Tema o kojoj se sve više priča je mentalno zdravlje, što nam je izrazito drago. Nekoć su mentalne poteškoće i psihičke bolesti bile izrazito stigmatizirane, no danas se sve više potiče na brigu o vlastitom mentalnom zdravlju. Nelagoda i sram koji se javljaju u društvu po pitanju traženja stručne pomoći polako se brišu jer je brinuti se za psihičko zdravlje jednako kao brinuti se za ono fizičko. Ipak, građanima je i dalje teško doći do potrebne pomoći i podrške, a često puta se pod tepih guraju simptomi koji navode na neke od najčešćih mentalnih poteškoća, kao što su anksioznost i depresija.
Baš zato je pokrenuta globalna inicijativa „Brave Together“ koja nudi jedinstvenu platformu za pružanje sveobuhvatne i besplatne online podrške u području mentalnog zdravlja, a namijenjena je svima koji osjećaju depresivne i anksiozne poteškoće. Inicijativu je pokrenuo Maybelline zajedno s udrugom Igra, a ova akcija je prošle godine pomogla preko 350 osoba pa je i ove godine cilj da što više građana čuje za inicijativu i ohrabri se za traženje pomoći.
Udruga Igra djeluje još od 1999. godine i fokusira se na pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći kroz programe i aktivnosti neformalne edukacije. S obzirom na to da su anksioznost i depresija sve češće zabilježene poteškoće s kojima se susreće društvo, željeli smo porazgovarati o ovome problemu i načinima na koje možemo potražiti pomoć i pobrinuti se za vlasitito mentalno zdravlje. Naša sugovornica je mag.psych. Nikolina Vodanović, izvršna direktorica udruge Igra koja nam je obratila pažnju na sve što nismo trebali znati o depresiji i anksioznosti te kako se s njima nositi.
Iako se u zadnje vrijeme sve više priča o mentalnom zdravlju, traženje pomoći je i dalje tabu tema i nije ju lako dobiti. Osobe i dalje osjećaju sram zbog toga što im je mentalno zdravlje narušeno. Po Vašem mišljenju, zašto je to tako?
Na prvu se može steći dojam da je sram od tema povezanih s mentalnim zdravljem još uvijek u velikoj mjeri prisutan kod građana, a da nerazumijevanje i neinformiranost dodatno naglašavaju stigmu. Međutim, nama se na temelju višegodišnjeg iskustva ali i prošlogodišnje inicijative, čini da mentalno zdravlje, depresija i anksioznost u hrvatskom društvu više nisu tolika tabu tema, a pogotovo ne među mlađim generacijama. Nedostupnost, ali i činjenica da je traženje pomoći često financijski zahtjevno, možda djeluju pesimistično.
Ali unatoč tome, duge liste čekanja baš potvrđuju da sve veći broj naših građana nastoji preuzeti kontrolu nad vlastitim mentalnim zdravljem i učiniti taj prvi korak – potražiti stručnu pomoć i podršku. Dakako, na senzibilizaciji javnosti o depresiji i anksioznosti kao jednima od najčešćih poremećaja današnjice, ali i mentalnom zdravlju općenito, treba raditi kroz različite aspekte društvenog života, uključujući na prvom mjestu obrazovanje i medije.
Na koji način Vaša inicijativa približava tu pomoć svima kojima je potrebna i koji žele održavati vlastitu mentalnu higijenu?
Naša je inicijativa namijenjena svima koji žele više pažnje posvetiti svome mentalnom zdravlju te se suočiti s vlastitim brigama, a posebno anksioznim i depresivnim poteškoćama. Inicijativa Brave Together koju provodimo drugu godinu zaredom u suradnji s brendom Maybelline NY, zamišljena je kao konkretna podrška svima koji se osjećaju teškoće anksioznosti i depresije. Potpuno je besplatna, a podrška stiže u roku od najviše 24 sata nakon što osoba ostavi svoje kontakt podatke na službenoj internetskoj stranici. Telefonski će im se javiti volonter udruge Igra koji će nakon odrađenog inicijalnog razgovora o poteškoćama osobe izvršiti procjenu vrste usluge u koju će osoba biti uključena kao i okvirno vrijeme trajanja usluge. Korisnik tada dobiva i stručnu osobu koja će ga voditi kroz cijeli proces psihosocijalne podrške bilo da se radi o individualnim seansama ili grupnoj podršci kroz organizirane višekratne susrete.
