Palazzetto di Monselice: susret 17. stoljeća i modernog dizajna

Palazzetto di Monselice kraj Padove primjer je susreta povijesne arhitekture i modernog dizajna čiju je obnovu započeo Carlo Scarpa
16.02.2026.
IMAGE SOURCE: Danilo Scarpati
RECOMMENDED

U brežuljcima pokraj Padove, u blizini Monselicea, stoji rezidencija kojoj se povijest i suvremenost isprepliću kao niti u nekom bogatom tkanju. Palazzetto di Monselice nije obična vila iz 17. stoljeća, ona je kulturni organizam koji pamti tisuću života, materijala i kreativnih ruku, ali i dubokog dijaloga između prošlih i budućih generacija dizajnera i arhitekata.

Podignut 1627. godine kao spoj plemićkih namjera i venecijanskog stila, Palazzetto je s vremenom prerastao u prostor u kojem se susreću različite estetske vizije kroz stoljeća. Izvorno je prije bio jednostavna seoska rezidencija obitelji Tassello, a onda je krajem 20. stoljeća postao projekt snažnih kontrasta i kreativne sinteze.

Palazzetto di Monselice

Tu u priču ulazi Aldo Businaro, ljubitelj moderne umjetnosti i entuzijast talijanskog dizajna. Upoznaje Carla Scarpa, jednog od najvažnijih arhitekata 20. stoljeća, tijekom putovanja u Japan 1969. godine. Iako se možda čini kao usputna činjenica, ovaj susret je označio ulazak Palazzetta u novu eru. Businaro nije bio samo naručitelj, već partner u istraživanju. Zajednički su gledali na vilu ne samo kao kuću, nego kao platno za reinterpretaciju forme i značenja prostora.

Scarpa, poznat po sposobnosti da spoji tradicionalne materijale s modernističkom jasnoćom, u Monselice donosi svoj jedinstveni pristup. On nije rušio povijest, ali ju je doveo u dijalog s novim elementima. Na primjer, vanjske stepenice od cementa i terakote, dizajnirane kao način pristupa glavnom katu, nisu samo funkcionalne. One postaju skulpturalna figura, gdje svaki kut, protok svjetlosti i odnos između starog i novog gradi narativ jedinstvenog prostora.

Palazzetto di Monselice

dizajn interijera

Unutrašnjost Palazzetta odražava neposrednu vezu s umjetničkim i dizajnerskim svijetom 20. stoljeća. U salone su utkane ikone modernog dizajna, od Le Corbusierovih linija preko rasvjete Tobia Scarpaua, ali sve to nije samo zbirka lijepih predmeta. Svaki komad, bilo stolac ili lampa, odabran je tako da produbljuje razgovor između povijesnih zidova i suvremenog izraza.

Za Scarpu je prostor bio kompozicija različitih vremenskih slojeva. Freske i barokni detalji ne služe kao dekorativna kulisa, nego dobivaju novo značenje u odnosu s reduciranim formama i suvremenim materijalima. Ono što bi netko mogao prozvati kontrastom, u Scarpinom radu to nije sukob, nego pažljivo balansiran odnos venecijanskog graditeljskog nasljeđa i modernističkog izraza.

Palazzetto di Monselice

talijansi dizajn interijera

Palazzetto di Monselice

Carlo Scarpa preminuo je 1978. godine, u trenutku kada je projekt velikih intervencija, poput vanjskih stepenica, bio samo na papiru. Projekt je ostao nezavršen sve do 2006. godine kada Tobia Scarpa, njegov sin, odlučuje nastaviti rad oca.

Tobia, također arhitekt, dugo je oklijevao prihvatiti ovaj zadatak. No kada je to učinio, njegov pristup nije bio puko dovršavanje ideje. Bilo je to preispitivanje, ali i čin poštovanja prema povijesti i autorovoj viziji, gdje je svaki detalj redefiniran, ali bez zanemarivanja originalnog duha projekta.

dizajn interijera

Palazzetto di Monselice

Palazzetto očituje napetost između epoha i umjetničkih senzibiliteta. Ovdje se 17. stoljeće ne pretvara u muzejsku dioramu, niti modernizam u puku dekoraciju. Umjesto muzejske rekonstrukcije, prostor se koristi, mijenja i prilagođava. Povijest ovdje nije dekor, nego aktivni dio svakodnevice. Rezidencija otkriva kako povijest arhitekture ne mora biti zapisana u muzejskim vitrinama, već aktivno živa, oblikovana kroz materijale, geometriju i način korištenja prostora.

SAZNAJ VIŠE: