Kako je Pamela Anderson postala moja omiljena influencerica

Pamela Anderson polako kroji novu verziju priče o tragičnoj plavuši Hollywooda sa sretnim krajem, zato je njezino branje cvijeća moj omiljeni influencing
31.07.2026.
IMAGE SOURCE: Instagram @pamelaanderson @rebeccaperlmutar
RECOMMENDED

Mreže me sve više opterećuju. Između lokalnih vijesti, globalnih kataklizmi, zlostavljanih životinja s jedne strane i beskrajnog skrolanja tipskih influencera, kod kojih često više ne znam na čijem se feedu trenutačno nalazim, te agresivnih AI videa, osjećam se pritisnuto i napadnuto sa svih strana. Pojedinačno ne mogu reći da je sve loše i da nije vrijedno pogleda, no sve se spojilo u neki virtualni slime sa šljokicama u kojem mi uopće nije ugodno. Zato i mene samu pomalo začudi kada se nasmiješim na postove koje objavljuje jedna žena, a ta žena je Pamela Anderson.

pamela anderson
@pamelaanderson/Instagram

RENESANSO, IME TI JE PAMELA ANDERSON

Još otkako je izašao dokumentarac Pamela, a Love Story (prosječan kao djelo, odličan kao strateški potez) i cjelokupnog načina na koji se postavila kada su joj ljudi ponovno pokušali oteti tijelo i obogatiti se na njemu onom jezivom serijom o, iz današnje perspektive gledano, vanila porniću koji je snimila s bivšim mužem, počela sam navijati za Pamelu.

Žena koja je desetljećima bila sinonim za crveni badić zategnut preko prsa dok trči u slow motionu, rekla je dosta.

Znate li što je napravila genijalno? Ništa pojedinačno, ali sve zajedno jedinstveno je i na svoj način pionirski u današnjem svijetu. Preuzela je priču u svoje ruke i sama bira kako želi da je se promatra u javnosti. Uvijek je znala generirati engagement, bilo da se pojavljivala u kostimu Barb Wire na Kanskom festivalu ili nakon što se na (istom?) crvenom tepihu počela pojavljivati „bez šminke“.

Svjetska čaršija priča. A Pamela time dobiva kapital da sve više radi ono što joj se radi. Konačno poštena razmjena.

Taj mi koncept jako odgovara. Realno, ne zanimaju me pretjerano nepo babies ni žene koje netko iz sjene financira dok se šetaju Kaprijem. Još manje me zanimaju nove desničarke koje od udovoljavanja mužu u kuhinji i miješenja tijesta za rezance, dok imaju debele bankovne račune, prave povratak pravih vrijednosti i jezivo perfidnu iluziju izbora. Stigli smo do toga da videi na kojima te nove braniteljice obiteljskih vrijednosti pričaju kako bi se rado odrekle svojeg prava glasa i pustile da muževi glasaju umjesto njih, jer, Bože moj, one se sa svojim muževima u svemu slažu.

Pamela Anderson njihov je protuotrov. Bila je jedno, sada je drugo, a sve je vrijeme ona. Priče o uspjehu nakon 50. rijetke su. Još su rjeđe priče o tome kako netko uspješno promijeni ono što cijeli svijet misli da zna i očekuje. I sve to vrijeme biti zeitgeist.

Pamela je to. Tu je. Evo, prije koji dan iste su se ove fotografije našle u članku o tome kako idemo prema tome da je prirodnost danas najskuplja stvar. Pamela je ta koja je na tom frontu okrenula igru prije nekoliko godina. Dobila je epitet modne ikone. Dizajnirala je i kolekciju badića, radi neku kozmetiku (nisam probala, ne znam ni što je ni kakva je, a PR priopćenjima ne vjerujem, pa ni kada ih piše Pamelin tim). Bila je zaštitno lice Jacquemusa dok je gorio na mrežama, prije trenutačnog zatišja i zamora brendom. Snimila je film o ostarjeloj plesačici u Las Vegasu koja se bori protiv (vlastitih) vjetrenjača. Bere božure i ruže na svom imanju, slika se za magazine… I sve to uspijeva bez toga da ljudima iskače iz paštete. Još jedna pobjeda. Pamela Anderson naučila je pravu mjeru.

