Već godinu, dvije sve češće vodim razgovore na temu titule kreativni direktor. Razgovori obično počinju varijacijama na dvije rečenice: “Hoćeš li mi, molim te, objasniti što ta titula uopće znači?!” i “Ma daj, kreativni direktori… Kakve izmišljene pozicije.” Uglavnom se radi o ljudima kojima moda nije posao, ali ih dovoljno zanima da se, pred općom najezdom ljudi i neljudi s ovom titulom, zapitaju o čemu je riječ. Naravno da titula nije ni izmišljena niti beskorisna – ona se jednostavno razlikuje od onoga što su šire mase ranije podrazumijevale pod “vodstvom” u modnoj industriji.
Najradije je objašnjavam tako što povučem paralelu s ulogom redatelja na filmskom setu. Tako se danas na čelu divizija modnih kuća mogu naći i osobe koje nisu nužno dizajneri, poput Pharrella Williamsa u muškom LV-u, pod uvjetom da ispunjavaju unaprijed određeni zadatak – koji se realno često ne odnosi na sam dizajn (i ne daj Bože crtanje), već na generiranje hypea i atmosfere čiji svi žele biti dio. Poslovično “aspirational”, omiljena riječ izlizanog marketinga. U redu. Stvari su se promijenile, pa zašto ne bi i poslovi i njihovi opisi. Pharrell je, na primjer, u tome maestralan. A onda se dogodi Jaden Smith za Christian Louboutin.
Prvi travanj nije iza ugla pa se, nažalost, ne radi o šali. Kad sam jučer vidjela ovu objavu – a prenijeli su je gotovo svi komercijalni portali – inbox mi se usijao. Neću lagati, moji prijatelji i poznanici uglavnom su ga napunili psovkama i ne baš ljupkim humorom. Jaden Smith svakako ne zaslužuje javne uvrede niti ga želim vrijeđati – nepo baby kao i svaka druga – ali potez brenda Christian Louboutin, u kojem se sporedni ambasador imenuje “kreativnim direktorom”, pravo je ogledalo stanja u kojem se modna industrija danas nalazi.
I ne, nije smiješno.
Taman kad mi se čini da me malo što može iznenaditi, dogodi se neka slična vijest iz nesvijesti. Iako je suštinski u skladu s kaosom u kojem se nalaze poznati brendovi, ne mogu a da se ne pitam ima li tamo nekoga tko doista zna što radi. Beskrajno dodvoravanje generaciji Z dovedeno je do apsurda jednako kao i ideja o slobodnom izboru, a meni je i dalje žao što se kreativa kao kategorija sve više gura u nešto što nije i time degradira. Od same riječi (koju danas sve više ljudi koristi s podsmijehom) pa do prakse.
Od cijele pomame da se dodvori mladima, moda danas nudi samo prazne priče. Beauty je tu daleko učinkovitiji (zajedno sa svim negativnim posljedicama globalnog reacha premlade publike). Moda tumara u mraku, deklarativno vuče pogrešne poteze koje su smislili nekakvi matorci u konferencijskim salama udaljenima od stvarnog svijeta svjetlosnim godinama. Mladim kreativcima zapravo se ne daje šansa. Stavljaju ih u korporativni jaram ili grcaju pokušavajući se samostalno baviti svojim poslom pod vlastitim (čitaj: humanim) uvjetima. U oba slučaja često jedva održavaju glavu iznad vode, a još češće pregorijevaju – bilo pod reflektorima ili u mraku anonimnosti.
Nepotizma je uvijek bilo i uvijek će ga biti. Filozofske rasprave o tome je li to fer ili nije ne zanimaju me. To je zatečeno stanje i ljudska priroda. Deal with it. Ali nije isto kada nepo baby izraste u Sofiju Coppolu i sja vlastitom aurom i kada Jaden Smith “mijenja boju vezica” pod ničim opravdanom titulom za koju su drugi ljudi dali znoj i jetru.
Kad sam se već uhvatila citiranja svog dragog @boringnotcom, Jaden Smith nikada u ruci “nije držao skalpel”, ali nije ni kirurg pa mu nitko neće umrijeti na stolu. Nije ovo pitanje ljudskog života i smrti, no na neki način jest pitanje života i smrti vrijednosti. U svijetu u kojem je biti poznat (a zbog čega nije važno) najjača valuta, kako ćemo cijeniti ono što doista vrijedi? Originalnu ideju, sposobnost prepoznavanja i hvatanja trenutka, strast, umijeće koordinacije drugih ljudi i međuljudskih odnosa, spajanje drugih kreativaca, izvlačenje najboljeg iz sebe i drugih, rađanje nečega što znači i mijenja svijet i stvarnost? A na kraju i ispunjava postavljeni zadatak.
Jer da, sve je to u opisu posla pravog kreativnog direktora – radilo se o dizajneru, nekome tko vodi brend ili nekome tko rukovodi snimanjem ili magazinom. Zalogaji mogu biti manji ili veći, to je manje bitno. Bitna je suština. Barem meni još uvijek jest. Svijetu? Pa, nisam tako sigurna. Jadenu želim da proda što više onih dubokih tenisica sa zumbama, a da njega i njemu slične, koji se kite perjem koje im ne pripada, ja ne moram gledati.
