Impresivna vila Casa Malaparte na Capriju poslužila je kao fantastična pozadina Jacquemus revije početkom tjedna kojom je Simon Porte proslavio 15 godina svoga rada. Vilu je dizajner intenzivno promovirao na društvenim mrežama nekoliko tjedana prije revije pa je ona zaintrigirala javnost i postavila pitanje: koja je njezina priča?
Casa Malaparte uopće nije ni trebala postojati jer ju je ilegalno izgradio pisac Curzio Malaparte između 1938. i 1940. godine. Curzio Malaparte, čije je pravo ime Eric Sucker, bio je ekscentrična osoba, poznata po životu punom proturječja i promjenjivih političkih i religijskih uvjerenja. Zato se ova vila smatra jednom od najneobičnijih i najkontroverznijih arhitektonskih djela 20. stoljeća.
Casa Malaparte: od ideje do realizacije „sa špagom“
Piščeva ljubav prema Capriju datira iz 1936. godine kada je prvi put posjetio otok kao gost svog prijatelja Axela Munthea, vlasnika poznate vile San Michele. Divlja ljepota otoka duboko ga je pogodila, toliko da se odlučio tamo nastaniti. Dvije godine kasnije, 1938., kupio je zemljište na Punta Massullo za dvanaest tisuća lira, značajnu svotu za to vrijeme. Lokacija je bila prekrasna, ali je zahtijevala posebnu dozvolu zbog krajobraznih ograničenja koja štite to područje.
Sve se može kada imaš dobru špagu. Malaparte je dobio građansku dozvolu zahvaljujući svome prijateljstvu s Galeazzom Cianom, tadašnjim ministrom vanjskih poslova i zetom Benita Mussolinija. Ciano, također zaljubljen u Capri i redoviti posjetitelj otoka sa suprugom Eddom, iskoristio je svoj utjecaj da dobije građevinsku dozvolu za Malapartea. Ovaj čin prijateljstva bio je ključan za realizaciju vile, unatoč velikom protivljenju.
Dizajn vile koji je naišao na brojne prepreke
Projektiranje vile bio je mukotrpan proces. U početku je Malaparte angažirao arhitekta Adalberta Liberu, jednu od vodećih osoba talijanskog racionalizma. Međutim, suradnja između njih dvojice pokazala se teškom zbog Malaparteove dominantne osobnosti i previše preciznih ideja o njegovom domu.
Priča se da je izvorna ideja za kuću začeta tijekom večere, skicirana na salvetama u rimskoj vili. Malaparte, nezadovoljan Liberinim prijedlozima, preradio je projekt, uvodeći vrlo karakteristične značajke. Gradnja je povjerena predradniku Adolfu Amitranu i trajala je dvije godine. Casa Malaparte minimalistički je paralelopiped strogih linija, s monumentalnim stubištem od trideset i dvije stepenice koje vode do panoramske terase. Krov svojim zakrivljenim vjetrobranima podsjeća na određene racionalističke i modernističke elemente, dok crvena boja vanjskih zidova asocira na interijere rimskih vila u Pompejima.
Interijer vile izgleda gotovo samostanski, odražavajući Malaparteovu duboku povezanost s religijom. Kuća uključuje veliki dnevni boravak, radnu sobu, spavaću sobu, mali apartman za goste koji se zove “hospicij” i spavaću sobu. Namještaj je dizajnirao sam Malaparte, koji se pobrinuo za svaki detalj kako bi kuća u potpunosti odražavala njegovu viziju.
Casa Malaparte fascinira industriju mode i filma
Nakon Malaparteove smrti 1957., Casa Malaparte ostala je u privatnom vlasništvu piščevih nasljednika. Vila je postala simbol moderne arhitekture, spajajući dramatičnost, prirodu i šarm. Malparte je želio da se vila pretvori u zakladu za ugošćavanje umjetnika, što je izazvalo pravne bitke među nasljednicima. Na kraju je imovina dodijeljena nasljednicima, koji su potom osnovali zakladu Ronchi za upravljanje njome. Vila i dan danas nije otvorena za javnost pa zadržava dozu tajnovitosti.
Upravo ta tajnovitost, impozantna gradnja i veličanstveni krajolik kojemu je okružena, fascinirali su svijet filma i mode. Jedan od najpoznatijih prikaza vile je u filmu Le Mépris Jean-Luca Godarda, gdje je ikonična scena Brigitte Bardot koja se sunča gola na krovu postala kultna slika. Ova scena jedna je od najdražih Simonu Porte Jacquemusu, koji je izjavio da ga je u stvaranju brenda inspirirala ljepota i modernost Godardove vizije.
Ali Jacquemus nije jedini dizajner koji je ostao očaran vilom. Karl Lagerfeld je, primjerice, fasciniran njezinom arhitekturom, fotografirao vilu za istoimenu knjigu koju je objavio Steidl 1997. Tijekom godina, Casa Malaparte postala je kulisa za nekoliko reklamnih kampanja: primjerice, 2014. je izabrana za reklamu za miris UOMO Ermenegilda Zegne, 2018. bio je to set za proljetnu kampanju Saint Laurenta s Kate Moss u glavnoj ulozi, a 2019. Emma Stone fotografirana je u vili za kampanju za parfem Cœur Battant kuće Louis Vuitton.
