Splitski Pazar dobiva novi gastro lokal. Nakon Gudina, mjesta koje je svoju priču izgradilo oko svinjetine, Mladen Livaja sa svojom ekipom otvara Ticu, novi koncept posvećen peradi. I to doslovno pokraj Gudina.
Veza između dva lokala nije samo susjedska. Ticu stvara ista ekipa koja stoji iza Gudina, a kuhinjsku priču ponovno potpisuje chef Lucian Martinis. Ipak, Livaja odmah naglašava da nije riječ o nastavku Gudina pod drugim imenom. Tica bi trebala imati vlastiti identitet, vlastiti meni i sasvim drukčiji karakter. A kako je uopće došlo do Tice nakon Gudina? „Rekao bih da nema Tice bez prasice!“, govori Livaja uz smijeh.

„Gudin je bio prvi i kroz njega sam naučio koliko je važno imati jasan koncept te poznatim okusima dati vlastiti potpis. Za taj se potpis od samog početka brinuo, a brine se i danas, naš chef Lucian Martinis. Ticu vodi i stvara ista ekipa koja je stvorila Gudin, ali ovaj put kroz potpuno novu priču posvećenu peradi.“
Od pivca ispod peke do street food sendviča
Ako je Gudin svoj identitet izgradio oko prasice, ime novog lokala prilično jasno sugerira što će biti glavna tema Tice. No ideja nije otvoriti još jedan restoran koji će nuditi nekoliko varijacija na temu piletine. Livaja Ticu opisuje kao spoj domaćih, dobro poznatih jela i neposrednosti street fooda. To znači da bi se na istom meniju trebala susresti jela koja asociraju na obiteljski ručak i ona koja možete uzeti u ruku i pojesti u hodu.

„Tica nije zamišljena kao još jedan restoran s piletinom. Najjednostavnije bih je opisao kao food truck stil hrane koji voli i poštuje tradiciju. Želimo spojiti jela koja nas podsjećaju na kuhinje naših baka s opuštenim, modernim načinom pripreme i posluživanja, bez nepotrebnog kompliciranja, ali s puno okusa i karaktera.“
Jedno od jela koje bi moglo najbolje objasniti taj pristup bit će pivac ispod peke. Ideja je zadržati ono zbog čega je peka jedno od najprepoznatljivijih jela dalmatinske kuhinje, sporiju pripremu, sočnost mesa i duboke, domaće okuse, ali ga uklopiti u format i atmosferu Tice. „Na meniju će se tako naći pivac ispod peke, pripremljen polako kako bi meso ostalo mekano i sočno, uz sve one poznate domaće okuse koje vežemo uz peku.“

Tu je i pileći tingul, još jedno jelo čvrsto vezano uz dalmatinsku kuhinju. Bogat umak i jednostavna, domaća priprema dobro se uklapaju u ideju da Tica ne izmišlja tradiciju iznova, nego joj pokušava pronaći nešto ležerniji kontekst. Na meni stiže i pečena koka, jelo koje na papiru djeluje možda i najjednostavnije, ali upravo zato ne ostavlja mnogo prostora za skrivanje iza kompliciranih tehnika ili velikog broja sastojaka. „Pečena koka naizgled je jednostavno jelo kod kojeg se sve svodi na kvalitetnu namirnicu, hrskavu kožicu i sočno meso“, objašnjava Livaja.

Patka s mlincima stiže iz prijateljske suradnje s Bistro Točkicom
Jedno od zanimljivijih jela na meniju bit će patka s mlincima, a iza nje postoji i mala gastro suradnja. Recept Tici ustupaju prijatelji iz Bistro Točkice, čiju će verziju jela ekipa novog lokala pripremati kao svojevrsni hommage njihovoj originalnoj ideji. „Posebno se veselimo patki s mlincima, koja na meni dolazi kao prijateljska kolaboracija s Bistro Točkicom. Prijatelji iz Točkice ustupili su nam svoj recept, a mi ćemo ga u Tici pripremati s velikim poštovanjem prema njihovoj originalnoj ideji.“

Tako se kroz jelovnik već nazire ono što bi trebalo biti ključno za Ticu: s jedne strane pivac ispod peke, tingul i patka s mlincima, a s druge suvremeniji, brži zalogaji.
Uz glavna jela posluživati će se pileća pašteta i pileća parma, kao i nekoliko konkretnih, sočnih sendviča inspiriranih street foodom. Cilj je da Tica funkcionira u nekoliko različitih situacija. Moći će se sjesti i pojesti ozbiljniji obrok, ali jednako tako navratiti po sendvič ili nešto drugo što se može pojesti brzo i bez velikog rituala.

