Ariana Grande i Cynthia Erivo: viralna briga, nelagoda i opsesija

Panika i memovi – Ariana Grande i Cynthia Erivo postale su predmet ironične brige javnosti, ali iza memova stoji opsesija kontrolom ženskog tijela
03.12.2025.
IMAGE SOURCE: @transitions.community @trendtok_hubb, Profimedia
RECOMMENDED

Ariana Grande i Cynthia Erivo odlučile su prkositi gravitaciji – prilično doslovno. Obje glumice izgledaju kao da će početi levitirati ili barem kao da bi ih iz kadra mogao otpuhati malo jači vjetar. Prilično ružna stvar za napisati, znam. Pogotovo od osobe koja je napisala tekst na temu kako ne bismo trebali komentirati težinu poznatih (i svih ostalih) osoba. No ja sam ista ona osoba koja je pisala i o tome kako je mršavost novi statusni simbol. Promo turneja za drugi dio filma “Wicked” jest i to, ali nekako ogoljenija, ekstremnija i meni osobno uznemirujuća na više razina. Nisam usamljena – to je jasno jer internet gori.

Ne znam koliko sam memova i videa vidjela s njih dvije u posljednje vrijeme. Jedni ih ismijavaju, drugi izražavaju zabrinutost, treći brane. Teme su razne: od ekstremne mršavosti o kojoj se počelo govoriti već i za vrijeme press turneje za prvi film, pa do toga kako su (ne)definirale svoj odnos i sve do toga da djeluju, izrazit ću se diplomatski, u najmanju ruku nestabilno. Čudan je to miks i eto, imam potrebu pisati o dvojcu Ariana Grande i Cynthia Erivo.

Gledala sam prvi “Wicked” film i izašla ugodno iznenađena. Nisam imala nikakva očekivanja, možda zato. Ali što god ja mislila o konfekcijskim proizvodima ovog tipa i beskonačnom štancanju i reciklaži, ove dvije djevojke su odlično kastane i odlično su odradile svoj posao. Nema nikakve sumnje da su Ariana Grande i Cynthia Erivo doista talentirane.

Da su upale u holivudsku mašineriju i sve što ona sa sobom nosi – i to je istina. Nažalost, na neki čudan način imam dojam da se (svjesno ili nesvjesno, zaista ne znam) i izvan velikog platna natječu s nepobjedivom Judy Garland. Horor priče o tome što je Garland sve proživjela u životu, a posebno za vrijeme snimanja “Čarobnjaka iz Oza”, danas su poznate koliko i sam film i dio su legende o njoj. Teror, činjenica da su je “dopingirali” lijekovima kako bi izdržala snimanje, fizičko i psihičko nasilje kojem je bila izložena dok je bila djevojčica-zvijezda, bolesti ovisnosti i činjenica da su joj cijeli život govorili kako treba smršavjeti… Patnja je dio holivudskog folklora. U koji se sada uključuju i nove zvijezde sage o zemlji zvanoj Oz.

Društvena situacija je, naravno, istovremeno potpuno različita i vrlo slična. Navodno svi teže transparentnosti i toleranciji, a s druge strane osobe nam – očigledno – doslovno kopne pred očima. U meni Ariana Grande i Cynthia Erivo izazivaju samo zabrinutost. Za njih same i za sve one koji im se dive (za cijeli svijet zabrinuta sam odavno i on mi više nije fokus). Njih dvije mi izgledaju poput prometne nesreće za koju znate da će se dogoditi i ne možete odmaknuti pogled. Ariana Grande i Cynthia Erivo trenutačno hrane dva izuzetno toksična mita: jedan je o tome da talentirani ljudi moraju biti napaćeni i ekscentrični (ono “trigeriranje” na helikopter, ne znam kako bih to nazvala), drugi je da je mršavost statusni simbol. Ne samo bogatih, već i talentiranih – i ne, to nije isto.

Povratak trenda apsolutno je vidljiv već neko vrijeme. Restrikcija kao oblik kontrole nad ženskim tijelom najbolje funkcionira kada te iste žene nagovorite na samorestrikciju. U svemu: hrani, seksu, slobodi… Sve vam je to ista stvar. Trend mršavosti, konkretno, imao je razoran utjecaj na javno zdravlje – posebno od početka devedesetih – a u trenutačnom okruženju ekstremnu mršavost nikada nije bilo teže postići bez uporabe lijekova koja je normalizirana.

Uskraćivanje hrane sebi religijski je motiv. Ako ćemo iskreno, religija ne zahtijeva odricanje samo od hrane – iako danas post uglavnom označava upravo to. Ariana Grande i Cynthia Erivo svakako pripadaju “višoj klasi”. Njihova zarada je tu presudna, ali, ponavljam, one igraju i na kartu svog talenta kao uzdizanja iznad običnih smrtnika i kartu za ulazak u ekskluzivni krug. Način na koji se ponašaju i ekstremna mršavost u njihovom slučaju, čini mi se, sugeriraju nekakvu društvenu transcendenciju.

Ariana Grande opet je na svojim storijima podijelila izjavu od prije godinu dana kako su njezin izgled najviše hvalili kad je imala najviše problema i osjećala se najlošije. Fair point. Te da je sada zdrava i sretna. U videu se Grande otvorila o odrastanju pod reflektorima: “Na neki način sve ovo radim pred očima javnosti i zapravo sam kao pokusni uzorak u petrijevki otkad sam imala 16 ili 17 godina. Tako da sam sve već čula. Svaku moguću verziju toga što nije u redu sa mnom. A onda to ‘popraviš’, pa opet postane pogrešno – samo iz drugih razloga.” Ona je potpuno u pravu. U teoriji. No što kada se slika i ton ovako jako ne slažu?

Ako nas nešto ovdje treba zabrinuti, to nisu samo Ariana Grande i Cynthia Erivo, nego lakoća s kojom ponovo prihvaćamo vizual koji bismo davno trebali znati čitati. Lakoća s kojom zaboravimo što takav “ideal” radi generacijama djevojaka i ženama koje nemaju glam tim, lijekove, tretmane, unosne ugovore. Lakoća s kojom se vraćamo na početak, kao da cijelo desetljeće rasprave o inkluzivnosti nikada nije postojalo.

Jer na kraju, uvijek je isto: društvo koje od žena traži da budu što manje – fizički, emocionalno, prostorno – nikada to neće priznati glasno. Samo će promijeniti estetiku. A mi ćemo – a i to možda – to primijetiti tek kad postane viralno.

SAZNAJ VIŠE: