Unpopular opinion: kako je moda otela Tjedan dizajna u Milanu

Tjedan dizajna u Milanu sve više preuzimaju modni brendovi i modni influenceri. Što to znači za dizajn i nestaju li pravi igrači iz fokusa
30.04.2026.
IMAGE SOURCE: @gucci @hmhome @outpump @vikyrader @miumiu
RECOMMENDED

Nije se moglo živjeti od postova s Tjedna dizajna u Milanu. Ništa novo, događa se svaki put kada neki sličan “cirkus stigne u (neki) grad”. Tako je i s venecijanskim bijenalima, tjednom dizajna u Kopenhagenu, Miamijem i Art Baselom (malo rjeđe za naš dio svijeta jer su avionske karte ipak skuplje) i, naravno, svakim tjednom mode kada se i oni koji idu na revije i oni koji ne idu sjate u neku “modnu prijestolnicu” kako bi bili tamo gdje misle da trebaju biti.

salone del mobile
@hmhome

No, ove godine jedna je stvar postala kristalno jasna. Moda je kidnapirala Tjedan dizajna u Milanu. Sada se redaju objave o tome koji su trenuci ostali u pamćenju i guess what? Na vrhu lista su Gucci tapiserije na kojima je Demna poput firentinskog plemića (i koje, ironično, liče na Alessandra Michelea što je možda i bolje jer nova Gucci kampanja ne liči ni na što), Miu Miu književna večer i Prada simpozij, Fendi Baguette izložbica, svjetlosne instalacije koje je za Bottega Veneta radio korejski umjetnik Kwangho Lee, Nike Air Lab i tenisice koje to još nisu postale, H&M, Aesop…

Lista je podugačka. Naravno, ne mogu zaobići ni kilometarski red na Via Monte Napoleone za Gucci bukete od preostalog cvijeća s prezentacije. Jer izgleda da cvijeće vrijedi samo ako vam ga netko po Demninu uputstvu zamota u crni papir. Evo, ne znam.

Za početak, preko glave mi je redova bilo koje vrste i ne razumijem kako se čekanje u redu ikome može predstaviti kao iskustvo povezano sa sferom luksuza. Taj me koncept nervira manje jedino od ideje da se treba satima čekati na red u bolnici. Milano Design Week nekako se pretvorio u profinjen spektakl ekskluzije i zatvaranja vrata ljudima pred nosom, što preneseno, što doslovno.

ZAŠTO MODA IMA POTREBU OSVOJITI tjedan dizajna u milanu

Čini mi se da upravo modna industrija s time ima najviše veze. Kao da su sve spalili u vlastitom dvorištu pa se sada šire i na tuđa. Ono što je nekad bila rijetko elegantna pozornica za interijere i dizajn pretvoreno je u pozornicu na kojoj modni brendovi pokušavaju pokazati koliko su relevantni. Rezultat? Pa, kao što se kaže da se od samoga sebe ne može pobjeći u životu i da će vas problemi pratiti gdje god da otputujete – Milan Design Week dobio je vibe mjesta na kojem je važnije pojaviti se nego ono što ćete prikazati ili vidjeti.

Da se razumijemo, i dalje postoje brendovi i posjetitelji koji vrlo dobro znaju zašto su tu i što trebaju raditi – no po vidljivosti su pali u drugi plan. Iza onog kristalnog lustera na dnu prekrasnog stepeništa i crne kade s cvijećem (Artemest, ako se ne varam). No, kada vam gotovo svaka fashion influencerica radi svoj (stručni?) vodič za Salone del Mobile, logično je da sve poprimi isti oblik. Lijepo je, ali odzvanja prazno. O Salone del mobile čita se ipak na drugim mjestima.

Ne čudi me da već kruže priče o tome kako će najbolji dizajneri industrije kojoj je Salone del Mobile namijenjen početi preskakati taj događaj. Zabavno je, u to sam sigurna, no brendirani modno-karnevalski vibe nije ono zbog čega pravi igrači dolaze. Industrijski dizajneri, dizajneri interijera i arhitekti u tom su karnevalu medijski gotovo skrajnuti, posebno ako nisu sponzorirani od strane nekog modnog brenda. Izgurala ih je šarenolika fashion week ekipa.

Nisam emotivno vezana uz Salone del Mobile. Bila sam jako davno, dok ni po čemu nije nalikovao ovome danas – ni na samom sajmu ni po fuori salone programu. Ono s čime imam emotivnu vezu jest koncept smisla i njegovo rapidno nestajanje – jer tu su horde ljudi koje tamane smisao kao skakavci gdje god se pojave.

SAZNAJ VIŠE: