Godina je tek počela, a svi se pitaju hoćemo li uskoro dobiti informaciju o novom zaposlenju Alessandra Michelea. Kreativni direktor kuće Gucci zasad mudro šuti i pretpostavljamo da bira najbolje rješenje za nastavak svoje karijere. Inozemni mediji nagađaju da bi mogao prijeći kod najvećeg konkurenta grupacije Kering, LVMH koji je ove godine ostao bez kreativnog direktora kuće Givenchy. Givenchy je poseban slučaj i ako ću biti potpuno iskrena, uopće ne razumijem smjer u kojem taj brend ide i što bi se trebalo dogoditi (osim potpunog preokreta) da brend opet postane relevantan kao što je to bio na početku Tiscijeve vladavine kada ih je revitalizirao i vratio u fokus cool ljudi. U tome mu je puno pomogao Kanye i cijela vojska Kardashiana, ali rezultat je bio vidljiv.
Spominje se i Fendi koji se čini kao najlogičnija opcija. Fendi je talijanski brend s bogatim naslijeđem i Michele bi se vjerojatno odlično snašao u ovoj kući. Fendi već sezonama vrti istu estetiku koja je jako ispolirana i oku ugodna, ali ne možemo pričati o nekoj globalnoj zaluđenosti s brendom. Na tržištu im bolje prolaze dodatci i to zahvaljujući konstantnim oživljavanjima starih silueta poput kultne Baguette torbice, ali ne bih rekla da je Fendi brend koji je relevantan u očima mladih potrošača na koje sve kuće ciljaju jer i gen Z sada već klizi prema 30. godini života i nisu više klinci.
Alessandro Michele u Chanelu?
Onda dolazimo do kuće Chanel koja je imala više potencijalnih imaginarnih kreativnih direktora koje su im dodijelili korisnici društvenih mreža nego iti jedan luksuzni brend na svijetu. Javnost uporno želi zamijeniti Virginie Viard koja u njihovim očima još uvijek drži „rezervnu“ poziciju za nekog novog. Kao da je nikada nisu doživjeli kao punokrvnu nasljednicu Karla Lagerfelda nego trenutnu zamjenu koja čeka da se na obzoru pojavi netko drugi kako bi se ona opet povukla na svoju drugu poziciju. Je li to pošteno? Ne znam i ne bih ulazila dublje u analizu jer Chanel je kuća u privatnom vlasništvu, konzervativni su i teško rade promjene.
Viard isporučuje kolekcije koje su u skladu s DNK-om kuće i naravno da ne očekujem prevelika iznenađenja kada je u pitanju Chanel, ali već generacijama djevojke žele tu jaknicu od tvida, tu 2.55 klasičnu flap torbu i te dvobojne balerinke. Stvar očito funkcionira i nekako sumnjam da će odjednom najaviti Michelea kao kreativnog direktora.
Mišljenja sam da u Chanelu nema puno mjesta kreativnoj slobodi jer je kuća toliko zacementirana u vlastitoj estetici (koja se prodaje) da bi teško dozvolili neki preokret, a sjetite se da je Michele otišao iz Guccija jer mu je Pinault počeo prigovarati oko estetike i zahtijevao je promjene i prilagodbe novom tržištu.
Zadnja opcija koja se spominje i koja je meni osobno nekako najzanimljivija, je kuća Dior. Jako mi je žao što moram ovo napisati, ali kolekcije Marije Grazije Chiuri su dosadne i nemaju identitet. Zaboravite ih za 15 minuta. Ne sjećam se kada sam zadnji put pogledala Dior kolekciju i napisala da je zanimljiva. Sve je to jedna velika čaša puna bademovog mlijeka, od boja do krojeva i nekih poruka koje se kao šalju ženama. Ne sjećam se ni kada sam zadnji put vidjela nekoga da nosi Dior, a da nije u pitanju Saddle torba koju je dizajnirao Galliano ili Lady Dior koja je također dizajn iz prošlosti. U nekom osobnom maštanju zamišljam Michelea koji ulazi u Dior i preokreće ga kao Galliano nekoć. Dioru treba neka revolucija jer su važna kuća na svjetskoj mapi luksuznih brendova, a dojam je da se ne miču s mjesta.
U ovoj godini ćemo sigurno dobiti odgovor o novoj poziciji Alessandra Michelea. Pretpostavit ću samo da će otići u LVMH jer Arnault još uvijek ima teške misli zbog davnog neuspjelog preotimanja Guccija. Keringu prošla godina nije završila najbolje, a vijest o Micheleu u redovima LVMH-a bi dobro zatresla taj kavez i nastavila rat torbica koji je počeo 90-ih kada je Arnault pokušao preuzeti Gucci.