„Ideja je da kod nas možete sjesti i pojesti nešto što vas podsjeća na nedjeljni ručak kod kuće, ali isto tako uzeti u ruku dobar sendvič ili neko drugo brzo, moderno jelo. U Tici ne pokušavamo mijenjati tradiciju, nego joj dati malo opušteniji i suvremeniji oblik.“ Upravo bi ta rečenica mogla biti najpreciznija definicija cijelog koncepta. Tica ne pokušava tradicionalnu dalmatinsku kuhinju pretvoriti u nešto što ona nije, nego jela i okuse koje već poznajemo premjestiti u neformalniji format.
Kad je perad središnja namirnica cijelog restorana, pitanje nabave postaje posebno važno. Ekipa Tice zato još uvijek testira različite uzgajivače i proizvode, a Livaja kaže kako im cilj nije iz praktičnih razloga kompletnu nabavu vezati uz jednog dobavljača. Naprotiv, moguće je da će koka dolaziti od jednog, patka od drugog, a pivac od trećeg uzgajivača.

„Što se nabave tiče, još uvijek isprobavamo i biramo uzgajivače. Kod jednoga nam je draža koka, kod drugoga patka, a kod trećega pivac. Ne želimo sve uzimati od jednog dobavljača samo zato što je tako jednostavnije, nego za svako jelo pronaći namirnicu koja mu najbolje odgovara.“ Sličan su proces, kaže, prošli i s Gudinom. Dobavljači i namirnice nisu bili definirani preko noći, nego su se mijenjali i usavršavali dok nisu pronašli kombinaciju kojom su zadovoljni.

„I Gudinu je trebalo vremena dok nismo potpuno definirali nabavu i odabrali partnere, pa isti ozbiljan pristup imamo i s Ticom.“ Takav pristup posebno ima smisla u konceptu u kojem su jela namjerno relativno jednostavna. Kod pečene koke ili pivca ispod peke kvaliteta osnovne namirnice nije detalj nego temelj cijelog tanjura.
Blizina dvaju lokala otvara očito pitanje: gdje završava Gudin, a počinje Tica? Livaja kaže da će granica biti jasna. Premda iza oba projekta stoji ista ekipa i nalaze se jedan uz drugi, funkcionirat će kao dva zasebna restoranska koncepta.

„Iako se Tica nalazi uz Gudin, riječ je o dva odvojena restoranska koncepta. Tica će imati svoj prostor za posluživanje jela sa svog menija, dok Gudin ostaje Gudin. Važno nam je da svaki restoran sačuva vlastiti identitet.“ Ipak, napravili su jednu poveznicu koja bi gostima mogla biti posebno zanimljiva. Gudin i Tica imat će zajednički dio bara, a ondje će biti moguće naručivati iz oba lokala.

Drugim riječima, ekipa za istim stolom neće morati birati između prasice i tice. „Postoji zajednički dio bara u kojem će gosti moći naručivati jela iz oba objekta, pa će za istim stolom biti moguće spojiti prasice i Tice.“ Upravo bi taj detalj mogao dodatno oživjeti cijeli prostor. Umjesto da Tica jednostavno preuzme dio postojeće publike Gudina, ideja je stvoriti dva različita razloga za dolazak koji se, kada gosti to žele, mogu spojiti.

Identitet novog lokala neće se graditi samo kroz hranu. Za vizualni identitet vanjskog dijela Tice zadužen je Mario Vučak, poznatiji kao Raketa, splitski street-art umjetnik čiji se radovi mogu vidjeti na brojnim javnim površinama u gradu. Raketa je poznat po lokalnim muralima. Njegov rad već godinama nije ograničen na klasične galerijske prostore. Njegova su platna fasade, zidovi igrališta, škole i drugi dijelovi grada, a prepoznatljiv je po realističnim portretima i snažnim vizualnim porukama.
Upravo su takav lokalni karakter Livaja i ekipa željeli prenijeti i na vanjštinu Tice. „Njegova platna nisu galerijski zidovi, nego splitske fasade, igrališta, škole i drugi javni prostori. Realističnim portretima i snažnim porukama prazne zidove pretvara u mjesta koja pričaju priču. Htjeli smo da i Tica već izvana dobije karakter i identitet povezan sa Splitom, a Raketa je bio prirodan izbor za to.“


Time Tica pokušava već na prvi pogled pokazati da nije riječ o generičkom konceptu koji bi se jednako mogao nalaziti u bilo kojem gradu. Od menija do vizualnog identiteta, naglasak je na Splitu i Dalmaciji, ali i vrhunskim jelima. Jedva čekamo posjetiti ovo mjesto.