Prema prošlogodišnjem iskustvu zaključili smo kako činjenica da se za podršku moguće javiti online dodatno doprinosi osjećaju sigurnosti i zaštićenosti jer osobe mogu iz udobnosti vlastitog doma posjetiti stranicu, skupiti hrabrosti i javiti se za podršku. Inicijativom želimo poručiti našim sugrađanima da je sasvim u redu potražiti pomoć. Svjesni smo da ljudi često osjećaju pritisak da ne bi trebali opterećivati druge svojim brigama i da moraju biti sposobni sami se nositi sa svime. Stoga mogu osjećati sram i krivnju kada shvate da im je teret jednostavno postao pretežak. Važno je da zabrinuti građani koji se nose s različitim poteškoćama razumiju da nema ništa loše u tome da priznaju da ih nešto muči te da im je potrebna pomoć i podrška.
Zbog toga ne postaju manje vrijedni ljudi – dapače, daju i drugima poruku da je u redu potražiti podršku u teškim trenucima. Baš kao što bismo potražili pomoć zubara kada nas boli zub ili savjet kondicijskog trenera ako želimo poraditi na svojoj formi i fizičkoj spremi, tako je prihvatljivo i potrebno da potražimo pomoć stručne osobe – psihologa, psihijatra i/ili psihoterapeuta – kada zaključimo da je vrijeme da se uhvatimo u koštac sa svime što nas muči.
Anksioznost i anksiozni poremećaj su pojmovi koje često čujemo, mnogi od tog poremećaja pate, ali što on uopće obuhvaća? Koji faktori mogu potaknuti razvoj anksioznosti?
Odgovor na ovo pitanje nije univerzalani jednoznačan. Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu.
Kada uobičajen strah i nervoza prerastaju u anksioznost? Kako ćemo prepoznati da patimo od anksioznog poremećaja?
Simptome koje izdvajamo kao najčešće kod anksioznih poteškoća možemo podijeliti u četiri kategorije – tjelesne, kognitivne, emocionalne i ponašajne simptome. Tjelesni se manifestiraju kroz fizičke pojave poput lupanja srca, poteškoća s disanjem, osjećaja gušenja, drhtanja tijela, znojenja, mučnina, povraćanja, napadaja vrućine ili hladnoće ili pritiska u prsima.
Kognitivni simptomi uključuju zabrinutost, zaboravljivost, teškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, predviđanje strašnih događaja u budućnosti, lošu sliku o sebi i životnoj situaciji kao i uvjerenje da će stvari loše završiti. Emocionalni simptomi podrazumijevaju nervozu, nemir, neizvjesnost, napetost, prisutnost različitih strahova, strah od gubitka kontrole, razdražljivost pa i nesanicu. Ponašajni simptomi očituju se kroz izbjegavanje situacija i osoba koje izazivaju i pojačavaju anksioznost, sramežljivost, povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima. Iako različiti, svi ovi simptomi otežavaju svakodnevicu i umanjuju kvalitetu života.
Koji su neki glavni simptomi koje možemo vidjeti kod osobe koja pati od depresije? Odnosno, možete li objasniti razliku između toga da je netko „depresivan“ taj dan i nekoga tko ima dijagnosticiranu depresiju? Ljudi često miješaju i olako shvaćaju ta dva stanja.
Tijekom depresivne epizode, osoba doživljava snažan osjećaj tuge, razdražljivosti, praznine, gubitka zadovoljstva ili interesa za aktivnosti, tijekom većeg dijela dana, gotovo svaki dan i to najmanje dva tjedna. Prisutno je i nekoliko drugih simptoma, koji mogu uključivati slabu koncentraciju, osjećaje pretjerane krivnje ili niskog samopoštovanja, beznađe u pogledu budućnosti, misli o smrti ili samoubojstvu, poremećaj sna, promjene u apetitu ili težini i osjećaj posebnog umora ili slabosti energije.
Tijekom depresivne epizode, osoba doživljava značajne poteškoće u osobnim, obiteljskim, društvenim, obrazovnim, profesionalnim i drugim važnim područjima djelovanja. Depresivna epizoda može se kategorizirati kao blaga, umjerena ili teška ovisno o broju i težini simptoma, kao i utjecaju na funkcioniranje pojedinca.
Postoje različiti obrasci poremećaja raspoloženja uključujući jednokratnu epizodu depresivnog poremećaja, što podrazumijeva prvu i jedinu epizodu osobe, rekurentni depresivni poremećaj, što znači da osoba u povijesti ima najmanje dvije depresivne epizode; i bipolarni poremećaj, što znači da se depresivne epizode izmjenjuju s razdobljima maničnih simptoma, koji uključuju euforiju ili razdražljivost, povećanu aktivnost ili energiju i druge simptome kao što su povećana pričljivost, ubrzane misli, povećano samopoštovanje, smanjena potreba za snom, rastresenost, impulzivnost te bezobzirno ponašanje.
