Čini li vam se da sve na policama trgovina izgleda isto? Kolekcije se čine repetativnima? Već duže vrijeme modna scena nije izgledala toliko mlako i bezidejno. Također, već se duže vrijeme na modnoj sceni nisu događale toliko česte promjene kreativnih direktora kao u posljednjih nekoliko mjeseci. Nakon pandemije koronavirusa pričalo se da je ova industrija koja se temelji na novitetima na prekretnici, a nekoliko godina kasnije, čini se da je na rubu pucanja. Je li joj potreban veliki reset kako bi se vratila na stare staze ili novo doba nosi sa sobom nova pravila na koja se nitko nije adaptirao?
Izmjene kreativnih dizajnera u velikim kućama jesu nešto što donosi uzbuđenje među sve modne entuzijaste, međutim, trenutna događanja upućuju da nešto ne funkcionira kako bi trebalo. Od odlaska Alessandra Michelea iz Guccija i dolaska Sabata De Sarna na njegovo mjesto, odlaska Pierpaola Piccolija iz Valentina, Sarah Burton iz kuće Alexander McQueen, izmjene u Burberryju i na koncu, naprasnog odlaska Virginie Viard iz Chanela, stolice kreativnih direktora u nekim najvećim kućama trenutno zjape prazne ili se oni koji se nalaze na njima bore za opstanak.
Neobično je da se odlazak Virgine Viard dogodio tako brzo, bez plana B za obje strane, a sve dok je Chanel navodno ostvarivao dobru zaradu pod njezinim vodstvom. Industrija trenutno počiva na šaputanjima i tračevima, od toga hoće li Sarah Burton preuzeti Givenchy koji je od kraja 2023. bez kreativnog direktora, tko će se sada naći u Chanelu i hoće li Hedi Slimane zbog neslaganja s upravom napustiti Celine. I što će nakon toga? A gdje će Piccioli? Puno neodgovorenih pitanja, i čini se, puno kalkuliranja bez konkretnih odluka na vrhu vodećih konglomerata.
S druge strane, cijene luksuznih proizvoda rastu u nebo i gotovo nijedna modna kuća nije u dobroj financijskoj situaciji. Daniel Lee je preuzeo Burberry kako bi ga osvježio i učinio vrućim imenom, no brend nije procvjetao kao što je slučaj bio dok je vodio Bottega Venetu i trenutno se s engleskim brendom bori za naklonost publike. Dior i Fendi stoje na mjestu i drži ih prodaja modnih dodataka, no zapravo već sezonama igraju na sigurno. Kering je u problemu s Balenciagom jer kritike na račun Demne i njegovog dizajna ne staju, Bottega Veneta je s druge strane stabilna i dobro prihvaćena od kritike, no koliko se zaista prodaje?
Točnije, koliko si ljudi može priuštiti torbe od više tisuća eura, a kamo li traperice koje su zapravo rađene do kože i koštaju kao manji automobil? Saint Laurent također stagnira i koliko god bila dobro prihvaćena estetika rafiniranog seksepila, i tu dolazimo do pitanja – tko zaista može nositi tanke i poluprozirne haljine od nekoliko tisuća dolara? Gucci se sa Sabatom De Sarnom okrenuo komercijalnijem pristupu no i dalje prodaja šteka i tek se čekaju rezultati ovogodišnjih prihoda iz prvog i drugog kvartala. Pharrell Williams preuzeo je mušku liniju za Louis Vuitton, no osim nekoliko komada poput LV Speedy torbe od milijun dolara koje se prošire bespućima Interneta, kolekcije prolaze bez velikog zanimanja javnosti i čini se da jedino što radi je recikliranje Ablohovih ideja. Između ostalog, javnost je lagano iziritirana dolaskom celebrityja na mjesta kreativnih direktora u velikim modnim kućama.
Zašto je došlo do tolikog košmara? Više faktora je utjecalo na trenutno stanje modne scene, no jedan od vodećih je sigurno stavljanje zarade na uštrb kreativnosti i poduzimanja nekad potrebnih rizika. I LVMH i Kering igraju na sigurno, za razliku od prije dva ili tri desetljeća. Bernard Arnault je svojevremeno zaposlio Marca Jacobsa u Louis Vuittonu, period kada je radio genijalne stvari i modne dodatke koje su i danas ikonični komad modne povijesti. Zatim se John Galliano našao u Dioru, što tada nije dobro primljeno od strane francuske modne elite koja je na tom mjestu očekivala francuskog dizajnera koji se uklapa u sliku onoga što je Dior bio nekada. No Arnault je znao da će doza nove energije, svježeg pristupa i kreativnost ono što je potrebno kako bi se modna kuća uzdigla na sceni i uzburkala mirne vode.
Danas se stanje kreativnosti jasno vidi nakon letimičnog pogleda na web shopove e-commerce stranica i shopova luksuznih brendova. Želite kožnu tote torbu? S minimalnim razlikama pronaći ćete gotovo iste modele kod više brendova. Ako se kao prosječni kupac nađete pred izborom luksuzne hoodice, mokasinki ili neke torbe, vjerojatno nećete razlikovati o kojem je brendu riječ. Koliko su minimalne razlike u dizajnu koji se međusobno kopira, toliko su minimalne razlike u četveroznamenkastim cijenama koje izlaze iz svakog okvira prihvatljivih i pristupačnih. Moda se trenutno vrti u začaranom krugu monotonije, recikliranih ideja, neuzbudljivih kampanja i vrlo visokih cijena.
Tko se izdvaja iz te modne monotonije koja trenutno vlada? Miuccia Prada sa svojim brendovima Prada i sestrinskim Miu Miu, s kojima trenutno drži konce i nameće trendove, a sve kroz promišljen i često ironičan pristup modi. Pored nje, tu je Jonathan Anderson koji vodi svoj brend i kuću Loewe za koju proizvodi pravu dozu modne fantazije i nosivosti, s balansom trenutka viralnosti i bezvremenosti. S druge strane, problem s kojim se oni mogu susreti je zasićenje, ako uzmemo u obzir njihov stalan rast popularnost i izostanak konkurencije. Tu je i Simon Porte Jacquemus koji spretno navigira digitalnim marketingom i servira relativno povoljne, a poželjne – nosive modne komade koji imaju svoju vjernu publiku. Razlika je u tome što Prada niti Jacquemus nisu dio velikih konglomerata koji nabijaju neizdrživi tempo za kreativce.
Ono u čemu modna scena trenutno nije najbolja je inspiriranje kupaca i držanje njihove pažnje. Naprosto, osim nekoliko individualaca koji iskaču iz tog kalupa, sve što vidimo se čini uštogljeno i dosadno. Naravno da će svaki kupac koji gaji strast prema modi radije svoj novac potrošiti na vintage komade poput Louis Vuitton torbe iz ere Marca Jacobsa nego još jedne preskupe, a manje kvalitetne u quiet luxury stilu, a tome svjedoči i stalan rast second hand i vintage tržišta. Istovremeno, ne daje se prilika mladim nadama niti propulzivnim dizajnerima koji samo čekaju svoj trenutak da okrenu situaciju. Dok se ponovno ne otkrije hrabrost i kreativnost, stanje teško će se mijenjati.