EVOLUCIJA ARHETIPA I PROMJENA PRIČE

Posljednjih mjeseci napravila je još nešto. Nešto što ja apsolutno prepoznajem i umijem analizirati, ali što većini svijeta, u strašno velikoj grupi koja je prati, djeluje na podsvjesnoj razini. Dodala je nijansu svom arhetipu.

Pamela Anderson nije ni prva ni posljednja plavuša Hollywooda. Netko, a volim misliti da je to ona sama, odlučio je odigrati alternativni sretni kraj najveće plavuše Hollywooda ikad: Pamela Anderson danas svoj izgled crpi iz bajkovite fantazije o Marilyn Monroe da je, kojim slučajem, preživjela. Pomalo kao Tarantino kada radi svoje verzije Drugog svjetskog rata ili nam pred očima spasi Sharon Tate i njezino nerođeno dijete.

pamela anderson
@pamelaanderson/Instagram

Da, napisala sam da je Pamela okrenula na Tarantina i stojim iza toga. Ne mogu reći da je to napravila „u stvarnom životu” jer je prisutnost u javnosti milijunima svjetlosnih godina udaljena od stvarnog života. No razumijete me, zar ne?

Čak je i prije toga napravila suptilan rez.

Počelo je kada se početkom godine vratila u plavo. Prethodno ju je John Nollet (francuski frizer koji radi kosu Vanessi Paradis, Monici Bellucci i Marion Cotillard, među ostalima) obojao u neku bakrenu nijansu. Svi su komentirali. Zatim su, logično, svi komentirali povratak u platinastu. Nesvjesno ulazeći u Marilyn Monroe moment.

Od tog trenutka Pamela je u bijelom, u outfitima koji, ako malo zažmirite, izgledaju kao Marilyn koja izlazi iz Columbia Presbyterian Hospital u New Yorku u ožujku 1961. Bijelo od glave do pete. Kosa? Marilyn Monroe pillowcase white koju je nosila posljednjih godinu i pol, dvije prije svoje smrti, u nezavršenom filmu Something’s Got to Give i legendarnim fotografijama na plaži u džemperu koje je George Barris snimio u srpnju 1962. To su rijetke fotografije Marilyn Monroe na kojima joj kosa nije stilizirana. I neki će reći da nikada nije ljepše izgledala, svega mjesec dana prije smrti.

To je od početka ove godine Pamelina frizura. Pameline boje, Pamelin vibe. Čak se i slikala za Another Magazine u crvenoj košulji koja podsjeća na kultni crveni džemper u kojem je Milton Greene fotografirao Marilyn (tzv. The Red Sweater Sitting iz 1955.).

Kao netko tko obožava Marilyn i tko se uglavnom ježi na to kako je predstavljena – film Blonde smatram čistim silovanjem mrtve žene, kako od strane redatelja tako i od strane glavne glumice Ane de Armas – ovo mi sve začuđujuće godi.

Pamela Anderson ne pokušava biti Marilyn per se. U redu, koristi je kako bi pogodila dugmiće kolektivne podsvijesti, no ne pokušava biti ona. Pamela Anderson jednostavno spaja nit, onu nit koja povezuje tragične holivudske plavuše od Jean Harlow pa, eto, sve do nje same. I dok plete, plete alternativnu povijest koju bismo svakoj od njih poželjeli, ali koju nisu dobile i polako ju pretvara u stvarnost. Pamela je, čini mi se, prva koja je na putu da doživi sretan kraj, i to pod svojim uvjetima.

Ne kao karikatura, ne kao žena koja čuva svoj mit tako što se povukla živjeti kao isposnica, ni kao verzija koju smo dosad viđali. Ovo je novi nastavak priče, a Pamela Anderson njezina je pripovjedačica. U svom je vremenu, u svojim godinama, u svojoj koži.

I zato je njezino branje božura i ruža moj omiljeni influencing.

SAZNAJ VIŠE: