Danas se oslanjamo na tehnologiju za baš sve, a neki idu do tih mjera da počinju vlastito tijelo tretirati kao još jedno tehnološko otkriće. Kako to mislim? Neki doslovce „hakiraju“ svoje tijelo kako bi optimizirali vlastito zdravlje i izgled, ali i potencijalno produljili svoj život. Sve prate pomoću aplikacija i raznih senzora, a „mijenjanju postavke“ kroz prehranu, san, vježbanje i suplemente. I to je filozofija koja stoji iza biohackinga. Riječ je o pokretu koji u posljednjih desetak godina iz niše tehnoloških entuzijasta prelazi u mainstream kulturu zdravlja i lifestylea. Ideja iza čitavog pokreta je zapravo vrlo jednostavna, iako možda zvuči futuristički: možeš li kontrolirati vlastitu biologiju i maksimizirati zdravlje, dugovječnost i mentalne sposobnosti, baš kao što bismo optimizirali svoj laptop ili mobitel?
Zašto je biohacking uopće postao trend?
Kao i većina trendova danas, ako smo skroz iskreni sami sa sobom, marketing zasigurno ima veliku ulogu u porastu popularnosti biohackinga. No, tu u kombinaciju ulaze i nove tehnološke mogućnosti, ali i društveni strahovi. Činjenica je da živimo u vremenu gdje je zdravlje postalo statusni simbol, od fitness narukvica za koje morate plaćati pretplatu, aplikacija za praćenje sna, do dijeta personaliziranih na temelju niza faktora, danas je doista investicija biti zdrav. Strah od starenja i kroničnih bolesti također igraju veliku ulogu, jer mnogi strahuju da će se medicina liječenjem početi baviti kad je već kasno, pa biohacking dolazi na scenu i obećava prevenciju i dugoročnu optimizaciju. Odatle i dolazi ta ideja da se može „usporiti biološki sat“ i produžiti vitalnost.


A kako je danas sve pristupačnije nego li je ikad bilo, tako su to postali i tehnologija i znanost. Nekad su genetska testiranja i praćenje biomarkera bili rezervirani samo za laboratorije i kliničke studije, a danas se naručuju online. Nosivi gadgeti poput Oura prstena, Apple Watcha ili Whoop narukvice pretvorili su praćenje svakodnevnih aktivnosti u igru, a to dodatno pojačava osjećaj kontrole. No jednako bitan faktora je i kultura produktivnosti. Danas svi imamo toliko posla, a količina vremena u danu se nije promijenila, da smo primorani sve optimizirati. A tu ne ulaze samo radne navike, već i naše jutarnje i večernje rutine, ali i naše društvene mreže. Pa je onda samo logično da želimo optimizirati i vlastitu biologiju. Nije li?

Biohacking se u takvom svijetu pojavio kao savršena priča. Znanstveno obojen, marketinški atraktivan i duboko kompatibilan s našom opsesijom dugovječnošću i „najboljom verzijom sebe“. Biohacking pokret dobio je masovnu vidljivost zahvaljujući pojedincima koji su svoje tijelo pretvorili u laboratorij i javno dokumentirali svaki korak. Dave Asprey, većini poznat kao „otac biohackinga“, tipičan je primjer. Dave Asprey postao je globalno poznat po svojoj „masnoj kavi“, doslovce masnoj, jer u nju stavlja maslac i MCT ulje. A on za taj miks tvrdi kako ubrzava metabolizam i poboljšava fokus. U intervjuu za GQ otkrio je da mjesečno troši i do 3.000 dolara na suplemente te koristi metode poput terapija svjetlom, hladnim izlaganjem i eksperimentalnim protokolima za koje vjeruje da ga drže mladim i britkim.
Još radikalniji primer je Bryan Johnson, bivši tech poduzetnik koji vodi projekt Blueprint, u kojem pokušava „zaustaviti starenje“ mjerenjem stotina biomarkera, rigoroznom prehranom i režimom koji uključuj preko stotinu dodataka dnevno. Johnson je postao svojevrsni simbol novog vala biohackera, jer nije riječ samo o suplementima, već o cjelovitom životnom eksperimentu u kojem kontrolira sve, od sata buđenja do zadnjeg zalogaja u danu. Johnsonova priča privlači pozornost sa svih strana, jer utjelovljuje ekstreme, od milijunskog budžeta, tehnologije koju smo mislili da je moguće samo vidjeti u SF filmovima do cilja koji prelazi granice medicine kakvu poznajemo. U toj kombinaciji osobnih priča, medijskog hypea i konkretnih proizvoda, biohacking je iz niše postao glavna tema globalno.
Nisam jedna od onih koji su apsolutni skeptici prema svemu, ali ipak ovdje vrijedi malo razdvojiti entuzijazam od znanosti. Iako neke biohacking metode imaju solidnu znanstvenu podlogu, poput optimizacije sna, prehrane ili tjelesne aktivnosti, mnoge druge su ipak i dalje u zoni eksperimenta. Čak i sami pioniri nisu na svom putu radili sve savršeno. Bryan Johnson je javno otkrio kako uzimanje jednog određenog lijeka bi potencijalno moglo imati potpuno suprotni učinak od onog što on želi postići.
Također, valja i vidjeti cijelu komercijalnu pozadinu biohacking pokreta, jer brojne kompanije koje prodaju suplemente, wellness centri i razne pretplate ovo mogu jako dobro iskoristiti pod krinkom znanstveno utemeljene dugovječnosti, iako klinički dokazi nedostaju. Za nas, obične ljude koji nemamo milijunske budžete, biohacking u nekoj manjoj mjeri bi mogao biti koristan. Praćenje sna, regulacija prehrane i korištenje gadgeta za praćenje toga, bi mogli imati pozitivan, pa i motivirajući učinak, ali ulazak u ozbiljne eksperimente i to na vlastitu ruku mogao bi donijeti više štete nego koristi.