Bez aktivacije na društvenim mrežama danas nema puno uspjeha. Što više followera, što više engagementa koji se generira što kreativnijim i više drugačijim sadržajem. Izloženost je ključna za uspjeh – a onda imate sestre Olsen koje su promijenile ploču i uspjeh izgradile na misterioznosti i totalnom isključenju većine modne scene i klijenata. Mary-Kate i Ashley Olsen su pretvorile The Row u mega uspješan brend o kojem se zna – vrlo malo – jednako kao i o samim sestrama koje se tek nekada pojave u javnosti i tada skrivaju lice Margaux ili Hermes torbama.

A što nam je nešto više nedostižno, to više želimo postati dio tog svijeta, na čemu sestre grade svoju poslovnu priču već godinama. Korak koji su napravile prije nekoliko godina odnosi se na zabranu snimanja njihovih revija koje su sada strogo ekskluzivne i gotovo da nemamo nikakve informacije o novim kolekcijama osim lookbook fotografija koje objave na profilu brenda.

Nisam sigurna hoće li im se to obiti o glavu – zanimanje oko onoga što se događa iza zatvorenih vrata neko vrijeme je tu, ali polako će splasnuti (već i je) i ljudi su krenuli na druge vijesti i stvari koje su im zaista dostupne. Ako vas netko dovoljno dugo direktno isključuje iz svoje priče, prestat ćete pokazivati interes, a to bi se moglo dogoditi i brendu The Row. Ne možete pak spriječiti da ljudi govore o vama, a više o odjeći i modnim dodacima, sada se češće govori o detaljima prije revija ili nagađanjima o privatnom životu sestra Olsen. To je nešto što s vremenom može naštetiti imidžu brenda i odbiti klijentelu koja nije izolirana od svega što se događa na društvenim mrežama i medijima.

Prije ulaska na reviju, snimanje je dopušteno i tu dolazimo do detalja oko kojih se stvara interes. Na TikToku ćete vidjeti neke detalje: sestre Olsen uvijek serviraju grickalice poput tamne čokolade ili krušaka s peteljkom umočenom u crveni vosak na tanjurima ili košarama, a serviraju ih konobari u The Row uniformama (bijele pamučne majice i crne hlače). Sestre Olsen na revijama serviraju i vodu i to onu koja na košta 400 dolara i nije dostupna za naše tržište. Nalazi se na Amazonu, ali trenutno je nedostupna. Ne znamo piju li sestre Olsen svakodnevno vodu od više stotina dolara (i dalje dolazi u plastičnoj ambalaži i prodaje se na Amazonu?), no očito auru ekskluzivnosti i čistog luksuza oko brenda grade kroz svaki detalj poput ovog.
Sestre Olsen, The Row i voda od nekoliko stotina dolara. O čemu je riječ?
Na The Row reviji poslužena je voda brenda Litewater o kojem ne možete pronaći previše informacija, a sama stranica odaje, da se tako izrazim, dojam kao da je u pitanju scam (osobni dojam). Ono poznato prenosim s njihove stranice: Litewater je navodno najčišća voda na svijetu jer ima nisku koncentraciju diuterija (izotop vodika), koji inače vodu čini “gušćom” odnosno “obična voda” ima više atoma vodika. Ova voda ima 94–97% manju koncentraciju deuterija od obične, a on se uklanja posebnim procesom filtriranja (niskotemperaturna vakuumska rektifikacija), što je, navodi se, vrlo skup proces. U svijetu postoji samo nekoliko takvih postrojenja koja proizvode vodu s niskim udjelom deuterija u komercijalnim količinama – u Rusiji (gdje je sve počelo), Rumunjskoj, Mađarskoj i nekim azijskim zemljama, a konkretno Litewater dolazi iz Rusije i spominje se u kontekstu biohackinga i napitka koji usporava starenje stanica u tijelu, ima antitumorski učinak i generalno daje na energiji.

Laički rečeno, ovo je eliksir mladosti ali znanstvene potvrde o benefitima takve vode niti proizvodima ovoga brenda nema. Trenutačno je to i manje važno u ovom kontekstu. Sestre Olsen s brendom The Row prodaju odjeću koja prati luksuzni način života ali prodaju i cijelu sliku bogatstva i stila života, koji ide s tim novcem, a čija su vrata otvorena samo određenima. Ekstremno skupa voda je nekako logično dio cijele ove priče. Također, dodatno pridonosi statusu kult brenda i aure mističnosti The Row-a i brenda Olsen. Da se vratimo na početak, možda dugoročno jednako tako može naštetiti imidžu brenda. Rich will be rich, no koliko je neukusno i neprimjereno predstavljati vodu od 400 dolara kao nešto uobičajeno?
