Yayoi Kusama, jedna je od neprepoznatljivijih umjetnica našeg vremena, a iza nje ostaje gotovo osam desetljeća umjetničkog rada koji je nemoguće svesti na jedan medij, pokret ili motiv. Slikarstvo, skulptura, performans, instalacije, film, književnost, moda i dizajn za Kusamu su bili različiti načini istraživanja istih opsesija, kao što su beskonačnost, ponavljanja, priroda, ljubav, smrt i nestajanje granice između pojedinca i svijeta.
Polka točkice ideja su samoponištavanja
Kusamine polka točkice pojavljuju se na platnima, skulpturama, namještaju, tijelima, arhitekturi i cijelim prostorima, pretvarajući pojedinačne predmete u dijelove jedne goleme, repetitivne cjeline. Umjetnica je od ranoga djetinjstva doživljavala halucinacije zbog kojih je vidjela mrežaste i točkaste uzorke koji su se širili preko predmeta, prostorija, tijela i svega što ju je okruživalo. Upravo zbog toga razvila je ideju samoponištavanja, eng. self-obliteration. Ovaj koncept postupno gubi granice između tijela, predmeta i prostora pod mnoštvom ponavljajućih uzoraka.
Njezina opsesija beskonačnošću najjasnije se vidi u seriji Infinity Nets, koju je počela razvijati krajem 1950-ih nakon dolaska u New York. Golema platna prekrivala je tisućama sitnih, repetitivnih poteza koji se spajaju u mreže bez jasnog početka i kraja, a umjetnicu su pozicionirale kao važnu figuru njujorške avangardne scene.
Avangarda i pop art New Yorka
U New York se preselila 1957. godine i vrlo brzo počela razvijati umjetnički jezik koji je prelazio granice tadašnjih kategorija. Radila je slike, meke skulpture i instalacije, a njezina je praksa tijekom 1960-ih bila povezana s avangardom, pop artom i minimalizmom.
Istodobno je organizirala provokativne performanse i anti-ratna događanja, često koristeći gola tijela koja je oslikavala točkicama. Njezina umjetnost nije se zadržavala unutar galerija, već je izlazila na ulice i izravno se suprotstavljala društvenim normama, ratu i komercijalizaciji umjetnosti.
Prodaja narcizma na Venecijanskom bijenalu
Jedan od najpoznatijih primjera iz tog razdoblja je Narcissus Garden, koji je Kusama 1966. predstavila na Venecijanskom bijenalu. Na travnjak je postavila oko 1500 zrcalnih kugli koje su reflektirale jedna drugu i okolni prostor, stvarajući iluziju beskonačnosti. Kugle je nudila posjetiteljima za dva dolara, uz poruku “Vaš narcizam na prodaju”, istodobno pretvarajući umjetničko djelo u komentar narcizma, tržišta i komercijalizacije umjetnosti.
Najpoznatije prezentacije i instalacije – gubljenje u prostoru
Ubrzo nakon toga nastaju i njezine Infinity Mirror Rooms, danas možda i najpoznatiji dio njezina opusa. Prva, Infinity Mirror Room – Phalli’s Field iz 1965., koristila je zrcalne zidove kako bi umnožila mnoštvo mekih skulptura prekrivenih crvenim točkicama. Svjetla, refleksije i ponavljanje stvaraju osjećaj da se prostor nastavlja u nedogled, dok se osoba u njemu istodobno osjeća kao dio nečeg beskonačnog i kao da gubi vlastiti osjećaj granice.
Jedna od najpoznatijih takvih instalacija je The Souls of Millions of Light Years Away, a predstavlja prostoriju ispunjenu vodom na podu i stotinama visećih LED lampica koje se pale i gase, stvarajući magičnu iluziju beskonačnog galaktičkog prostora.
Drugi motiv koji je postao sinonim za Kusamu je bundeva. Njezine velike skulpture bundeva u jarkim bojama, prekrivene crnim ili drugim kontrastnim točkicama, istodobno djeluju razigrano, nadrealno i pomalo nestvarno. Motiv je povezan s njezinim djetinjstvom i osobnim odnosom prema prirodi, a s vremenom je postao jedan od njezinih najprepoznatljivijih simbola.
Žuta bundeva s crnim točkicama na otoku Naoshima danas je postala gotovo neodvojiva od vizualnog identiteta japanskog otoka umjetnosti, dok je Ascension of Polka Dots on the Trees instalacija u kojoj je Kusama omatala živa stabla u javnim parkovima u tkaninu sa jarko crvenim točkicama, mijenjajući prirodu u nadrealno umjetničko djelo i stvarajući novu dimenziju skulptura na otvorenom.
Pionir spajanja visoke umjetnosti i mode
Kusama je granice između umjetnosti i svakodnevnog života nastavila brisati i kroz modu. Još je 1960-ih osnovala vlastitu modnu kompaniju i stvarala odjeću s točkicama i izrezima, a desetljećima kasnije njezin je vizualni jezik postao dio globalne popularne kulture.
Posebno je prepoznatljiva suradnja s Louis Vuittonom, koja je Kusamine točkice, cvjetove i prepoznatljivu estetiku prenijela na torbe, odjeću, izloge i velike prostorne instalacije. Suradnja je pokazala koliko se njezin umjetnički jezik lako kreće između muzeja, galerija, mode i komercijalnog prostora.
2017. godine u Tokiju je otvoren Yayoi Kusama Museum, posvećen njezinu radu i umjetničkoj ostavštini. Muzejem upravlja Zaklada Yayoi Kusama te predstavljaju, proučavaju i trajno čuvaju njezin opus, ali i prostor koji omogućuje publici da izravno doživi njezin karakterističan svijet beskonačnih mreža, točkica i intenzivnih boja.
Možda upravo zato njezin rad toliko snažno djeluje i danas. Kusama je cijeli život ponavljala iste motive, ali ih nikada nije prestajala mijenjati. Točkica više nije bila samo točkica, mreža više nije bila samo mreža, a zrcalo nije bilo samo površina koja odražava naš lik. U njezinom je radu sve moglo postati beskonačno: ljubavi, vječnosti, prirode, životi i smrti. Iza nje ostaje svijet u kojem se granice između osobe i prostora, stvarnosti i halucinacije, umjetnosti i svakodnevice neprestano brišu.