Je li zabilježen porast anksioznosti i depresije kod ljudi nakon pandemije? Ako da koji je razlog?
Prema znanstvenom sažetku koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u prvoj godini pandemije COVID-19, globalna prevalencija anksioznosti i depresije porasla je za golemih 25 posto. U tom su postotku prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uglavnom žene i mladi kao dio društva najviše pogođen posljedicama pandemije. Također, WHO sažima učinke pandemije i kao razloge ovako drastičnog povećanja broja osoba koje pate od anksioznih i depresivnih poremećaja navodi višestruke faktore stresora.
Jedno od glavnih objašnjenja povećanja stresa leži u društvenoj izolaciji koja je bila posljedica pandemije. Ljudi različitih uzrasta tada nisu mogli nesmetano raditi i uživati u zanimanjima koja obavljaju, ali i družiti se s bliskim ljudima, tražiti podršku voljenih i angažirati se u svojim zajednicama. Kao stresori koji dovode do anksioznosti i depresije navedeni su i strah od infekcije i financijske brige, ali i usamljenost, patnja i strah za sebe i bližnje te smrt drage osobe kao i tuga i osjećaj praznine nakon gubitka pokojnika. Među zdravstvenim djelatnicima koji su ponijeli najveći teret pandemije i brige o zaraženima glavni okidač za razmišljanje o samoubojstvu bila je iscrpljenost.
Sažetak, koji se temelji na opsežnom pregledu postojećih dokaza o utjecaju COVID-19 na mentalno zdravlje i usluge mentalnog zdravlja, te uključuje procjene iz najnovije studije Globalnog tereta bolesti, pokazuje da je pandemija utjecala na mentalno zdravlje mladih ljudi i da su oni nesrazmjerno izloženi riziku od suicidalnih i samoozljeđujućih ponašanja. Također ukazuje da su žene bile ozbiljnije pogođene nego muškarci kao i da su ljudi s već postojećim fizičkim zdravstvenim problemima, poput astme, raka i bolesti srca, imali veću vjerojatnost razvijanja simptoma mentalnih poremećaja.
Pate li od anksioznosti i depresije više muškarci ili žene? Što utječe na učinkovitost tretmana koji mogu pomoći?
Depresija je čest mentalni poremećaj te se procjenjuje da globalno 5 posto odraslih pati od depresije, a većina tog postotka čine žene. Depresija je vodeći uzrok teškoća u mentalnom, ali i zdravlju općenito u cijelom svijetu te je glavni doprinos ukupnom globalnom teretu bolesti. Kao i kod depresije, anksiozni poremećaji češći su kod žena nego kod muškaraca. Iako postoje poznati, učinkoviti tretmani za mentalne poremećaje, više od 75 posto ljudi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom ne prima nikakav tretman. Prepreke učinkovitoj skrbi uključuju nedostatak resursa, nedostatak obučenih pružatelja zdravstvenih usluga i društvenu stigmu povezanu s mentalnim poremećajima.
Stručnu pomoć možemo potražiti kod psihologa, psihijatra i psihoterapeuta. Koje su razlike između ovih triju stručnih osoba?
Velik broj ljudi ne razumije ove razlike pa ne iznenađuje što u situacijama kada ljudi postanu svjesni mentalnih smetnji, prevlada zbunjenost te ni ne znaju od kuda krenuti i od koga tražiti pomoć.
Psihijatrom se postaje nakon završenog studija medicine na Medicinskom fakultetu u trajanju od šest godina i nakon specijalizacije psihijatrije. On može propisivati lijekove, upućivati na određene dijagnostičke pretrage, što psiholog i psihoterapeut ne mogu. Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije koji traje pet godina. On može obavljati psihologijsko testiranje, što psihijatar i psihoterapeut ne mogu.
Edukacija iz psihoterapije se kod većine psihoterapijskih pravaca provodi kroz period od četiri do pet godina. Psihoterapija je tretman teškoća u području mentalnog zdravlja u kojem educirana osoba uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih simptoma i teškoća.
Bez obzira na to o kojoj vrsti problema je riječ i kojom vrstom psihoterapije se bavi odabrani psihoterapeut, ljudi često psihoterapiju doživljavaju kao jedinstven pojam, a odlazak psihoterapeutu kao neupitnu pomoć. No, to nije tako – postoji cijeli niz psihoterapijskih pravaca. Najpoznatiji su psihodinamski, bihevioralno-kognitivni, sistemski, integrativni, realitetni, geštalt, transakcijski i logoterapija. Za neke je mentalne smetnje najučinkovitija jedna vrsta psihoterapije koja ne mora nužno biti najbolji izbor za neki drugi problem.
Stoga prilikom traženja stručne pomoći ne treba odustati ako prvih nekoliko razgovora sa stručnjakom ne prođe onako kako smo zamislili ili ne vidimo rezultate, moguće je da nam osoba kojoj smo došli jednostavno ne odgovara, ne uspijevamo se s njome dovoljno povezati ili za nas psihoterapijski pravac koji je specijalizirala nije najbolji izbor. Spominjala sam već na početku našeg razgovora primjer kondicijskog trenera ili zubara. Jednako tako kao što bismo promijenili zubara kod kojeg su nam posjeti iz različitih razloga prava muka, trebamo se raspitivati, učiti i tražiti za nas idealnog psihologa, psihijatra i psihoterapeuta. Tako ustrajemo na putu brige o vlastitom mentalnom zdravlju što će svakako uroditi plodom.
Osim odlazaka na terapije, kako se možemo na dnevnoj bazi brinuti za vlastito mentalno zdravlje?
S obzirom na to da mentalno zdravlje nije samo odsustvo konkretnih psihičkih bolesti, važno je osvijestiti si da održavanje mentalne higijene treba biti kontinuirano, redovito i svjesno. Gotovo kao što je važno redovito vježbati te zdravo i uravnoteženo jesti svaki dan, tako bismo trebali i mentalnom zdravlju posvetiti dovoljno pažnje. Iz definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, koja kaže kako je „zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“, vidljivo je da nema zdravlja, ako nema mentalnog zdravlja. Naravno, ne znači da moramo biti dobro raspoloženi svakoga dana, ali dobro mentalno zdravlje trebalo bi nam omogućiti da prihvatimo cijeli spektar svojih emocija i hrabro se uhvatimo u koštac sa svi izazovima koje nam život donosi koristeći svoje sposobnosti, vještine i resurse.
Stoga je dobro svaki dan prakticirati ono što će osnažiti naše mentalno zdravlje. Za početak je korisno – biti produktivan! Svakodnevno obavljanje aktivnosti koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt, u biti nam pomažu da rastemo i razvijamo se. To ne moraju biti naročito zahtjevni projekti poput izgradnje kuće ili pisanja knjige, produktivni smo i kada jednostavno upijamo sadržaj nekoliko stranica našeg omiljenog štiva te se čitajući opuštamo i uživamo, ali i kada kuhamo ručak ili se družimo s prijateljima. Te aktivnosti ne moraju čak biti ni ugodne. Produktivne aktivnosti mogu biti motivirane neugodnim emocijama straha ili ljutnje, ali opet su znak da brinemo o sebi i drugima. Tako bismo se primjerice trebali ohrabriti prijaviti nasilje policiji, zatražiti povrat novca zbog nekog proizvoda kojim nismo zadovoljni ili jednostavno izreći svoje mišljenje bez ustručavanja.
Mentalno zdravlje podrazumijeva i da smo u stanju mijenjati se, prilagođavati novim okolnostima i adekvatno nositi sa stresom. Stoga je kada se suočimo s nepredviđenim situacijama, važno da zadržimo fleksibilnost i efikasnost u rješavanju problema. Gubitak te fleksibilnosti može ukazivati na narušeno mentalno zdravlje i znak je da za suočavanje s problemima uvijek koristimo iste strategije, bez obzira na to jesu li one prikladne u specifičnoj situaciji ili nisu. Još nešto što bismo svakako trebali izostaviti iz svojih mehanizama rješavanja problema je izbjegavanje i ignoriranje teškoća. One, baš kao i izazovi nisu nužno loše za naše mentalno zdravlje i dobrobit – dapače, pomažu nam pomicati granice, a to je put prema rastu i istinskom sazrijevanju.
Ono što ne smijemo zaboraviti uzeti u obzir su i odnosi koje gradimo i njegujemo s drugim ljudima. Oni bi trebali biti ispunjavajući, u takvim bismo se odnosima trebali osjećati sretnije, snažnije i dobivati potvrdu da smo važni i vrijedni ljubavi baš takvi kakvi jesmo. Tako biste s vašim prijateljima i članovima obitelji trebali njegovati recipročne, dugoročne, ali uzajamno zadovoljavajuće odnose. Ako oni prestanu biti takvima, nemojte se bojati prekinuti ih i pozdraviti se s takvim ljudima, makar bili i važan dio vašeg života. Kontinuirano razočarenje i bol nisu nikako dobri temelji za izgradnju dobrog mentalnog zdravlja!
