Jesu li dupes ubili kreativnost u beauty industriji

Svi žele dupes — jeftinije, brže i odmah. Je li beauty industrija, opsjednuta sličnim pakiranjima i nižim cijenama, zaboravila što znači inovacija
03.05.2025.
IMAGE SOURCE: Pinterest
RECOMMENDED

Dupes! Ako vam se oči zasjaje kad vidite ovu riječ, vjerojatno nikada niste razmišljali o dupesima kao o prevari — ponajviše zato što ih najčešće viđate u kontekstu influencerica koje preporučuju pristupačnu verziju nečega nevjerojatno skupog, bilo da se radi o modi, kozmetici ili uređenju interijera. Većini se — i to je sasvim normalno — to uvijek čini više kao „evo kako možete postići sličan vibe“ nego kao pokušaj da se 1/1 kopira original. U nekim slučajevima to i jest istina, a ako ćemo iskreno, smjer u kojem se kreću sve ove gore navedene industrije često nas tjera da se osjećamo nasamareno — pogotovo kad uzmemo u obzir što danas zapravo predstavlja luksuz.

No, riječ “dupe” zapravo je skraćenica od “duplikat” i stvari (nikad) nisu crno-bijele. Ako neki brend potroši 50 dolara da proizvede torbu koju kasnije prodaje za nekoliko tisuća, razočaranje je neizbježno i opravdano. No, ako govorimo o malim brendovima i nezavisnim dizajnerima koji ulažu u svoj posao i proizvod, meni osobno nikad nije pravo kada ih netko optuži da su preskupi u odnosu na Zaru, a poseban bijes me obuzima kad im neki veći brend (od Zare do Balenciage) ukrade ideju. Vjerujte mi, događalo se — pogotovo kad bi odlazili na razgovore za posao u modne kuće s portfolijima.

Baš kao i u modi, kozmetička industrija preplavljena je sličnostima. Sadržajem, savjetima, proizvodima. Od sjajila za usne pa do fena — čini se da svaki uspješan proizvod ima svoj dupe. A kad kažem “uspješan”, mislim pretežno na proizvode srednjeg i višeg cjenovnog ranga koji se prodaju toliko brzo da lete s polica. Ako se sve može pronaći po nižoj cijeni, je li nam to donijelo pravu demokraciju i učinilo da nam baš sve bude nadohvat ruke?

Naravno da nije. Pogotovo ne kad uzmemo u obzir da postoje brandovi koji su beauty ekvivalent Shein-a, osnovani isključivo da bi proizvodili i prodavali duplikate. Za početak, razlika u najvećem broju slučajeva uvijek postoji — nekad veća, nekad manja — a pravo svakog potrošača je da odredi svoj budžet i koliko mu je do nečega stalo ili ne, tj. tiče li ga se ta razlika ili ne. Hoćete li u svom neseseru imati Patrick Ta ili Elf sjenilo za oči, zaista ne bi trebalo biti pitanje života i smrti — a još manje mjerilo vaše vrijednosti. Kod šminke, pogotovo kod proizvoda kao što su sjenila, ruževi, sjajila i ulja za usne, razlike se najmanje vide. Podloge i puderi već su neka druga priča, a to nas polako dovodi i do proizvoda za njegu.

Neke se stvari jednostavno ne mogu proizvesti po iznimno niskoj cijeni — pogotovo ako ste pionir na tržištu. Da bi se jedan serum ili krema našli u prodaji, potrebne su godine istraživanja i testiranja, a to debelo košta čak i prije nego što uračunate troškove same proizvodnje, ambalaže, marketinga i čega sve ne. Kada se jednom probije led, stvari idu lakše i brže. Tako jedan od prvih seruma s vitaminom C, CE Ferulic brenda SkinCeuticals, i dan-danas košta koliko i kad je bio praktički jedini na tržištu — ali mu se ta cijena danas često zamjera.

Parafrazirat ću Charlotte Palermino kada kažem da su neki takvi proizvodi, pa čak i čitave linije, nestali s lica zemlje upravo zbog kopiranja. Ako vam je prvi impuls pitanje “Zašto nisu pojeftinili?”, odgovor je: to jednostavno nije uvijek moguće. Ako kompanija nastavi proizvoditi proizvod na isti način i na istom mjestu (na primjer, ne premjesti pogon u Aziju gdje je cijena rada višestruko niža), a konkurencija ima veće budžete — jasno je kakav ishod možemo očekivati.

Ne mogu da se ne zapitam: ako je prioritet industrije postalo kopiranje tehnologije po nižoj cijeni, tko će se baviti razvojem novih? Isto se već odavno dogodilo u modi — i ponekad mi se čini da bi čitav modni sustav trebalo spaliti do temelja kako bi mogao izrasti neki novi.

Da se razumijemo — ne pravim od beauty igrača nikakve velikomučenike, jednostavno pokušavam shvatiti trku u kojoj svaki brend mora imati iste proizvode po svaku cijenu, ali po različitim cijenama. Nije ni čudo što godinama nismo imali neki zaista novi kultni proizvod — nema tko da ga razvije, svi su zauzeti kopiranjem onoga što vide u tuđem dvorištu.

Što ostaje kad svi kopiraju sve? Možemo li još uvijek prepoznati inovaciju kad je vidimo, ili nas više ni ne zanima?

SAZNAJ VIŠE: