Što je Tjedan visoke mode bez malo drame? Ovoga puta nije se odigrala na ulici niti na modnoj pisti već u virtualnim sferama i to nakon što je Balenciaga na svom Instagramu podijelila fotografije nove haute couture kolekcije. Među komentarima našao se onaj španjolskog dizajnera Miguela Adrovera koji je ostavio frustrirani komentar i optužio Demnu za kopiranje.
„Malo sam umoran od toga što me ovaj frajer iz Balenciage ne prestaje doslovno kopirati“, napisao je na svom profilu uz fotografije svojih i Demninih kreacija. „Žalosno je što nitko od modnih urednika koji su sjedili na mojim revijama nemaju hrabrosti odati mi priznanje za nešto što sam napravio prije 14 godina“, stoji u nastavku teksta.
Prije nego što krenemo s ovom pričom, napomenimo da Adrover nije jedan od onih nadolazećih mladih dizajnera već kreator koji se iz mode povukao početkom tisućljeća i to nakon što je nizao kontroverzne kolekcije kojima je radio ono što na svoj način radi i Demna – prkosi kapitalizmu i kritizira društveni sustav i industriju mode. Zanimljivo, 17. svibnja ove godine WWD je objavio članak u kojem pišu da se zaboravljeni španjolski dizajner vraća, sve povodom kolekcije bejzbol kapa koje se referiraju na dizajn s početka karijere.
Sve se čini kao dobar tajming i mudar potez jer se ovim komentarom na Balenciaga kolekciju izborio za viralni buzz oko svog imena. Balenciaga je dovoljno jako ime kako bi svi primijetili (potencijalnu) dramu, međutim nisu svi stali na njegovu stranu. Miguele se referirao na kreacije i koncept dekonstrukcije na kojem obojica baziraju svoj rad, što samo po sebi nije revolucionarno i većina pratitelja je zaključila da njegove tvrdnje ne drže vodu.
Dekonstrukcijom i kreacijama koje gomilaju odjeću su se bavili kreatori od Rei Kawakubo, Yohjija Yamamota i Martina Margiele (u čijem je ateljeu i Demna radio), a Demna je posljednjih godina postao toliko prepoznatljiv po dekonstrukciji mode u čijoj je srži komentar i kritika na društvena događanja da je teško reći koga točno kopira ili čijim se radom inspirira. Činjenica je da Miguel iza sebe ima nekoliko kolekcija koje bi, da su nastale u drugo vrijeme, jednako odjeknule kao Demnine posljednjih godina, no trenutne optužbe za kopiranje više izgledaju kao privlačenje pažnje.
Uspon i pad Miguela Adrovera
Njegovo zanimanje za modu krenulo je oko 1991. godine kada dolazi u New York i s prijateljem krojačem Douglasom Hobbsom dolazi na ideju otvaranja butika u kojem će prodavati pamučne majice. Pritom privlači pažnju i širi svoj rad, a CFDA ga je 2000. proglasio i najboljim novim dizajnerom godine. U kolekciji iste godine predstavio je majice s MA logom koje su nalikovale na one New York Yankeesa, zbog čega je zaradio tužbu od kluba. Upravo s tim logom se sada vraća s kolekcijom bejzbol kapa.
I u ostalim kolekcijama “hakirao” je druge brendove i koristio njihove zaštitne znakove – primjerice logo Ralpha Laurena, Marlbora, Coca-Cole, koje je lijepio na svoje dizajnerske komade poput majica i kapa te tako postao zvučno ime underground scene (priča koja zvuči poznato, zar ne?) U kolekciji Midtown ipak je prešao granicu, barem ako pitate britanski Burberry koji ga je tužio nakon što je na pistu poslao njihov kultni baloner nošen naopako. U tim trenucima financijski je stajao loše i sljedeću reviju organizira uz novčanu podršku od 2 tisuće dolara koje je dobio od američkog Voguea. Nakon toga su njegove kreacije dospjele u Barneys i Neiman Marcus i te godine ostvaruje prihod od 5 milijuna dolara. Tvrdi da su ga svojedobno zvali da radi za brendove kao što su Donna Karan, Moschino, Lanvin i Tommy Hilfiger, no odbijao je služiti velikim korporacijama.
Samostalno je, sada financijski sigurniji, nastavio predstavljati kolekcije koje se dotiču tabu tema, korporacija, kapitalizma. Među ostalima, tematizirao je rat na Bliskom Istoku, u kolekciji 2002. godine koja se ispostavila kobnom za njega. Kolekcija Utopia kumovala je njegovoj propasti jer je predstavljena dva dana prije terorističkog napada na njujorške blizance, a kako se referirao na arapsku kulturu, prozvan je zbog romantiziranja i promocije terorizma.
“Moda živi u balonu. Nećemo prikazati ružičaste cvjetne haljine na pisti dok se diljem svijeta bacaju bombe”, izjavio je u to vrijeme, vjerojatno se referirajući na Viktor & Rolf kolekciju u kojoj su se nalazile ružičaste haljine, povodom lansiranja njihova parfema Flowerbomb – u bočici koja je nalikovala na bombu.
Naravno da je bila stvar lošeg tajminga, zbog čega je njegov pad bio neminovan. Pokušao se vratiti 2004. godine, no s otkazanim narudžbama i bez profita, nije se uspio izboriti za svoj povratak. Posljednjom kolekcijom 2005. godine na pistu je poslao komad s kojim je krenuo raditi – t-shirt na koji je napisao „Anyone seen a backer?“, poziv koji nitko nije želio čuti, što ga je natjeralo da se vrati u rodnu Španjolsku. U međuvremenu je imao nekoliko pokušava vraćanja na scenu, no nikada nije uspio privući toliko pažnje i jedino gdje se bavi umjetnosti i modom je njegov Instagram profil koji broji 100 tisuća pratitelja. Vidjet ćemo hoće li se izboriti za pažnju u 2024. Kultura otkazivanja je nekada, dok još nije imala ime kao danas, manje opraštala nego što je to slučaj danas.
