U posljednje vrijeme gotovo da ne prođe tjedan, a da ne čitamo naslove tipa: “Veteranka brenda X lansira vlastiti brend” ili “Bivši kreativni direktor Y-a pokreće novu liniju proizvoda.” Kao da se u beauty industriji stvorio novi trend, svojevrsna „pipeline“ kultura u kojoj iskustvo stečeno u poznatom brendu postaje odskočna daska za pokretanje vlastitog biznisa. I ne samo to – ime bivšeg poslodavca sada funkcionira kao valuta, svojevrsni simbol kredibiliteta i kulturne relevantnosti.
Primjer koji je posljednjih dana posebno odjeknuo jest lansiranje Lore parfema, iza kojeg stoji nimalo nepoznata ekipa: Melanie Bender, bivša izvršna direktorica Rhodea, Joe Cloyes i Greg Gonzalez, osnivači Youth To The People (koje je prošle godine kupio L’Oréal), te Mazdack Rassi, suosnivač Milk Makeup-a. Riječ je o iznimno iskusnim imenima, ljudima koji su gradili brendove koje danas smatramo kulturnim fenomenima, a ne samo kozmetikom. Njihov novi projekt, Lore, ulazi u svijet mirisa – kategoriju koja posljednjih godina doživljava pravi procvat.



Jesu li osnivači brendova primarni za uspjeh?
Bender, koja je desetljeće provela u beauty industriji, izjavila je da je htjela stvoriti nešto “nevidljivo, ali snažno prisutno”. Parfem, dakle, kao intimni luksuz koji se ne pokazuje, već doživljava. I to je misaono, promišljeno strateški. U vremenu kad svatko s malo kapitala i dobrom PR pozadinom može pokrenuti “brend”, imati prepoznatljivo ime postalo je ključni diferencijator. Ako gledamo na celebrity brendove, mogli bismo reći da je pola njihovog uspjeha osoba koja stoji iza brenda. Upitno je koliko bi isti uspio bez tog pokrića, makar bio iznimno kvalitetan. Ovdje dolaze ljudi “iz sjene” koji su stvarali upravo te brendove, ali nitko o njika ne zna puno, osim ljudi iz industrije.
Zanimljivo je, međutim, kako mediji tretiraju ta lansiranja. Naslovi gotovo uvijek počinju s referencom na bivši brend – kao da sama osoba ne postoji izvan te poveznice. “Bivša direktorica Rhodea lansira vlastiti parfemski brend”, “Osnivač Youth To The People pokreće novi projekt” – i tako redom. To “formerly of” postalo je marketinški alat, instant znak povjerenja, gotovo zamjena za marketinški budžet. Nije bitno jeste li bili izvršni direktor, dizajner pakiranja ili PR menadžer – važno je da ste radili za “cool” brend.


No što to govori o današnjem stanju industrije?
S jedne strane, ovo je logičan razvoj – stručnjaci s iskustvom i znanjem žele kapitalizirati ono što su naučili, graditi vlastite brendove i profitirati izravno od svog rada, umjesto da rade u tuđim korporacijama. S druge strane, čini se da se beauty svijet sve više pretvara u zatvoreni krug istih imena koja se rotiraju iz projekta u projekt. Kao da je svaki novi brend zapravo samo reinkarnacija postojećeg, uz novi vizualni identitet i pažljivo osmišljenu priču o “osobnom luksuzu”, “autentičnosti” i “novom pristupu ljepoti”. I sve to, naravno, u minimalističkoj ambalaži, s pažljivo biranim tonom bež i svijetloružičaste.
Sličnu priču ima i Celisse, brend za njegu noktiju koji su osnovale bivše direktorice iz Merita, Verseda i vinskog brenda Avaline Cameron Diaz. Osnivačica Jessica Blumenthal izjavila je kako je željela stvoriti nešto “sofisticirano, digitalno blisko potrošaču” – baš kao što su bile njezine prethodne kompanije. Dakle, ni tu ne govorimo o novom pogledu na ljepotu, već o ponavljanju već uspješnog recepta u drugoj kategoriji proizvoda.

Sve to dovodi do zanimljivog pitanja: ako osnivači brendova dolaze s referencom na stari, je li uopće moguć autentičan početak? Ili je današnji luksuz postao samo kombinacija dobrog CV-a, nekoliko poznatih suradnika i iskusnog PR-a? Jer, čini se da u današnjoj industriji ljepote važi novo pravilo: ako ste “bili netko” u poznatom brendu, sada imate licence za pokretanje vlastitog.
A to što se iza tog “vlastitog” ponekad krije ista estetika, ista filozofija i ista priča, to kao da više nikoga ne smeta. Bitno je da naslov zvuči poznato. Iako možda zvučim kao da kritiziram, zapravo unatoč zasićenju i ponavljanju istih formula, postoji nešto što mi se u svemu tome sviđa. Volim kad kreativni ljudi pronađu prostor za sebe – kad netko tko je godinama gradio tuđe brendove odluči svoj talent i viziju pretvoriti u vlastiti projekt. Ako uspiju pronaći autentičnu nišu u krcatom svijetu kozmetike, i ako im polazi za rukom stvoriti nešto što stvarno ima dušu – tada to više nije samo još jedan „veteran X brenda“. Tada je to prava, osobna priča o kreativnosti. Kao što pohvaljujem i novi val brendova vizažista, ovo ima istu tu konotaciju – pokažite što znate.
