TikTok je posljednjih godina postao novo tržište mirisa, ali ne onih iz staklenih bočica luksuznih kuća poput Chanela, Tom Forda ili Le Laboa, već njihovih jeftinijih dvojnika – tzv. dupe parfema. Brendovi poput Oakcha, Dossier, Jo Milano Paris, Rayhaan, Sttes i ALT. Fragrances agresivno se promoviraju na platformi, obećavajući “isti miris za djelić cijene”. I dok njihova popularnost raste, postavlja se pitanje – dobivamo li zaista dupe ili tek pristupačniju, pojednostavljenu verziju koja samo podsjeća na original?
Primjerice, Oakcha, osnovan 2022. u New Yorku, izgradio je reputaciju na kopiranju mirisnih bestselera, od Baccarat Rouge 540 do Santal 33. Trenutno je broj 1 na TikTok Shopu. Njihov parfem Sweven je dupe viralnog Parfums de Marly Delina, a Noir Santal – možete pretpostaviti. S cijenama od 35 do 50 dolara i koncentracijom parfemskih ulja od 30%, nude dojam luksuza bez luksuzne cijene. No, “dojam” je ključna riječ. Recenzije korisnika pokazuju da, iako su neki mirisi vrlo bliski originalu, drugi zvuče poput grube skice.

Jo Milano Paris ide korak dalje i čak ima i ime koje podsjeća na brend koji “posuđuje” auru luksuza (Jo Malone London). Njihovi hitovi poput Game of Spades Wildcard (usporedba s Bond No.9 Lafayette Street) ili Full House (inspiriran Louis Vuitton Symphony) često osvajaju mušku publiku. Rayhaan pak cilja na muškarce koji su ljubitelji orijentalnih mirisa s dupeovima poput Le Male Elixir od Jean Paul Gaultiera i Oud Wood Tom Forda.


Dossier je već dugo vremena etabliran na tržištu, poznat po “čistim formulacijama” i pristupačnim reinterpretacijama dizajnerskih i niche parfema. Dossier otvoreno komunicira inspiraciju iza svakog parfema – bez skrivenih aluzija ili dvosmislenih naziva. Na njihovim bočicama jasno stoji opis dominantnih nota, a na web-stranici ćete pronaći i ime luksuznog mirisa koji im je poslužio kao polazište. Ambery Saffron je inspiriran Maison Francis Kurkdjian Baccarat Rouge 540 (mislim da nema dupe brenda koji nije kopirao ovaj miris), Floral Lavender je dupe za YSL Libre, a Floral Marshmallow za Kilian Love, Don’t Be Shy.


Recenzije kupaca često otkrivaju ono što reklamne fraze vješto prešućuju: s dupe parfemima nikad ne znaš hoćeš li pogoditi jackpot ili promašiti cijeli teren. Alt. Fragrances, koji čak impresivno izgledaju na Instagramu, nemaju tako impresivne proizvode. Recenzije kažu da su njihove verzije neusporedive – kako je osoba originale već dobro poznavala, Mojave Ghost je opisala kao potpuni fijasko: “Ništa zajedničko s originalom, čak ni u istoj galaksiji” i zaključila da bi ga eventualno mogla koristiti kao osvježivač zraka u kupaonici. Drugi su prošli nešto bolje: prepoznatljivi, ali siroviji, jeftinijeg dojma i bez profinjene zaokruženosti koju nude originali.
Sličan dojam podijelio je i drugi korisnik koji je isprobao Iris Femme (ALT-ova verzija Amyris Femme), Novel (Whispers in the Library) i Thorned Rose (Rose Prick). Za njega, ti mirisi nisu “blizanci” svojih uzora, nego tek rođaci iz šire obitelji. Iris Femme je jednostavniji i slađi od sofisticirane verzije kuće Maison Francis Kurkdjian.


S brendovima poput ALT-a, Armafa i Oakche kvaliteta lako preokrene iz solidne u razočaravajuću. Njegov savjet? Za 40–50 dolara radije potražiti originalni miris nekog manje razvikana brenda poput Lalique ili Dunhill, ili, ako je cilj približiti se mirisu luksuznog hita, odabrati “dizajnerski dupe” poput Montblanc Explorer umjesto izravne kopije Creed Aventusa. Kvaliteta je, kaže, tada daleko stabilnija, a mirisne kompozicije prilagođene tako da ne djeluju kao blijeda imitacija.
Ipak, problem nije samo u autentičnosti mirisa, nego i u samoj filozofiji “kloniranja” parfema. Originalni parfemi nisu samo kemijska formula – oni nose dizajnersku viziju, kvalitetne sirovine, razvojne procese koji traju godinama i često umjetničku priču. Dupe brendovi taj proces skraćuju, koriste jeftinije sastojke i ponekad izbjegavaju složenost koja original čini posebnim. Rezultat je parfem koji može biti “sličan” na prvi nos, ali se tijekom nošenja raspada u jednostavniji, manje uravnotežen miris.

Parfem nije samo lista sastojaka; to je proces koji traje mjesecima, ponekad godinama – od odabira sirovina vrhunske kvalitete, preko kompozicije nota, do testa stabilnosti i projekcije. Luksuzne kuće ulažu u inovaciju i umjetničku priču, dok dupe brendovi taj proces svode na brzu interpretaciju tržišnog hita, koristeći pristupačnije, često sintetičke materijale. Nije problem u sintetičkim materijalima, nego tome da nema više autentičnosti i podupire preslikavanje nečije, čak i stoljetne, tradicije.
Postoji i etička dimenzija – iako ovi brendovi nisu ilegalni (jer ne koriste identičan recept), pitanje je koliko ovakav model potkopava parfemsku industriju. Ako kupac misli da nosi “isti” parfem za desetinu cijene, potražnja za originalima slabi, a luksuzni brendovi smanjuju ulaganja u inovaciju. Na kraju, svi gubimo raznolikost i kvalitetu.
S druge strane, pristupačnost nije zločin. Ne mogu svi potrošiti 300+ eura na miris. Ne treba demonizirati izbor jeftinije alternative. Mnogi kupci koriste dupe parfeme za svakodnevne prilike, čuvajući original za posebne trenutke. Problem je kad se ova dva svijeta stavljaju u istu kategoriju, kao da se radi o jednakovrijednim proizvodima. To je kao da uspoređujemo ručno tkan tepih s industrijskom kopijom – oboje imaju svoju funkciju, ali nisu isto iskustvo. Za mnoge je dupe sasvim dovoljan, pogotovo za svakodnevno nošenje ili eksperimentiranje. Ali pričati kao da su potpuno zamjenjivi – nisu. To je kao uspoređivati originalno ulje na platnu s printom: oba mogu krasiti zid, ali nisu isto iskustvo.