Era Martina Margiele u Hermèsu promijenila je pojam luksuza

Martin Margiela je do 2003. godine ostavio velik trag u kući Hermès. Njegov pristup luksuzu ispostavio se kao početna točka za dizajnere koji danas kreiraju kolekcije u stilu minimalizma
20.09.2025.
IMAGE SOURCE: Profimedia
RECOMMENDED

Genijalci su nerijetko neshvaćeni od strane suvremenika, a dok se njihove ideje u javnosti počnu percipirati kao inovativne, uglavnom treba proći nekoliko godina, ako ne i desetljeća. Ideje Martina Margiele od početka su prkosile establišmentu i ustaljenoj ideji industrije luksuza i mode – Margiela je puštao da njegov rad govori sam za sebe, ako ste bili spremni saslušati i razumjeti ga – novinarima je odgovarao faksom, nije se fotografirao i živio je u anonimnosti, za razliku od nekih suvremenika koji su 80-ih i 90-ih u javnosti dobili status celebrity dizajnera. Nije bila potpuno jasna odluka o njegovom preuzimanju kuće Hermès, osobito u tom vremenu kada su glasna moda, logomanija i celebrity kultura bili na uzlaznoj putanji.

Margiela je preuzeo mjesto kreativnog direktora kuće Hermès 1997. godine i to na prijedlog Sandrine Dumas, kćeri tadašnjeg izvršnog predsjednika brenda Jeana-Louisa Dumasa. Francuska glumica je nekoliko puta nosila Margieline revije, u zamjenu za njegovu odjeću, ne honorar. Navodno ju je otac upitao tko bi trebao dizajnirati za brend, na što je ona odgovorila Martin Margiela – to je bilo dovoljno za njegovo imenovanje. Očekivala se avangarda i subverzija u Hermèsu, što se nije uklapalo u brend takvog kalibra i tradicionalnog luksuza, no Margiela je zadatku pristupio iz drugog kuta i nije pretvorio Hermès u novi Maison Margiela. Kao kreativni direktor, oblikovao je Hermès u modu koja će se pokazati kao preteča današnjeg tihog luksuza.

hermes
Fall/Winter 1998/99

Margiela je prikazao 12 kolekcija do 2003. godine, a iako od kritike nije nužno dobio palac gore i glasne ovacije, kolekcije je kontinuirano gradio na temeljima jednostavnosti, kvalitete i dugovječnosti. Takav radikalan pristup nije donosio niti bombastične naslove, ali tome nije ni težio i obraćao se onima koji razumiju njegov pristup. Margiela je stvarao funkcionalnu, luskuznu odjeću za žene i njihove potrebe. Zvuči poznato?

Paleta boja bila zemljana i neutralna, od smeđih do sivih tonova i boje slonovače, a materijali su besprijekorni – kašmir, svila, koža. Odjeća je bila u srži tiha, sofisticirana, luksuzna i bezvremena, s diskretnim detaljima poput točkica bušenih u obliku slova H, suptilnog brendinga kojeg je predstavio u brendu. Prioritet je bila udobnost i potrebe žene koja nosi Hermès, krojevi su bili opušteni, styling slojevit, ali nikada na uštrb profinjenog izgleda. Hermès iz ere Martina Margiele je nešto što se može staviti na moodboard brenda The Row, kao i Phoebe Philo, po uzoru na koju su na koncu estetiku razvile i sestre Olsen i ostali dizajneri koji prate njihove stope.

Fall/Winter 1998/99

Umjesto spektakla, Margiela je filozofiju funkcionalnog luksuza doveo na novu razinu i prepustio je savršeno krojenim komadima odjeće da ispune svoju svrhu nakon što napuste modnu pistu. Takva vrsta radikalnosti tek je kasnije, prije desetak godina, dobila na značaju u kontekstu suvremene mode. 2017. godine postavljena je izložba posvećena eri Margiele u Hermèsu nakon čega se skrenula pažnja na njegovo nasljeđe – nakon što je 2003. godine izašao iz brenda, filozofija koju je zagovarao radom pala je u modni arhiv. A, danas ćete zahvaljujući digitalnim kustosima modne povijesti na društvenim mrežama češće naići na njegove revije i spominju se sve češće. Slučajnost? Dok gledamo izmjene kreativnih direktora koje imaju malo ili uopće nemaju smisla niti podloge i izazivaju kolektivno češkanje glave i zbunjeni pogled, te krizu identiteta s kojom se bori cijela industrija, podsjetnik na one koji su definirali što znači luksuz čini se potrebniji no prije.

SAZNAJ VIŠE: