Zašto je Kim Kardashian poznata? Pitanje koje se postavljalo na početku danas gotovo nitko (zastrašujuće) više ni ne postavlja. Zašto sve više podržavamo poznate osobe čiji je glavni proizvod njihova vlastita slika, a publika koja ih prati aktivno sudjeluje u stvaranju njihove tržišne vrijednosti i utjecaja?
Nedavno sam naišla na video u kojem Eugene Rabkin razgovara s Amy Odell o Kim Kardashian. Njega mnogo volim, nju uglavnom volim slušati. Rabkin opisuje ženu koja je svoj izgled godinama mijenjala, operirala i retuširala, usavršavala vlastitu sliku na svaki zamislivi način. Naziva je savršenim primjerom postmodernizma: simulakrumom. Njegovu rečenicu: „Kim Kardashian ne postoji“ često izgovaram i sama.
Naravno, postoji stvarna žena koja se ujutro budi, doručkuje, odgaja djecu i ima život izvan kamera. Ali Kim Kardashian koju poznaje javnost postoji prvenstveno i jedino kao konstrukt.

SIMULAKRUM: SLIKA POSTAJE JEDINA STVARNOST
Ne, Rabkin nije izvukao neki izraz iz Harryja Pottera koji vam je promaknuo. Francuski filozof Jean Baudrillard pisao je o simulakrumima, slikama i znakovima koji više ne predstavljaju neku izvornu stvarnost, već funkcioniraju kao stvarnost za sebe. U njegovoj teoriji granica između onoga što je stvarno i onoga što je reprezentacija postaje sve manje važna jer ljudi počinju živjeti u svijetu u kojem (samo?) slike oblikuju njihovo razumijevanje stvarnosti.
Kim Kardashian gotovo je školski primjer takvog fenomena. Njezina slava u početku nije proizlazila iz nekog konkretnog postignuća. Ne, pornografski home video video ne računa se. Postala je poznata zato što je bila poznata. Danas je uspješna poduzetnica, moglo bi se reći da joj u nekim stvarima nema ravne, ali njezin najveći proizvod i dalje je ona sama. Ili preciznije, slika nje same.
Kim je najuspješnija, ali nije jedina. Paris Hilton bila je jedna od prvih osoba koje su vlastitu javnu osobnost pretvorile u proizvod. Otvoreno je govorila o tome kako su njezin prepoznatljivi glas, ponašanje i imidž razmažene nasljednice bili dio lika koji je godinama igrala. Kod nje kao da postoji trenutak u kojem se osoba iza slike odlučila predstaviti kao netko drugi.
Kod nove generacije internet zvijezda tu je razliku još teže uhvatiti. Instagram i TikTok omogućili su stvaranje poznatih osoba čiji je čitav javni identitet sastavljen od fotografija, estetike, pažljivo odabranih trenutaka i sadržaja prilagođenog algoritmima. Neke od njih prate milijuni ljudi.
PITANJE ZAŠTO JE KIM KARDASHIAN POZNATA RAVNO JE APSURDU DA OD SLIKE OČEKUJEMO DA JE STVARNA
Ono što me u cijeloj priči najviše zanima jest uloga ljudi koji sve to konzumiraju. Svjesni su da su fotografije uređene, da su riječi pripremljene, da su i spontani trenuci unaprijed osmišljeni. Svejedno kao da traže znakove iskrenosti i osjećaju se prevarenima kada se pokaže da je nečija javna osobnost bila samo još jedan proizvod.
Istodobno, klasična industrija poznatih osoba odavno funkcionira prema pravilima izgradnje brenda. Da, na početku moraju pokazati da nešto umiju prije nego što postanu brend, ali najveći broj poznatih osoba danas neumitno postaje prepoznatljiva estetika, skup nekakvih vrijednosti s kojima se slažemo ili ih napadamo, određeni način života koji se može prodati kroz kozmetiku, odjeću, pića ili bilo što drugo. Čak i autentičnost postaje tržišna kategorija. O Marku Wahlbergu, koji mi uporno prodaje neku jezivu aplikaciju za molitvu zajedno sa svojom holivudskom ekipom (Chris Pratt, Jonathan Roumie), ne bih ni počinjala.
Pravo je pitanje zašto od simulakruma uopće očekujemo stvarnost. Baudrillard je pisao o svijetu u kojem slike više ne predstavljaju stvarnost, nego je same proizvode. Je li to odgovor na pitanje zašto su postale toliko važne? Ne morate vjerovati da je nečiji život doista onakav kakvim se prikazuje da biste ga počeli uspoređivati sa svojim. Ne morate vjerovati da je nečije lice prirodno da biste ga prihvatili kao ideal ljepote. Ne morate čak ni voljeti neku poznatu osobu da biste joj svojim komentarima, pregledima i pažnjom povećavali vrijednost. Naprotiv.
Kim Kardashian možda postoji samo kao slika, ali posljedice te slike vrlo su stvarne. Ona utječe na ono što ljudi žele, kupuju, kako izgledaju i što smatraju uspjehom. I dok se pitaju koliko je njezina javna osobnost autentična, propuštaju primijetiti koliko su vlastite stvarnosti već oblikovali prema njoj.