodimo svaki zahtjev i prepreke, koje nikada nisu bile riješene iz prve (a često ni iz treće). Ta ista ustrajnost je bila zadužena da nas zadrži u vjeri da je krajnji proizvod vrijedan truda. Što se na kraju svakim danom sve više isplaćuje.
Od značajne važnosti nam je bila mala peć za keramiku koju nam je prijateljica posudila. Ta peć je radila skoro svaki dan, nekad i dva puta dnevno. Kod keramike je sve stvar isprobavanja i ovo je bila odlična prilika da iz dana u dan unaprjeđujemo svoje recepte, što nas je dovelo do toga da danas imamo recept s kojim smo zbilja zadovoljni.
Radite u timu – tko je zadužen za koji dio i kako funkcionira timski rad?
Kao i u privatnom životu tako i u poslovnom – mi smo zbilja odličan tim. Miha (inženjer) je uglavnom zadužen za sva tehnička rješenja, a Lorena (umjetnica) za glazure i sve oko dizajna i predstavljanja Pločice. Iako, zapravo radimo sve zajedno koliko tko može taj dan. Zato nam je izrazito važno komunicirati o svakom koraku kako bismo oboje znali gdje smo u svakom trenutku. Da nema takve suradnje, ne bi bilo ni Pločice.
Ručno rađene pločice zvuči kao dugotrajan proces. Kako zapravo taj proces izgleda, od ideje do realizacije?
Proces zbilja je dugotrajan i pedantan. Sve počinje odabirom gline. Nabavljamo glinu kao plastičnu masu te je prerađujemo preko preše ili ekstrudera – način izrade ovisi o kompleksnosti projekta i željama kupaca.
Nakon toga slijedi izrezivanje oblika na određene dimenzije, koje mora biti što preciznije zbog konzistentnosti. Zatim ide sušenje dok sama gline ne postane suha, takozvano „bone dry“ stanje.
Proces sušenja je najduži proces i može trajati od 4 do cca 12 dana ovisno o temperaturama i relativnoj vlagi. Važno je da se pločica u tom infantilnom stanju suši jednako na svim stranama. Kada dostigne „bone dry“ stanje ide prvo pečenje, takozvano „biskvitno pečenje“ na visokim temperaturama koje traje oko 10 sati, a hlađenje peći i do dva dana.
Zatim slijedi glaziranje predmeta. Tu također koristimo dva pristupa: jedan je jednobojno nanošenje glazure sprejanjem ili kistom, te opcija višebojno oslikane pločice.
Kod višebojnih pločica koristimo sitotisak kako bi preslikali linijski dizajn na pločicu. Tehnika je poznata pod nazivom cuerda seca – linija koja u sebi sadrži vosak te tako odbija glazure i često se nanosi kistom. No, izazov je bio razviti recept da se cuerda seca može prenijeti preko sitotiska (vosak začepljuje sitotisak) a da i dalje ima svojstvo odbijanja glazure.
Razvijanje toga je trajalo najduže te smo na taj dio izrazito ponosni. Ta tehnika je divna jer zbilja možemo preslikati na pločicu koji god dizajn zamislimo, i ono najbitnije, možemo taj isti dizajn ponoviti. Nakon nanošenja glazure slijedi drugo pečenje i pločice su spremne.
Vašim riječima i vizijom – po čemu je Pločica posebna pločica?
Pločica je posebna po tome što je svaki segment ručno rađen, od biskvita do gotovog proizvoda. I po tome što su keramičke pločice postale medij za umjetnost.
Također, dajemo kupcu na odabir puno stvari, kroz naše tehnike možemo pružiti raznolikost oblika i načina apliciranja glazura te sa time uveseljavamo ljude oko sebe i pružamo im mogućnost da budu posebni, rijetki i istaknuti. Uz našu standardnu ponudu spremni smo razvijati projekte po potrebi, a uz to koristimo kvalitetne materijale i sirovine te isto tako recikliramo sve što je moguće reciklirati.
Lorena, opušta li te od umjetnosti rad pločica, ili je obrnuto? Koja djelatnost traži više kreativnosti i/ili energije?
Pločice definitivno traže više i energije i kreativnosti. U umjetnosti sam uglavnom eksperimentirala s materijalima i svaki bi mi brzo dosadio. Jednostavno se nisam pronašla niti u jednom, ali me svaki taj eksperiment vodio na neki novi, zanimljiv put.
Volim učenje, volim se primiti nečega, pogriješiti sto puta pa da sto i prvi budem zadovoljna time što sam napravila. Ona sreća kada ti nešto uspije nakon puno pokušaja i razočaranja je po meni najuzbudljivija stvar.
Kroz umjetničke radove eksperimentiraš s različitim materijalima. Koliko je sada izazovno raditi s glinom?
Bilo je izazovno u početku kada smo tek krenuli učiti o glini i glazurama, no kroz praksu je postalo lakše. Jako mi je zanimljivo vidjeti prve pločice i načine apliciranja glazure i usporediti ih sa ovima danas. Kod keramike mi je super što proces učenja nikada ne prestaje.
Koliko pogreške i pokušaja stoji iza uspješne pločice? Dopuštate li si pogreške, ili je potreban perfekcionizam?
Ovo što sada imamo i u što vjerujemo bilo je isprepleteno pogreškama i pokušajima kroz svaki dio procesa. Naše pločice su savršeno nesavršene, što je iskonska odlika ručnog rada. Trudimo se da su naši procesi što više konzistentni, ali i dalje je svaka pločica dirana više puta kroz cijeli proces. To se na kraju procesa vidi, i to je upravo efekt kojeg želimo postići.
Zadali smo si neke parametre što nama za uspješnu pločicu prolazi, a što ne. Ručno rađena pločica nikada neće biti kao ona iz tvornice, tu se radi o predmetu kojeg su proizvele ruke od početka do kraja i o pločicama, kod kojih je zapravo svaka na svoj način jedinstvena.
Kako funkcionira naručivanje pločica i kako odnosno u kojim prostorima vaše pločice funkcioniraju?
Trenutno radimo na webu gdje će biti opširnije o pločicama a do tad se svatko može javiti na mail [email protected] ili na Instagram, koji nam je trenutno glavni oblik komunikacije.
Pločice radimo po narudžbi, ne skladištimo ih, već kada dogovorimo projekt krećemo u akciju. Naše pločice funkcioniraju na svim unutrašnjim zidnim površinama. Dakle, od kuhinje, kamina, dekorativnih ormarića i šankova do kupaonice. Ovisno o kompleksnosti uzorka i bojama, cijena jednog kvadrata pločica kreće se od 220 do 300 eura.
